Većina roditelja želi da njihovo dijete bude uspješno u školi i da ima dobre ocjene. No, ovo istraživanje vjerno je pokazalo koliko je važan i društveni uspjeh.
Još od ranog djetinjstva znamo koliko nam se važnima čine ocjene u školi. Dio tog si nametnemo sami, ali veliku većinu težnje ka boljim ocjenama i boljem uspjehu usade nam roditelji. Baš kao što ćemo mi usaditi vrlo vjerojatno svojoj djeci, ma koliko se trudili da to ne radimo. Okolina nam nameće neke standarde koje svjesno ili nesvjesno želimo ostvariti. Sve u svemu, čini nam se da je uspjeh u školi, upis određene srednje škole ili završen fakultet put do životne sreće i boljeg života.
Sve to može biti vrlo stresno – i za dijete i za roditelja. No, što ako kažemo da to nije najvažnije u životu od najranije dobi? Wow, nismo otkrili toplu vodu, ali lako zaboravimo na to. Jedna je studija pokazala da je u ranoj dobi prije svega važno da dijete nauči učinkovito komunicirati sa svojim vršnjacima i kontrolirati svoje emocije. Upravo to može imati ogroman utjecaj na to kako će njihov život izgledati u odrasloj dobi.
Štoviše, ova je studija pokazala da bi djeca trebala utrošiti više vremena upravo na te vještine u školi. I ne, to nisu hipijevske izmišljotine. To je pokazala znanost.
U prvoj fazi su odgojiteljice u vrtiću ocjenjivale djecu uz pomoć nečeg što se zove Skala socijalne kompetencije, a ocjenjivali su tvrdnje poput: "Dijete je dobro u razumijevanju tuđih osjećaja - Uopće ne/Malo/Umjereno dobro/Dobro/Vrlo dobro". Ti su odgovori korišteni kako bi svako dijete dobilo "ocjenu socijalne kompetencije".
Ta ista djeca ocjenjivana su nakon 19 godina, kad su imala 25 godina. Tada su prikupljane neke osnovne informacije o tad odraslim osobama koje su poslužile za statističke ocjene koje su pokazale imaju li njihove rane socijalne vještine ikakav utjecaj na njihov uspjeh kasnije.
Evo što su pronašli.
1. Dobri rezultati na testovima su važni, ali ne iz razloga zbog kojih smo ih željeli.
Tradicionalno razmišljanje kaže da ako dijete dobije dobre ocjene i rezultate na testovima, ono je sigurno jako pametno, zar ne? Uostalom, postoji dokazan odnos između boljeg prosjeka u srednjoj školi i zarađivanja više novca kasnije u životu.
Ali ono što nam taj rezultat na testu ne govori jest koliko je puta dijete surađivalo s nekim kako bi riješilo neki problem, ili je zatražilo pomoć učitelja, ili se oduprlo porivu da gleda TV umjesto da se priprema za ispit. Ono što su istraživači ustanovili je sljedeće: "Uspjeh u školi uključuje i socijalno-emocionalne i kognitivne vještine, jer društvene interakcije, pažnja i samokontrola utječu na spremnost za učenje."
Ako to pojednostavimo, to bi značilo otprilike ovo: dok su neka djeca jednostavno briljantna, većina njih treba više od pameti da bi uspjela.
2. Vještine poput dijeljenja i suradnje isplate se kasnije u životu.
Znamo da rezultati testova u školi nisu najbolji i jedini pokazatelj da su djeca na pravom putu. Zato su se istraživači usredotočili na ocjenu socijalne kompetencije. Ono što su otkrili i nije previše iznenađujuće: djeca koja su bila u dobrim odnosima sa svojim vršnjacima, bolje su se nosila sa svojim emocijama i bila bolja u rješavanju problema, te su imala uspješnije živote. I to je bilo gotovo pravilo bez iznimke!
Dijete kod kojeg je socijalna kompetencija za jedan bod veća, imalo je 54% veću vjerojatnost da će steći diplomu srednje škole, dva puta veću vjerojatnost da će diplomirati i 46% veću vjerojatnost da će imati stabilan posao s punim radnim vremenom u dobi od 25 godina.
A što je s onom djecom koja su uvijek krala igračke, kvarila igru, razbijala stvari? Vjerojatnost da će imati problema sa zakonom i zlouporabom opojnih sredstava je velika.
3. Društvena ponašanja mogu se naučiti, ali se može od njih i odučiti — što znači da nikad nije kasno za promjenu.
Neka od pozitivno i socijalno prihvatljivih ponašanja poput dijeljenja i suradnje stručnjaci su nazvali "podatnim" ili promjenjivim. Činjenica je da neka djeca jednostavno nikada neće biti vrhunski znanstvenici. Naime, postoje fizičke razlike u našim mozgovima koje nekima učenje čine lakšim nego drugima. Ali rješavanje svađa i sukoba s vršnjacima? To je nešto što djeca (i odrasli) uvijek mogu popraviti. Osim tog, te osobine poput topline i empatije dolaze od roditelja, pa što ih više pokazujete, to će djeca biti bolja na tom području.
Ali što to sve znači?
Ova studija ipak nije mogla pokazati baš sve utjecaje i sve što bi se moglo dogoditi. No, ova 19-godišnja studija daje prilično jasnu sliku: prosocijalno ponašanje je važno, čak i u vrlo ranoj dobi. To znači također da je to vrlo dobro zbog činjenice da se na to može utjecati.
Sve u svemu - moramo učiniti više nego samo podučavati djecu informacijama. Moramo ulagati u to da ih naučimo kako se odnositi prema drugima i kako se nositi sa stvarima koje osjećaju iznutra. To bi moglo pozitivno utjecati na ono što priželjkujemo – dobar uspjeh u školi.
