Šimun jedini nije primljen u vrtić, uglavnom zato što je 100 posto invalid, što na nozi ima protezu za hodanje i što ima jednostavni kateter za mokraću koji se mijenja svakih 4-5 sati
Prvog dana vrtića u Dječji vrtić Maslačak u Županji krenulo je 60-ak djece. Trogodišnji Šimun Stojanović, dječak kojeg je zbog mnogih deformacija noge, ali i korektivnih operacija obavljenih u Americi ove godine upoznala i zavoljela cijela Hrvatska, ostao je kod kuće tužno gledati kroz prozor djecu koja se igraju u dvorištu vrtića.
On jedini nije primljen, uglavnom zato što je 100 posto invalid, što na nozi ima protezu za hodanje i što ima jednostavni kateter za mokraću koji se mijenja svakih 4-5 sati i koji u nekoliko trenutaka zamijeni svaka educirana osoba. Šimun se igra, komunicira, zabavlja se, sjeda i ustaje, jede, hoda, radi sve kao i sva druga djeca.
No Upravno vijeće vrtića Maslačak, na čelu s ravnateljicom Terezijom Nemetz, smatra kako je to dječak koji zahtijeva posebne uvjete u vrtiću, posebno educiranog medicinskog djelatnika, posebnu “tetu” koja bi na njega pazila, iako ništa od toga Šimun doista ne treba, a to je čak izričito navedeno u svim njegovim liječničkim papirima. Jedino što Šimunu treba je druženje s drugom djecom i vršnjacima.
"Odlučili smo upisati Šimuna u vrtić po preporuci njegovih liječnika. Vrtić nam se nalazi doslovce pored zgrade i, kad god smo vani, Šimun ide do ograde vrtića jer se želi igrati s drugom djecom", kaže Šimunova mama Martina Stojanović.
Predali su zahtjev za upis.
"To je univerzalni obrazac koji se odnosi na cjelodnevni boravak djece u vrtiću, a ja sam izostavila naglasiti da bih ga dala na socijalizaciju tek nekoliko sati na dan. No nakon nekog vremena dobili smo rješenje po kojem Šimun nije upisan u vrtić. Pisala sam javnoj pravobraniteljici za djecu invalide, koja me uputila da se žalim na rješenje vrtića jer moje dijete ima svako pravo biti upisano s obzirom na to da njegovo trenutno zdravstveno stanje ne zahtijeva nikakvu dodatnu i posebnu skrb. Iako smo poslije na sastanku s ravnateljicom Nemetz dogovorili da će Šimun ipak krenuti u vrtić prvi dan i da ću ja biti s njim tijekom prilagodbe, to se ipak nije dogodilo", kaže Martina, koja se od Šimunova rođenja bori da njezino dijete, unatoč tjelesnim hendikepima s kojima je rođeno, ipak ostvari pravo na kvalitetniji i zdraviji život.
Samo zahvaljujući njezinoj upornosti Šimun je sada dječak koji može funkcionirati uz minimalnu pomoć. Hrvatska je javnost uvijek odgovorila na njene pozive, pa su tako sakupili i dovoljno novca da maleni Šimun bude prvi mali pacijent iz naše zemlje koji je operiran u čuvenoj privatnoj klinici dr. Drora Paleya u Americi i postane doslovce jedini dječak na svijetu na kojemu je ovaj doktor izveo iznimno tešku i dugotrajnu operaciju noge, kuka i stopala. I nakon svega što je do sada prošao, zakoni s nedorečenim odredbama, pravilima i propisima na koje se poziva uprava vrtića Maslačak, bojeći se odgovornosti prema dječaku, priječe njegovo igranje s drugom djecom u vrtiću.
Upravno vijeće vrtića Maslačak na čelu s predsjednicom Goranom Tomić, ujedno jedinom zdravstvenom djelatnicom u vrtiću, još nije odgovorilo na žalbu Martine Stojanović jer su sad zatražili stručna mišljenja od nadležnog Ministarstva prosvjete, Hrvatske udruge medicinskih sestara, pa čak i Nacionalnog stožera za obranu od Covid-19, može li Šimun u vrtić ili ne. Iako je pravobraniteljica za djecu invalide poslala stručno mišljenje vrtiću, prozvala ih za diskriminaciju djeteta invalida i izričito naredila da ga upišu u sustav.
No u Maslačku smatraju da dopis pravobraniteljice za njih nije obvezujući, a u nadležnom ministarstvu kažu da je iznimno važan.
"Imam osjećaj da je ovo sad natezanje i otezanje kojim se želi postići tko zna što. Šimun ima pravo na upis u taj vrtić. U vrtiću sad kažu kako Šimun nije krenuo u vrtić zbog drugih institucija, a ne zbog njih jer oni su, navodno, spremni na njegov dolazak i da to uopće nije sporno. Iako sam stvarno već umorna od svega, spremna sam otići kampirati na Markov trg kako bih istaknula probleme koje imaju djeca invalidi u ovom sustavu", kaže mama Martina, koja, unatoč svemu, sa svima želi ostvariti učinkovit dijalog i rješenja dobra za sve.
Ravnateljica Terezija Nemetz nije imala volju ni želju javiti se na naše pozive i upite. Tajnik vrtića istaknuo je kako je prvog dana dolaska djece u vrtić ravnateljica morala odmah ujutro otići iz ureda zbog smrtnog slučaja koji je imala neka njezina prijateljica.
