Mama dvoje djece na duhovit način se prisjetila koliko se promijenila kad je prvi put ostala trudna i zaključila kako neke od stvari koje je dobila zajedno s 'trudničkim mozgom' nikada nisu nestale
Rachael Pavlik spisateljica je i mama dvoje djece. Iako njezino najmlađe dijete sada ima 10 godina, ova mama se na duhovit način prisjetila koliko se promijenila kad je prvi put ostala trudna i zaključila kako neke od stvari koje je dobila zajedno s "trudničkim mozgom" nikada nisu nestale.
"Što se tiče priča o trudnoći, moja je bila jednostavna: nije bilo pravih jutarnjih mučnina, niti gestacijskog dijabetesa, pretjeranog odmaranja, krvarenja i hemeroida. Čitala sam o svim mogućim komplikacija i naslušala se horor priča od prijateljica i poznanica, ali izgleda da sam imala sreće. I bila sam svjesna toga. Osjećala sam se zbilja zahvalno i čak i samodopadno. U čemu je tolika strka? Više puta sam pomislila kako je trudnoća poput nekog laganog povjetarca. No, ta samosvjesna superiornost mi se obila od glave kad sam doživljavala druge, suptilnije nuspojave tog sitnog bića u meni.
Sjećam se da sam jednom pročitala neke gluposti o tome kako ogromne fluktuacije hormona tijekom trudnoće mogu uzrokovati kognitivno oštećenje pamćenja. Neki ljudi misle da je 'trudnički mozak' samo mit, ali dopustite mi da vam kažem, moj je bio itekako stvaran", napisala je ova mama i nabrojila samo neke od besmislica koje su joj se počele događati u trudnoći.
1. Moje pamćenje otišlo je u smeće
Ok, nije baš da je i prije bilo vrhunsko, ali odjednom se nisam mogla sjetiti određenih riječi. Nisam se mogla sjetiti zašto sam ušla u sobu ili gdje sam ostavila torbicu i ponekad sam je nalazila na neobičnim mjestima poput smočnice.
2. Postala sam potpuno beskorisna
Još sam radila u to vrijeme i htjela sam dokazati da se mogu nositi s poslom. Rezultat: Pokušala sam ne previše hrkati na radnom mjestu i ne zadrijemati više od tri-četiri puta dnevno. Također, tijekom prvog tromjesečja, izgubila sam se na putu do posla, što je bilo potpuno razumljivo s obzirom da sam radila tamo samo šest godina.
3. Bila sam trudnički model u prvih pet minuta trudnoće
Test za trudnoću još se nije ni osušio, a ja sam već kupovala odjeću za trudnice. Kupovala ih i nosila. Tako je, bila sam toliko uzbuđena da sam nosila trudničku odjeću kad sam bila 6 tjedana trudna. Tko radi takve stvari? Neznalice, eto tko. Do kraja drugog tromjesečja, naravno, nisam ni stala u svu tu preslatku i skupu odjeću. Kupila sam još. Kad sam drugi put bila trudna, htjela sam sve to spaliti.
Također, još sam kupila prekrasnu bijelu spavaćicu i kućni ogrtač u istoj boji za bolnicu. Jer, ništa nije ljepše od bijele svilene spavaćice koja je puna krvi.
4. Zaboravila sam da neću roditi bogatog nasljednika plemićke krvi
Većina mojih glupih kupnji bila su standardne impulzivne kupnje novih budućih mamma, ali ja sam otišla i korak dalje i počela kombinirati svečane, lijepe kompletiće za novorođenče, kao da će svaki dan biti gost na vjenčanju. Očigledno sam se pripremala za rođenje budućeg vojvode od Cambridgea i u jednom trenutku sam shvatila da posjedujem samo odjeću koja se treba peglati. Sram me i priznati kad se to dogodilo, ali morala sam napraviti brzinski šoping normalne odjeće.
5. Upoznala sam se s krizom identiteta
Pročitala sam da emocionalni prevrati tijekom trudnoće uzrokuju da neke žene privremeno postanu nerazumne, tvrdoglave i nestrpljive. No, takva sam i inače, pa je trudnoća izgleda imala suprotan učinak na mene. Kako je moj trbuh rastao, tako sam postajala mekša, nesigurnija i poslušnija i uplašila sam sve koji me poznaju. Ovo je posebno bilo zbunjujuće za mog supruga, koji je bio naviknut na moju tešku narav. Gledajući me kako iznenada plačem zbog najmanjih sitnica, nije znao što bi sa mnom, odjednom tako plačljivom i neodlučnom, osim da me zagrli i pita: "Tko si ti?"
6. Gledala sam previše loših filmova
Ovo je rezultiralo kratkim paranoičnim ispadima, a nepovjerenje je posebno bilo izraženo. Jednom sam tako zalupila ulazna vrata strancu, za kojeg sam bila uvjerena da je došao kako bi uzeo dijete iz moje utrobe. Da, "dijeljenje dobrih vijesti našeg Gospodina i Spasitelja", možeš si misliti!
7. Bilo je par upitnih poteza vezanih za osobnu higijenu
Moja 'trudnoća bez mozga' dosegla je svoj vrhunac kad sam rezervirala cijeli 'dan loših odluka' opuštanjem u novom spa centru. Masaže, kozmetički tretmani i opuštanje! Što bi moglo poći po zlu?! Nasmiješeno sam sjedila kod kod frizerke i kimala potvrdno na svako njezino pitanje pa me između ostalog i nagovorila da skratim kosu jer će mi je biti lakše održavati jednom kad beba dođe. Nimalo dobra odluka.
Zatim, moje lice. Primijetila sam blagu promjenu na obrazima i čelu, i pročitala sam da se to događa trudnicama, tzv. "trudnička maska". U spa centru su mi rekli da mikrodermoabrazija može pomoći. Ako niste upoznati s ovim postupkom, ni nemojte biti. Nimalo opuštajuće.
Sljedeće na redu u mom 'danu glupih odluka' bila je depilacija bikini zone. Učinila sam to, između ostalog, i kao lijepu gestu za svog ginekologa, za kojeg sam mislila da bi mu bilo praktičnije raditi u 'lijepo oblikovanom ženskom vrtu'. Da, toliko sam razmišljala o drugim ljudima. Jeste li znali da povećani protok krvi u genitalijama tijekom trudnoće čini depilaciju 10.000 posto bolnijom? Ja nisam. Psovala sam i molila epiduralnu djevojku koja me depilirala i mučila se zajedno sa mnom. Ionako nisam bila u mogućnosti vidjeti krajnji rezultat zbog svog trbuha (čak i kad mi je dala maleno ogledalce) tako da apsolutno nije bilo vrijedne ove muke.
Dovukla sam se do svog automobila, crvenog lica, crvenog tijela i frizure koja je s razlogom ostala zaboravljena u '80-ima. Osjećala sam se...što je suprotno od pomlađivanja? Postarana? Potiho sam preispitivala svoje izbore u životu i, što je još važnije, svoju sposobnost zadržavanja stvarnog djeteta na životu. Moje nesmotrene odluke mogle bi nas ubiti oboje. Uspjela sam se odvesti kući bez da sam se izgubila i čvrsto odlučila da neću napuštati kuću sve dok ne počnu trudovi!
Nekoliko tjedana kasnije rodila sam svog prekrasnog dječaka bez problema. Moji dani trudnoće su prošli. Voljela bih reći da sam se vratila svojim starim, pametnijim i mudrijim odlukama, ali moje najmlađe dijete sada ima 10 godina, ali neke od besmislica koje sam dobila s 'trudničkim mozgom' i dalje su prisutne. Mogu se samo nadati mudrosti, mirnoći i bistrini koja dolazi s neizbježnim početkom menopauze, zar ne?
