'U šumskom vrtiću djeca provode vrijeme vani cijeli dan, istražuju, igraju se i razvijaju svoje vještine. Potičemo ih da istražuju šumu, pronalaze zanimljive biljke i prirodne materijale, te tako uče o svojim mogućnostima i sposobnostima, ali i stječu znanja o svijetu oko sebe', kaže Francesca Miličević
U šumi Tivoli, nedaleko Pule otvorio se jedan sasvim poseban vrtić - ime mu je Šumska djeca. Prvi je to vrtić ovakve vrste u Hrvatskoj. U njemu djeca svoje puno više vremena provoditi u prirodi, bez obzira na vremenske prilike, trčeći između drveća, penjući se po granama, a igračke su svedene na najmanju moguću mjeru. Tako kaže idejna začetnica, psihologinja i profesionalna dadilja Francesca Miličević iz Pule.
Kakav je to šumski vrtić, po čemu se razlikuje od običnog?
Ovaj šumski vrtić se u mnogočemu razlikuje od klasičnih vrtića. Osim očite razlike, a to je da smo cijeli dan na otvorenom, broj djece je puno manji. Svaki odgajatelj brine o maksimalno 6 djece. Razlog tome je što želimo stvoriti toplo obiteljsko okruženje gdje se djeca osjećaju ugodno i sigurno, baš kao doma. U šumskom vrtiću djeca provode vrijeme vani cijeli dan, istražuju, igraju se i razvijaju svoje vještine. Potičemo ih da istražuju šumu, pronalaze zanimljive biljke i prirodne materijale, te tako uče o svojim mogućnostima i sposobnostima, ali i stječu znanja o svijetu oko sebe. Ovakav vrtić specifičan je i po tome što nema plastičnih i tvornički rađenih igračaka, nego se sav didaktički materijal pronalazi u šumi, a onda djeca uz našu asistenciju od toga izrađuju svoje igračke. Tako razvijaju maštu, motoriku, ali i mnoge druge vještine potrebne za život. Radimo po sistemu “manje je više”. Što manje igračaka, to će djeca više upregnuti vlastite resurse da bi stvorila zabavu. Što manje ograničavanja djece u kretanju, to će djeca prije naučiti vlastita ograničenja. Što se manje mi uplićemo u proces učenja, to će oni biti motiviraniji iznutra da nešto nauče.
Kako ste došli na ideju otvaranja takvog vrtića?
Oduvijek su me privlačile šuma, zemlja, priroda i znala sam da je ono što želim raditi povezano s prirodom, no pravi preokret u meni desio se kada sam postala majka. Počela sam razmišljati o tome kakvo djetinjstvo želim svojoj djeci i shvatila kako ova sredina to ne nudi. Zamislila sam vrtić u kojem bi djeca provodila cijeli dan na zraku, igrajući se i osmišljavajući igre od prirodnih materijala, stječući vještine bitne za život, te da na taj način upoznaju sebe i svijet oko sebe. Željela sam stvoriti sigurnu okolinu bez predrasuda, bez uspoređivanja i bez natjecanja u kojoj će djeca moći biti autentična bez straha da se ne uklapaju u očekivanja odraslih i sve me to motiviralo da krenem u realizaciju šumskog vrtića.
Kako izgleda jedan dan u vrtiću?
Ujutro se svi okupimo u našem dvorištu u blizini šume. Tu pripremimo hranu, vodu, odjeću i sve što nam treba za taj dan, dok neki već nestrpljivo tapkaju nožicama i svako malo pitaju kad ćemo krenuti. Do šume idemo stazicom pokraj pruge uz koju rastu mnoge zanimljive biljke pa pričamo o njima, skupljamo ih u košaru, mašemo vlaku dok prolazi. Dolazimo na naše glavno mjesto, šumsku bazu koja se sastoji od puno brežuljaka po kojima onda oni trče, love se i igraju dok mi raspremamo stvari. Zatim doručkujemo u krugu od panjeva i razgovaramo. Ponekad šećemo u udaljenije dijelove šume, gradimo kućice od grana stabala ili otkrivamo nova 'tajna mjesta'. Brzo nam proleti vrijeme do ručka kada se vraćamo u naše dvorište, gdje jedemo i onda djeca idu spavati u prostoriju za odmor. Kada dovršimo šumsku bazu i izgradimo kućice i u šumi, moći ćemo ručati i spavati i u šumi.
Hoće li djeca cijelo vrijeme biti vani, spavati? Što u slučaju lošeg vremena, kiše, oluje...?
Kod nas je novo i neobično da djeca borave vani neovisno o vremenskim prilikama, dok primjerice u Njemačkoj i Švicarskoj ima više od 1000 šumskih vrtića. Roditelji ih ujutro ostave, a potom djeca i učitelji idu u šetnju po šumi, bez obzira na vremenske prilike. Čak i spavaju vani, zaštićeni mrežama protiv komaraca i insekata. Djeca u tim vrtićima koriste i noževe i vatru te ih se tako priprema na budući život. Sjetimo se da je u tim zemljama klima puno oštrija od naše, no to je jedan sasvim drugačiji mentalitet od našega. Mi za ekstremne slučajeve imamo opremljeni prostor na rubu šume s dvorištem gdje ćemo se moći skloniti u slučaju nevremena, a tu će djeca moći i spavati. Osim toga, uskoro ćemo izgraditi 2 šumske kućice koje će biti u samoj šumi i s vremenom će i u njima djeca moći spavati, tako da se svaki roditelj može opustiti znajući da smo pripremljeni za sva 4 godišnja doba.
Koje su prednosti šumskog vrtića u odnosu na ostale?
Dobrobiti su zdravija tijela, jači imunološki sustav, bolja autoregulacija kod emocionalnih stanja, pokazuju bolje kritičko razmišljanje. Osim toga, djeca koja provode vrijeme u prirodi i na zraku su opuštenija, smirenija i općenito suradljivija. Nema gotovih igračaka pa su manje usredotočeni na stvari, a više na odnose. Često moraju surađivati kako bi stvorili zabavu te tako uče rješavati konflikte, ostvarivati bliskost i pronalaze nove kreativne načine da uđu u odnos jedan s drugim. Mislim da su to dovoljno dobri razlozi da roditelji požele svoje dijete upisati u šumski vrtić.
Koliko imate upisane djece? Kolika je cijena? Kakve su vam smjene?
Maksimalan broj djece koji možemo primiti za cjelodnevni boravak je 12, s obzirom na to da se radi o obrtu za čuvanje djece. Za sada smo popunili pola grupe, no tek smo krenuli s radom i zaista je puno zainteresiranih, tako da očekujemo da ćemo popuniti grupu vrlo brzo. Naš tim iz udruge Heartface sada osmišljava i program “Igraonica u šumi”, koji će biti fleksibilan i neobavezan. Djeca će u sklopu tog programa moći provesti u šumi nekoliko sati vikendom ili u nekom drugom terminu, kada roditeljima to odgovara. Oba ova programa udovoljavaju različitim potrebama obitelji i zbog toga postoji veliki interes. Radno vrijeme je slično kao i u vrtićima, no obzirom na manji broj djece u puno većoj mjeri se možemo prilagoditi individualnim potrebama roditelja, odnosno doći ranije ili ostati duže. Ekonomska cijena cjelodnevnog boravka u obrtima za čuvanje djece je 2500 kn mjesečno, bez subvencija grada. Grad Pula trenutno ne subvencionira boravak djece u obrtu za čuvanje djece, no okolne općine su prepoznale prednosti ovakvog oblika čuvanja djece i svojim građanima omogućile subvencije. Nadamo se da će i grad Pula slijediti primjer, pogotovo obzirom da slovi kao "Grad prijatelj djece".
Koliko odgajateljica i drugog osoblja planirate zaposliti i hoćete li raditi po određenom programu?
Dvije tete su zaposlene na puno radno vrijeme, a za dodatne sadržaje vezane uz rad udruge će se tim povećavati zavisno o potrebi i interesu roditelja za dodatne aktivnosti u prirodi. Često me pitaju što djeca rade u šumi cijeli dan. Odgovor je: što god žele! Djeca najbolje uče kada slijede svoju pažnju i svoje interese. Trče, penju se, kopaju, nose štapove, prave pite od blata, plešu, smišljaju igre, pjevaju, viču, istražuju okoliš. Za njih, ako im dozvolimo tu slobodu, štap može predstavljati konja, šišarka može biti lopta, a lišće topla postelja. Naš posao je da pratimo njihove interese i u skladu s time stvaramo dodatne mogućnosti i produbljujemo njihovo znanje o određenoj temi.
