'Sadržaj predrasuda se uči, a predrasude se mogu smanjiti ravnopravnim kontaktom između većinskih i manjinskih grupa', objašnjavaju stručnjaci iz Zagrebačkog psihološkog društva
Bojimo se onog što nam je strano i nepoznato. Bojimo se i stranih i nepoznatih ljudi, a među njima i tražitelja azila. Na formiranje našeg straha utječu informacije koje imamo o drugima, a o tražiteljima ih zapravo nemamo mnogo. Ne znamo puno o njima kao o pojedincima, niti znamo mnogo o njihovoj kulturi. Mediji su jedan od mogućih izvora znanja o ovoj skupini, a kako bi si olakšali život, te informacije uzimamo kao glavni orijentir i na temelju toga formiramo svoj stav o tražiteljima azila.
Treba li škola biti usklađena s obiteljskim vrijednostima?
U analizi sadržaja pisanja internetskih portala o temi imigranata, tražitelja azila i azilanata, koje je proveo Ured pučke pravobraniteljice (2013), navodi se kako prevladavaju neutralno informativni tekstovi koji najčešće imaju negativan povod (npr. činjenicu da su osobe htjele ilegalno ući u RH ili ju napustiti). Također, analiza je pokazala da naslovi na ovu temu često ističu negativne konotacije o tražiteljima azila ili strah od količine pripadnika te skupine.
Treba li maloj i neiskvarenoj djeci govoriti što ih sve loše može zadesiti?
Predrasude se mogu smanjiti ravnopravnim kontaktom
Koliko se u javnom prostoru može utjecati na formiranje stava o određenoj osobi ili skupini govori istraživanje Jeffa Greenberga i Toma Pyszczynskia (1985) (prema Aronson, Wilson, i Akert, 2005), u kojem se pokazalo da je jedan rasistički komentar prije procjenjivanja govornika utjecao na to da se osobu procjenjuje znatno lošijom. Drugim riječima, stvaramo neprijateljski stav prema osobi na temelju dobivenih informacija.
Neprijateljski ili negativan stav prema pripadnicima prepoznatljive skupine ljudi, koji se zasniva isključivo na njihovu članstvu u toj grupi, naziva se predrasuda (Aronson, Wilson, i Akert, 2005). Prema tome, imati predrasude prema tražiteljima azila znači imati negativan stav prema njima i smatrati ih istima (npr. svi tražitelji azila su potencijalni teroristi). Također, mnoge teorije ukazuju na to da strah i percepcija o prijetnji sigurnosti može imati veliki utjecaj na generiranje predrasuda (Velasco Gonzales, Verkuyten, Wessie i Poppe, 2008). U kontekstu predrasuda, osobine koje se pripisuju tražiteljima azila su negativne i nekritički se primjenjuju na sve pripadnike te skupine dok su individualne osobine ili ponašanja zanemarena.
Sadržaj predrasuda se uči, a predrasude se mogu smanjiti ravnopravnim kontaktom između većinskih i manjinskih grupa. Pettigrew and Tropp (2006) analizirali su više od 200 empirijskih istraživanja i njihova meta-analiza je pokazala da je količina kontakata između grupa pozitivno utjecala na predrasude. Drugim riječima, što je više kontakata između većinske i manjinske grupe, predrasude se smanjuju. Učinak je olakšan ako takav kontakt podržavaju institucije i ako je organiziran tako da vodi opažanju zajedničkih interesa i opće humanosti između članova grupa.
