Alergije na kikiriki su vrlo česte kod djece, a ujedno i vrlo jake, pa sad već mnoge škole imaju pravilo da se kikiriki ne unosi u školu ni u kakvom obliku.
Alergija na kikiriki među najjačima i najčešćima je među djecom. Zbog te alergije roditelji često strahuju, jer ona može biti toliko jaka da dijete reagira već na samu prisutnost kikirikija u zraku – na primjer, ako neko dijete otvori vrećicu smokija u blizini, dijete alergično na kikiriki može imati alergijsku reakciju. Upravo su zato mnoge škole i kod nas – u Americi je to već neko vrijeme strogo pravilo – uvele pravilo prema kojem je zabranjeno donositi bilo kakve namirnice koje sadrže kikiriki u školu.
Ipak, kroz pubertet, odnosno odrastajući, mnoga djeca prestanu biti alergična na kikiriki, pa sve te brige oko prehrane i traženja sastojaka mogu prestati, a roditelji i djeca odahnuti. No, čini se da bi odgovor na to pitanje hoće li dijete prerasti alergiju na kikiriki mogao doći i ranije, dok je dijete još uvijek malo.
Rezultati nove studije s Dječjeg istraživačkog instituta Murdoch u Melbourneu mogli bi pomoći liječnicima da predvide hoće li dijete prerasti alergiju na kikiriki, i to praćenjem promjena u njihovim razinama antitijela. Antitijela su proteini koje naš imunološki sustav proizvodi kako bi prepoznao neželjene tvari. Vežu se na te uljeze i deaktiviraju ih ili angažiraju imunološke stanice da ih unište.
Ljudi s alergijama prekomjerno proizvode određena protutijela kada su izloženi alergenu, tvari na koju je njihov imunološki sustav osjetljiv. Ova antitijela specifična za alergene su dobri pokazatelji vrste i težine alergije osobe. Pa ipak, kada je riječ o dječjim alergijama na kikiriki, nedostaju pojedinosti o tim antitijelima kao biomarkerima.
„Malo se znalo prije ovog istraživanja o tome mogu li se protutijela koristiti kao biomarkeri za prirodno rješavanje alergije na kikiriki tijekom osnovnoškolskih godina“, kaže polaznica diplomskog studija zdravlja stanovništva Kayla Parker, koja je sudjelovala u ovom istraživanju.
Parker i njezin tim tražili su dugoročne trendove među djecom čije su alergije na kikiriki potrajale ili se povukle do 10. godine – konkretno, njihove razine dva tipa antitijela koja reagiraju na kikiriki i glavni alergen u kikirikiju, protein nazvan Ara h 2. Ovo će istraživanje, nada se ona, pomoći alergolozima da identificiraju koja će djeca vjerojatno imati stalnu alergiju na kikiriki, a koja bi to mogla prerasti.
Nalazi se temelje na većem broju podataka iz longitudinalne populacijske studije o alergijama na hranu koja je započela 2007., a još uvijek traje, pod nazivom HealthNuts.
Može se prerasti
U okviru ovih podataka, istraživači su se usredotočili na 156 djece iz Melbournea, koja su se pridružila studiji od 2007., i to kao 12-mjesečna dojenčad s potvrđenom alergijom na kikiriki. Tijekom sljedećih godina, ta su djeca dobila upitnike, obavila kožne prick testove, krvne pretrage i izazove s hranom u dobi od 4, 6 i 10 godina.
Dvije trećine te djece nije preraslo alergiju na kikiriki do 10. godine, ali velika većina one koja jesu postigla je toleranciju do 6. godine. Tim je otkrio da nisu razine antitijela same po sebi povezane s postojanjem ili nestankom alergije, već promjena u razini svake vrste antitijela tijekom vremena.
„Otkrili smo da su longitudinalne promjene bile korisnije u predviđanju koja će se djeca riješiti alergije na kikiriki nego jednokratno provjeravanje“, kaže Parker. Djeca čije su alergije na kikiriki potrajale imale su povećane reakcije u kožnim prick testovima i povećane razine protutijela kikiriki sIgE i Ara h 2 sIgE tijekom godina.
S druge strane, djeca čije su alergije na kikiriki na kraju nestale imale su drukčije rezultate – kako su godine prolazile, njihove reakcije na kožne prick testove su se smanjivale, kao i razine antitijela Ara h 2 sIgE, dok su se razine antitijela kikiriki sIgG4 i Ara h 2 sIgG4 povećavale.
Neka djeca s alergijama na kikiriki, čini se, dožive promjenu antitijela tijekom djetinjstva, a to je pokazatelj hoće li njihova alergija biti i dalje aktualna ili će se povući.
Znanstvenici nisu mogli objasniti kako je točno ovo povezano i zašto se to događa, ali može pomoći alergolozima da prepoznaju koji će od njihovih pacijenata vjerojatno trebati kontinuirani nadzor, te koji će se od njih vjerojatno trebati dugoročno kloniti kikirikija.
Iako su, kako smo spomenuli, mnoge škole uvele pravilo zabrane donošenja kikirikija u školu, stručnjaci kažu da ove zabrane roditeljima i djeci mogu dati lažan osjećaj sigurnosti. Istraživanja su pokazala da je daleko učinkovitiji pristup pranje ruku i obeshrabrivanje dijeljenja hrane. Ključna je u svakom slučaju obuka školskog osoblja o tome kako reagirati na teške alergijske reakcije.
