Prema riječima psihologa i stručnjaka, djeca koja su odrastala uz roditeljsko vikanje često razvijaju negativne obrasce ponašanja i emocionalne poteškoće koje ih prate u odrasloj dobi.
Svaka obitelj rješava sukobe na svoj način, no načini koji uključuju smirenost i razumijevanje donose više koristi, posebice djeci. Kada roditelji upravljaju teškim emocijama s dostojanstvom, pružaju djeci primjer kako se nositi s konfliktima. Suprotno tome, odrastanje u okruženju punom svađa i vikanja ostavlja duboke emocionalne ožiljke.
Prema riječima psihologa i stručnjaka, djeca koja su odrastala uz roditeljsko vikanje često razvijaju negativne obrasce ponašanja i emocionalne poteškoće koje ih prate u odrasloj dobi.
Evo nekoliko ključnih posljedica, uz savjete stručnjaka za suočavanje s njima:
1. Osjećaj vlastite bezvrijednosti
Djeca koja su često bila predmet roditeljskog bijesa u odrasloj dobi često osjećaju da nisu dovoljno dobra. Stručnjakinja Kendall Joy naglašava da vikanje stvara „mikrotraume“ koje se pretvaraju u sustav uvjerenja kako osoba nije vrijedna ljubavi ili sigurnosti, prenosi Yourtango.
Rješenje: Kroz terapiju i rad na sebi, osobe mogu preispitati svoja uvjerenja i shvatiti da su vrijedne ljubavi jednostavno zbog toga što postoje.
2. Povišena anksioznost
Odrastanje u stalnom stanju stresa zbog roditeljske ljutnje uzrokuje trajnu napetost i hiperbudnost. Katherine Mazza, terapeutkinja, preporučuje svakodnevnu praksu mindfulness-a kako bi se smanjila anksioznost i povratila emocionalna ravnoteža.
Savjet: Odvojite 20 minuta dnevno za mir, disanje i introspekciju. To pomaže osobi da se poveže s vlastitim emocijama.
3. Teškoće u razumijevanju emocija
Djeca koja su svjedočila roditeljskom bijesu često nisu naučila imenovati niti procesuirati svoje osjećaje. Psihologinja Suzanne Manser preporučuje tehniku introspekcije: identificirajte emociju, pronađite gdje ju osjećate u tijelu i promatrajte je bez prosuđivanja.
Cilj: Ovladavanje osjećajima smanjuje njihov intenzitet i vraća emocionalnu kontrolu.
4. Osjećaj sramote i nesavršenosti
Mnogi odrasli se bore s osjećajem da su „pokvareni“ ili nedovoljno dobri, što ih drži podalje od ljubavi i povezanosti. Autorica Brené Brown ističe da prihvaćanje vlastitih nesavršenosti omogućuje ljudima da pronađu unutarnji mir i povezanost s drugima.
Poruka: Greške nas čine ljudima, a sram nije korisno niti produktivno.
5. Perfekcionizam
Djeca koja su bila podvrgnuta kritici često razvijaju perfekcionističke tendencije kao zaštitni mehanizam. Psihologinja Judith Tutin upozorava da perfekcionizam vodi do samokritičnosti i osjećaja srama.
Preporuka: Vježbajte samosuosjećanje i prihvatite svoje pogreške kao dio ljudskog iskustva.
6. Izbjegavanje sukoba
Zbog traumatičnih iskustava, odrasli često izbjegavaju konflikte, no to također može biti toksično. Stručnjakinja Ann Papayoti savjetuje da prije razgovora o teškim temama jasno definirate svoje ciljeve i usvojite suosjećajan ton.
Cilj: Pretvoriti sukob u priliku za rast odnosa.
7. Problemi s povjerenjem
Nerijetko, odrasli koji su odrastali uz vikanje imaju poteškoća s povjerenjem zbog nestabilnih obiteljskih odnosa. Trener Alex Mathers naglašava da je dosljednost ključ izgradnje povjerenja.
Praksa: Fokusirajte se na stvaranje stabilnih odnosa kroz dosljednost u riječima i djelima.
8. Strah od intimnosti
Zidovi koje ljudi postavljaju oko svog srca kako bi izbjegli bol također ih sprečavaju da dožive pravu povezanost. Socijalna radnica Terry Gaspard ističe da ranjivost obogaćuje veze i omogućuje duboku povezanost.
Poruka: Intimnost zahtijeva rizik, no taj rizik vrijedi preuzeti.
9. Pretjerano postignuće
Odrasli često nastavljaju težiti savršenstvu, što ih može dovesti do izgaranja. Trener Jordan Gray predlaže odmor i povezivanje s prirodom kao način resetiranja iscrpljenog uma i tijela.
Savjet: Dopustite si odmor i vrijeme za oporavak kako biste izbjegli izgaranje.
10. Poteškoće s postavljanjem granica
Ljudi koji su se morali truditi zadovoljiti roditeljske potrebe često se bore s postavljanjem osobnih granica. Socijalna radnica Terry Gaspard savjetuje rad na razvijanju zdravih granica kako bi osoba povratila osjećaj vlastite vrijednosti.
Cilj: Naučiti reći „ne“ i staviti vlastite potrebe na prvo mjesto.
