Djeci s poteškoćama, kao i njihovim roditeljima, trebalo bi sve maksimalno olakšati, jer čak i kad je sve glatko, njima je ipak malo teže. No, nije uvijek baš tako…
Maleni Niko iz zagrebačkog naselja Kustošija ima 8 godina i ima sindrom Down, a najesen kreće u školu. Budući da ima četvero braće i sestara od kojih jedan brat već ide u O.Š. Kustošija, a drugi kreće također najesen, roditeljima je bilo sasvim normalno očekivati da će i Niko krenuti u tu istu školu, koja im je u susjedstvu, naravno. No, Grad Zagreb imao je druge planove…
Nikina mama Mirna Granatir neugodno se iznenadila, ili bolje reći šokirala, kad je dobila obavijest da je Niko upisan u školu u Hrvatskom Leskovcu, donosi priču Index.hr. To znači da bi na put do škole s Nikom trebali svakog dana potrošiti sat i pol u jednom smjeru – toliko, naime, treba od Kustošije, gdje obitelj živi, do Hrvatskog Leskovca.
„Nama do Hrvatskog Leskovca treba sat i pol vožnje javnim prijevozom. Ja ne znam kako bi dijete s posebnim potrebama putovalo do tamo, osim da ja dam otkaz i svaki se dan s njim vozim po tri sata. To je jednostavno nemoguće,“ ispričala je ogorčena mama Mirna za Index.hr.
Inače, Niko je socijalizirano dijete i ocjena je stručnjaka da je spreman za prvi razred – „normalan“ razred. Kao i svoj djeci, a posebno djeci s poteškoćama, uvijek je prijelaz iz vrtića u školu lakši u društvu prijatelja, poznate okoline. No, nisu svi mislili tako, očito.
„On sada ide u vrtić s djecom koja su upisana u OŠ Kustošija, to su mu prijatelji, dolaze mu na rođendane i njega pozivaju k sebi. Osim toga, još jedno naše dijete na jesen kreće u tu školu. Mi imamo nalaz stručnjaka koji su rekli da je Niko socijalizirano dijete i da je trenutno na razini prvašića, pa ne shvaćamo zbog čega su ga sada tako izolirali,“ s pravom se žali majka.
Na nalazima za Nikin upis u prvi razred stoji da je on spreman za klasični nastavni program, ali je škola naknadno donijela odluku za djelomičnu integraciju, nakon čega je Grad Zagreb donio rješenje o upisu djeteta u školu u Hrvatskom Leskovcu.
Naime, postoje tri opcije za djecu s poteškoćama: redovan razred uz prilagođeni program i asistenta – što je trebala biti opcija za Niku, program djelomične integracije – koji se ne odvija u OŠ. Kustošija, te posebno razredno odjeljenje u kojem su samo djeca s poteškoćama. Iz Grada su rekli da Nikini roditelji imaju pravo žalbe na ovakvu odluku.
Nemoguće je uklopiti tri sata putovanja...
Osim redovne nastave koju bi Niko trebao pohađati, on mora svakoga dana odrađivati i određene terapije, što bi uz trosatni gubitak na putovanje do škole i natrag bilo gotovo neizvedivo. Te iste terapije, istaknuli su njegovi terapeuti u nalazu, Niko prati bez problema, a traju po 45 minuta – kao i školski sat.
Novinari Indexa poslali su upit u Grad Zagreb u vezi ovog slučaja, na što su oni odgovorili da su stručnjaci iz povjerenstva procijenili na temelju nalaza da „dijete nije u mogućnosti nastavni proces pratiti u redovnom razrednom odjelu. Stoga se izdaje rješenje o pohađanju posebnog razrednog odjela u školi koja ima ustrojen posebni razredni odjel za takvu vrstu nastave.“
OŠ Hrvatski Leskovac, odgovorili su također, dobila je odobrenje za osnivanje razrednog odjeljenja za djecu s poteškoćama, zaposlit će stručnu osobu zbog tog, te se već uređuje učionica za to odjeljenje. Niko, dakle, čini se, neće biti jedino dijete s ovakvim problemom. No, koliko je realno slati djecu s područja Zagreba u školu u Hrvatski Leskovac? Čak i da su u pitanju djeca redovnog programa, to bi bilo roditeljima neizvedivo, a ovako je suludo.
„Ove školske godine u Gradu Zagrebu ustrojeno je 78 posebnih razrednih odjela/skupina, u 30 osnovnih škola, za nešto više od 400 učenika s teškoćama. Svjesni smo potrebe za ustrojem novih posebnih razrednih odjela, posebice u zapadnom dijelu Grada. Sukladno zakonu, trenutno je u tijeku usuglašavanje ustroja razrednih odjela sa školama za sljedeću školsku godinu,“ rekli su iz Grada.
Nadamo se da će Niko ipak krenuti u školu u koju idu i njegova braća, te da će ovo ostati tek jedna u nizu nelogičnosti s kojima se sigurno Nikina obitelj susreće svakodnevno. Ali čak i ako sve bude u savršenom redu, ovakvo nešto nikom ne treba. Roditeljima djece s poteškoćama trebamo olakšati, a ne otežati život.
