Ginekologinja prof.dr.sc. Snježana Škrablin iz Poliklinike GinOps objašnjava kada se preporučuje epiziotomija te kako izgleda oporavak te koliko dugo se oporavlja nakon carskog reza
Tijekom poroda, posebice u prvorotkinja, rigidna tkiva međice nerijetko pucaju i nastaju razderotine koja zahvaćaju sluznicu rodnice, potkožna tkiva, mišiće i fascije perineuma, katkad čak i debelo crijevo. Ovako nastale razderotine nepravilnih su rubova, teško ih je zbrinuti nakon poroda i relativno dugo cijele uz nerijetke komplikacije: bol, velike otekline, sporo zaraštanje, sekundarne infekcije, inkontinencija stolice, čak i fistule rodnice s debelim crijevom. Kako bi se izbjegao nastanak ovakvih, neugodnih oštećenja, tijekom izgona djeteta urezuje se, u središnjoj liniji, lijevo ili desno od središnje linije, tkivo međice - radi se epiziotomija.
Epiziotomija je dakle, urez kože i potkožnog tkiva međice i sluznice rodnice i površnih mišića urogenitalne dijafragme s ciljem stvoriti kiruršku ranu oštrih rubova kojom se ubrzava rađanje glavice djeteta i izbjegava nastanak razdora čiju je dubinu nemoguće kontrolirati.
Do prije nekih 10-tak godina, epiziotomija se radila u gotovo svih prvorotkinja. Kasnije su neka istraživanja pokazala kako epiziotomijom nije moguće spriječiti sve razdore međice prema i, uključujući, rektum. U nekih je žena ožiljak od epiziotomije kod prethodnog poroda, rizik razdora medice u idućim porodima. Sumnja se čak kako učinjena epiziotomija ne sprečava kasniju inkontinenciju stolice i vjetrova, već, u nekih žena, čak predstavlja rizik za nastanak te kasne komplikacije.
Kad se epiziotomija preporučuje?
Zbog toga se danas preporučuje epiziotomiju raditi kod poroda gdje se očekuje otežani izgon: s defleksijskim stavovima glavice ili uz izlazak djeteta u drugim nepovoljnim promjerima, uz operacijski dovršene vaginalne porode i u žena u kojih je vrlo vjerojatno da će tijekom izgona nastati opsežan razdor medice koji nije moguće kontrolirati (visoka međica, izrazito rigidna i tvrda međica, sportašice itd…).
Nakon poroda djeteta i posteljice, epiziotomija se, kao i ostali uočeni razdori, šiva prema kirurškim principima. Anestezija je lokalna. Zahvat traje nekih 10-tak minuta, a obavlja se u tri sloja: najprije se zbrinjava urez mišića medice i potkožno tkivo medice i rodnice, potom sluznica rodnice i napokon koža međice. S obzirom da je tkivo međice odlično prokrvljeno, ako nema infekcije, rana brzo cijeli uz blagu nelagodu. Šiva se koncem koji se spontano resorbira, pa šavove nije potrebno skidati. Resorpcija konaca traje, ovisno o šivaćem materijalu, i do 90 dana.
Rana kod carskog reza
Carski rez može se obaviti na nekoliko načina, premda su najčešća dva: incizija u medijalnoj liniji uzdužno ili incizija poprečno 2 prsta iznad simfize. Ova druga metoda se, zbog niza prednosti, radi daleko češće. Režu se: koža, potkožno masno tkivo, fascije (vezivne spone koje vežu mišiće uz podlogu) ravnih i kosih mišića trbuha, preperitonealno masno tkivo te potom peritoneum (potrbušnica) i mišić maternice. Potom slijedi otvaranje plodovih ovoja i porod djeteta. Kod carskog reza, neovisno o metodi, ne režu se trbušni mišići; oni se samo razmiču.
Nakon poroda djeteta i posteljice, najprije se šiva mišić maternice. Potom se šiva peritoneum, približavaju ravni trbušni mišići (za to se može upotrijebiti nekoliko šavova “na mišić”) i šivaju fascije trbušnih mišića. Slijedi rekonstrukcija potkožnog tkiva i kože. Ukoliko je tijekom carskog reza i reparacije maternice postojalo obilnije krvarenje, na kožu trbuha može se izvesti dren na koji će se izlučivati skupljena krv i sekreti. Isto se može učiniti u koliko su uočena oštećenja mišića ili mekih tkiva, postavljanjem drena ispod šava fascije. Kao i svaka rana, i ova normalno cijeli tijekom šest dana, kada se skrivaju šavovi kože.
