Kad je dijete izbirljivo, to nas može dovesti do ludila. To se ne može „riješiti“ brzinski i jednokratno, to znamo, ali čini se da je razlog ipak još dublji…
Ponudiš jedno – neće. Ponudiš drugo – nije fino. Ponudiš treće – krive je boje. I tako u krug. Ako imaš dijete koje baš ne voli puno tog jesti i jako je izbirljivo što se tiče hrane, onda znaš sve o tome koliko naporno i iscrpljujuće ovakve situacije mogu biti. Posljednji živac može ti „puknuti“ baš u takvim epizodama nutkanja hrane.
No, znaš li koga možeš kriviti za to? Dijelom i sebe! I ne, ne zbog tog što stalno nudiš nešto novo kad neće jesti, niti zato što previše popuštaš. Glavni krivci za to su, čini se, geni…
Najnovija istraživanja, naime, pokazala su da je izbirljivost u prehrani zapravo u velikoj mjeri posljedica naše genetike. Istraživači, koji su proučavali podatke iz studije blizanaca nazvane Gemini – velike skupine od 2400 parova blizanaca koja je započela 2007. kako bi se istražio rani život, rast i ponašanje djece – također su otkrili da izbirljivost u prehrani dosegne svoj vrhunac oko sedme godine, a nakon toga polako opada. Proučavanjem ovih rezultata znanstvenici su utvrdili da se genetski utjecaj na izbirljivost oko hrane značajno povećava nakon s vremenom, do te dobi.
Prema rezultatima dobivenima iz podataka studije, znanstvenici su ustanovili da sa 16 mjeseci utjecaj genetike na izbirljivost oko hrane iznosi oko 60%, sa tri godine raste na 83%, a sve do 13. godine ostaje negdje iznad 70%.
„Izbirljivost oko hrane česta je pojava kod djece i može biti glavni izvor tjeskobe za roditelje i skrbnike, koji često krive sebe za takvo ponašanje ili ih drugi krive“, rekla je glavna autorica dr. Zeynep Nas, s Behavioral Science & Health Sveučilišta u Londonu. Iako ih i ovako možemo „kriviti“, ipak je malo drukčije. „Nadamo se da bi naše otkriće da je izbirljivost oko hrane uglavnom urođeno moglo pomoći u ublažavanju krivnje roditelja“, rekla je Nas.
A kako se nositi s izbirljivcima?
Ostanite mirni
Kad tvoje dijete počne odbijati obrok i ne želi pojesti baš ništa (iole zdravo) za neki od obroka, onda se nama digne kosa na glavi. To nas može izludjeti, može nam uzrokovati silan stres i frustracije. I logično je da se stvari tako odvijaju… A s druge strane, ključno je – ostati smiren. Važno je imati na umu da većina djece zapravo zadovolji svoje prehrambene proizvode i da će ta faza izbirljivosti jednom proći. I kod tebe je prošla, zar ne?
Nemojte forsirati
Nikada nije dobra ideja prisiljavati dijete da jede. Osim što je uznemirujuće, to bi dugoročno moglo imati negativan utjecaj na njihove prehrambene navike. Nemoj koristiti taktike podmićivanja, nagrade ili kazne i nemoj prisiljavati dijete da jede određenu hranu ili da ostane nakon obroka da završi i pojede sve s tanjura.
Budite uzor
Ne onakav uzor iz djetinjstva, jer ako je genetski… Šalimo se. Važno je pokazati pozitivan stav prema hrani. Jedite zajedno, kao obitelj, a svakom prilikom budi primjer zdrave prehrane, ali i fleksibilnosti po tom pitanju.
