Marija Šinković Bečić iz Udruge Vrtić za sve objasnila je koji su najčešći problemi pri upisu u vrtić, što roditelji mogu napraviti ako dijete nije primljeno u željeni vrtić te koje su alternative državnim vrtićima
"Smatram da je strašno da zbog nedostatka infrastrukture u Republici Hrvatskoj još uvijek nema dovoljno kapaciteta za skrb o djeci predškolske dobi koja je temelj za daljnji razvoj djeteta i mnogo je djece zapravo zakinuto za vrtić", kaže Marija Šinković Bečić, potpredsjednica Udruge Vrtić za sve.
U Hrvatskoj se na mjesto u vrtiću od trenutka predanog zahtjeva u prosjeku čeka od godinu do godinu i pol dana. "Iako se to ne čini dugo, ako nemate kome ostaviti dijete, onda je dugo. Neke majke ili očevi ostaju na neplaćenim rodiljnim dopustima, što utječe na njihovu daljnju karijeru, a možda i zadržavanje posla", kaže.
Nakon prijave djeteta u željeni vrtić i objave liste primljenih, mnoga djeca ostaju "ispod crte" i u takvim slučajevima roditelji ne znaju što dalje. Prema iskustvima Udruge Vrtić za sve, roditelji se najčešće žale na činjenicu da ne znaju zašto dijete nije primljeno u vrtić, odnosno na netransparentnost kriterija. Na listama je često velik broj djece s istim brojem bodova, a kod slaganja lista gleda se na dob djeteta, i u godinama, mjesecima i danima te druga prava korisnika. Naša sugovornica smatra da je izuzetno važno da roditelji i prije nego što predaju zahtjev u vrtić dobro prouče kriterije upisa i provjere svoja prava.
Marija Šinković Bečić iz Udruge Vrtić za sve
"Neki roditelji imaju produžen rodiljni dopust, a prednost pri upisu u vrtić daje se socijalnim skupinama, djeci rehabilitiranih roditelja, na izvršenju zatvorske kazne, djeci samohranih roditelja i tako dalje. Mi želimo da se i roditelje koji su redovni studenti uzme u obzir kao roditelje koji rade jer oni moraju na fakultetima provoditi gotovo cijeli radni dan, a nemaju kome ostaviti dijete", objašnjava Marija Šinković Bečić.
Sumnjate li na nepravilnosti na listi, pišite žalbu
Prvi korak koji se preporučuje roditeljima nakon što dijete nije primljeno u željeni vrtić je pisanje žalbe. "Nakon predaje žalbe, ponovno se razmatra pozicija djeteta na listi. Vrtići su kvartovske institucije i roditelji se često međusobno poznaju. Ako roditelji imaju sumnje na listu, a pogotovo ako zamijete nepravilnosti, trebali bi napisati žalbu", savjetuje potpredsjednica Udruge Vrtić za sve i dodaje da se žalba šalje izravno u vrtić.
"O žalbi ne odlučuje Grad Zagreb nego se žalba šalje izravno u vrtić u kojem ju tada razmatraju upisne komisije. Ako žalba ne uspije, roditelj može iduće godine priložiti tu žalbu uz zahtjev za upis", kaže i objašnjava da žalbe često imaju uspjeha, tako da roditelj nema što izgubiti ako je napiše.
"Važno je napomenuti da su vrtići u Gradu Zagrebu centralizirani pa apeliramo na roditelje da predaju papire u samo jedan vrtić, a na dnu prijavnice upišu alternativne vrtiće. Ako se papiri predaju na više mjesta, podaci se nepotrebno dupliciraju", kaže Marija Šinković Bečić i dodaje da vrtići međusobno komuniciraju pa ako dijete nije primljeno u jedan vrtić, roditelje tada nazovu iz drugog vrtića koji je upisan kao drugi izbor.
Osim lista s velikim brojem djece koja imaju isti broj bodova, nesrazmjer vrtića također je problem. "Vrtići u nekim gradskim kvartovima su prebukirani, a roditelji se preusmjeravaju, iako negoduju zbog toga", kaže i savjetuje roditeljima da prihvate slobodno mjesto koje im se nudi jer je lakše prebaciti dijete iz jednog gradskog vrtića u drugi nego iduće godine iz početka prolaziti proceduru.
Zbog promjene demografske strukture, u posljednjim godinama u vrtićima u centru Zagreba ima mjesta, dok su vrtići u okolnim kvartovima prebukirani. Također, vrtićke grupe u prosjeku se sastoje od 25 djece, a odgajatelji se slažu da bi idealne skupine trebale biti od 15 do 18.
Nedostaje jasličkih mjesta
Marija Šinković Bečić ističe i da bi roditelji trebali provjeriti koliko mjesta ima u jasličkim grupama, a koliko u vrtićkim, jer često se događa da nakon objave slobodnih mjesta, roditelji ne gledaju koja su jaslička, a koja predškolska. "Roditelji imaju najveći problem kod upisa u jaslice, gdje je još uvijek deficit", kaže i dodaje da se roditelji fokusiraju na gradske vrtiće, a iz Udruge savjetuju da predaju dokumente i u privatne vrtiće u njihovoj blizini.
"Privatni vrtići osnovani su prema istim pedagoškim standardima kao i državni, tako da kvaliteta nije upitna, a razlika u cijeni je od 10 do 20 posto, ovisno o programu. Cijene klasičnih privatnih vrtića kreću se od 800 do 1500 kuna, a ako postoji poseban program, cijena je viša", objašnjava i dodaje da privatno čuvanje djece, tj. dadilja može biti jako dobra alternativa za dijete koje nije primljeno u vrtić.
Mnogi roditelji kombiniraju usluge vrtića i dadilja ili rodbine, primjerice roditelji koji rade u smjenama ili ako vrtići ne čuvaju djecu vikendom ili poslije 18 sati. "Dadilje nisu samo osobe koje čuvaju dijete, mi potičemo roditelje da traže dadilje koje imaju neka stručna znanja, posebno ako se s djetetom mora dodatno raditi", kaže Marija Šinković Bečić.
Više o vrtiću i jaslicama potražite u specijalu "Vrijeme je za vrtić"!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.