Da nekad pretjerujemo u oduzimanju samostalnosti od djece, to više i nije neka tajna. Nekad imamo manje, nekad više razloga za to. Niti jedna krajnost nije dobra, naravno, a čini se da slobodno roditeljstvo ima neke važne prednosti…
Već neko se vrijeme vrlo ozbiljno govori o povećanoj anksioznosti koja se javlja u djece. Posljednjih godinu, dvije često smo to pripisivali svemu što se događalo oko COVID-a – lockdown, izolacije, online škola i slično. Čini se sasvim logičnim da je to dodatno pojačalo anksioznost u školskoj dobi, budući da je i odraslima sve to vrlo teško palo. No, neki smatraju da je ta stopa anksioznosti počela rasti puno ranije, kad su roditelji počeli previše upravljati svakim segmentom djetetova života.
Mama i jedna od pionirki slobodnog roditeljstva Lenore Skenazy govorila je za Fox News i iznijela teoriju koja se čini vrlo suvislom – bez obzira na to podržavamo li slobodno roditeljstvo ili ne.
„Kad odlaze iz škole, u autu su, vozi ih se na slobodne aktivnosti, vozi ili se ili vodi na utakmice, a sve to vode odrasli. Kad dođu doma, rade zadaću koju nadgleda roditelj. Njihove lektire često nadziru odrasli. Navečer idu spavati i idućeg dana sve opet isto. Jednostavno imaju jako malo vremena za nešto čime bi sami upravljali,“ kazala je Skenazy.
Iako su stručnjaci upozoravali već na rastuće stope anksioznosti i prije svega krivili eru COVID-a, te posebno društvene medije, Skenazy smatra da bi se više pažnje trebalo usmjeriti na gubitak djetinje neovisnosti i iskustva koja djeci omogućavaju rast. Skenazy se čak pita jesu li djeca možda previše zaštićena, do te mjere da se zapravo „boje svijeta“?
Slobodno roditeljstvo moglo bi biti odgovor na to, ali oni koji su oštri protivnici ovakvog stila odgoja smatraju da su djeca koju roditelji na taj način odgajaju izložena stalnim opasnostima – od otmice, od bakterija i drugog. Oni koji se zalažu za slobodno roditeljstvo, pak, tvrde da upravo takav stil može djeci obučiti da sami vode svoje živote te izrastu u neovisne odrasle osobe.
"Najgora mama Amerike"
No, da slobodno roditeljstvo ipak mora imati neke granice, shvatila je i Skenazy još 2008. godine. Ona je tada napisala kolumnu o tome kako je njen tada 9-godišnji sin htio sam doći kući, pa ga je pustila da ide sam podzemnom. Tada je proglašena „najgorom mamom Amerike“ i mnogi su je kritizirali. Tada je prošla kroz fazu straha i fazu neodlučnosti, te je na kraju ipak stavila to iza sebe i osnovala fondaciju Let Grow, besplatni program za obitelji i škole koji djeci pomaže vratiti neovisnost i pustiti ih da jačaju.
„Uvijek sam smatrala da su djeca snalažljiva i otporna, te da to mogu potaknuti tako da se malo odmaknem,“ kazala je Skenazy, te dodala: „Nisam nestala iz njihovih života. Naš je zadatak naučiti ih kako biti sigurni, da ne ulaze auto s nepoznatim ljudima, da ne daju nikom da ih dodiruje i slično. Ali ja sam vjerovala da mogu sami doći kući.“
Zanimljivo je da su čak i neke škole u Americi prihvatile ono za što se zalažu u Let Grow-u, pa tako učitelji preuzimaju ponuđene materijale i djeci zadaju zadatke, uz izazov da to moraju sami napraviti. Potrebno je, naravno, odobrenje roditelja, ali roditelji ne smiju biti prisutni. Moraju, na primjer, otići do lokalnog dućana i kupiti nešto ili posuditi sami knjigu u knjižnici. Na ovaj način djeca se osjećaju sigurnija u sebe, ponosna su na sebe.
„Djeca trebaju iskustva. Iskustva su ubojice anksioznosti,“ smatra Skenazy.
Moramo priznati da nam ova teorija, bez obzira na porijeklo i okolnosti, djeluje poprilično suvislo, te kao da bi to uistinu barem dijelom moglo biti upravo tako. Naravno, niti jedna krajnost nije niti dobra, niti korisna, niti preporučljiva. No, da je djeci pretjerano oduzeta samostalnost, s tim se moramo složiti. Opasnosti postoje i uvijek su postojale, a istina je da je svijet danas opasnije mjesto nego što je bio prije 30-ak godina. No, to ne znači da naša djeca mogu i moraju odrastati pod staklenim zvonom – ili u automobilu.
