Nije lako odvojiti se od svog djeteta i prepustiti ga nekom drugom na brigu tijekom osam ili više sati na dan. Nije to lako napraviti prvi put, a nije to lako napraviti niti nakon dužeg zajedničkog vremena tijekom godišnjeg ljeti. Zamolili smo odgojiteljicu da nam napiše što bi savjetovala roditeljima...
Polazak u vrtić predstavlja veliku promjenu kako za dijete, tako i za roditelja, a svako dijete na prilagodbu reagira drugačije. Za mnogu djecu je to prvo iskustvo odvajanja od roditelja, a odvajanje od osoba koje volimo je uvijek bolno. Iz zaštićene i poznate okoline, dijete dolazi u nepoznatu situaciju, u novi prostor i među nove ljude. Nakon određenog vremena, dijete će se uvjeriti kako se roditelj uvijek vraća po njega i u tom vremenu će upoznati novu okolinu, upoznati i zavoljeti svoje odgojitelje i nove prijatelje.
Kako bi taj korak bio što lakši, važna je priprema u periodu prije polaska u vrtić i planiranje vremena za proces prilagodbe. Adaptacija (prilagodba) je vremensko razdoblje u kojem se dijete prilagođava novoj situaciji, odnosno polasku u dječji vrtić. Kad jednom prilagodba krene, dobro je imati na umu ove smjernice koje bi Vama i Vašem djetetu mogle olakšati ovaj proces. U prvim danima djetetova polaska u vrtić odvojite vrijeme za postupno privikavanje djeteta. Neka se prvih dana vrijeme koje dijete boravi u vrtiću postupno produžuje u dogovoru s odgojiteljima.
Imajte na umu da su teškoće prilagodbe prolaznog karaktera, a većina djece se uspješno adaptira kroz dva do tri tjedna.
Preporuke za lakšu prilagodbu na vrtić:
Za proces odvajanja i popratne emocionalne i tjelesne reakcije nemoguće je u potpunosti pripremiti dijete mlađe dobi, ali postoje mehanizmi kojima im možemo pomoći da lakše prebrode prve dane u vrtiću. Pozitivan stav roditelja prema vrtiću, boravak s djetetom u vrtiću u dogovoru s odgojiteljima, povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete, olakšat će ovaj period. Poželjno je i donijeti predmet za koji je dijete emocionalno vezano (dudu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt).
Redovitim dovođenjem dijete uči slijed radnji: dolazak u vrtić – odlazak roditelja, boravak u vrtiću, povratak roditelja nakon određenog vremena. Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga u okruženje doma. Uskladite ritam života kod kuće s vrtićkim te poštedite dijete dodatnog stresa poput odvikavanja od pelena, bočice ili dude (učinite to u neko drugo vrijeme, ali nikako za vrijeme adaptacije).
Dijete će se postupno prilagoditi na novo okruženje…
Gotovo sva djeca pokazuju neku vrstu otpora po dolasku u jaslice ili vrtić. Vjerojatno će odbijati hranu ili slabo jesti, kratko i nemirno ili uopće ne spavati, protestirati i svoju bespomoćnost izražavati plačem i pasivnošću. Dijete može odbijati kontakt s odgojiteljem ili suprotno tome biti potpuno orijentirano na njega. Neka djeca su u prvo vrijeme dolaska u vrtić vrlo znatiželjna i ne pokazuju nikakve znakove karakteristične za proces prilagodbe, ali bitno je znati da se vrlo često takvi znakovi jave tek nakon nekog vremena (tzv. odgođena prilagodba).
Kada ostavlja dijete u vrtiću, roditelj bi trebao…
U terminima koje dijete razumije definirajte količinu vremena koju će dijete provesti u vrtiću bez roditelja (npr. „Idem u trgovinu, idem na posao“ i sl.), naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka (“Kad to obavim, vraćam se po tebe”), navesti odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“Teta će te čuvati dok se ja ne vratim”), kratko se i vedro opraštati s djetetom jer u protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete.
Što može otežati odvajanje?
Djeca u svojim ponašanjima pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo. Rastanci i odvajanje djeteta i roditelja trebaju biti kratki, mirni i odvažni, čak i ako dijete plače, budite spremni da ga uplakanog predate odgojiteljici. Nije poželjno odgađati rastanak s djetetom niti dugo smirivati dijete ili se ponovno vraćati u sobu, dugo se zadržavati na vratima sobe ili prostorijama vrtića gdje Vas može vidjeti jer će to produljiti djetetov plač. Ne tražite dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.).
Što možete napraviti prije polaska u vrtić?
Privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske – neka ostane kod neke druge osobe na nekoliko sati kako bi shvatilo da to što vi odlazite ne znači da se nećete vratiti. Pripremajte dijete kod kuće na vrtić – prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću s veseljem i iščekivanjem – ali tako zaista i mislite! Ako je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše kako bi bilo što samostalnije u vrtiću, a Vi se pripremite na situaciju da u određenoj mjeri odgoj vašeg djeteta prepuštate profesionalcima jer ako i Vi prolazite teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će onda ostati pribran pomoći djetetu u nošenju s emocijama?
I ne zaboravite…
Adaptacija djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći period, kod mlađe duži. Budite spremni i strpljivi s djetetom taj period jer će dijete možda biti emotivnije i kod kuće, a moguća je i regresija u ponašanju (dijete se vraća nekim starim navikama, npr. mokrenju u krevet, dudi, sisanju palca, puzanju, itd.). Prilazite djetetu s razumijevanjem jer je njemu taj period jako težak, uporno ga uvjeravajte da ga volite najviše na svijetu i da to što se sad odvaja od Vas, ne znači da ga volite manje. Uvijek imajte na umu da je vrtić lijepo mjesto puno igre, novih znanja i zabave i da će sve teškoće prilagodbe proći.
Važno je zadržati pozitivan stav spram vrtića, ali i sami spram sebe jer nijedan roditelj nije loš roditelj ako mora raditi. To što ostavljate svoje dijete u vrtiću da razvija nove vještine i znanja shvatite kao izazov. I ne zaboravite - odgojitelji su vaši partneri kojima se uvijek možete obratiti za pomoć i savjet.
Sretno!
