Helikopter roditeljstvo postalo je rasprostranjeno otprilike u 90-im godinama, pa sad već znamo u kakve su ljude izrasle prve generacije ove djece. I nije najbolja moguća opcija.
Djecu treba zaštititi, u to sumnje nema. To nam nalaže naš roditeljski instinkt i mi to svakodnevno radimo. No, postoji zdrava zaštita i postoji ona koja prelazi granice zdrave zaštite djeteta, korisne za samo dijete. Ako dijete želi dirnuti vruće glačalo, naravno da ćeš to spriječiti. Ali ako tvoj 14-godišnjak ne zna sam izrezati meso ili imaš potrebu svojoj petogodišnjakinji govoriti kako točno da se igra, onda ne činiš najbolju stvar na svijetu.
Djeca 60-ih i 70-ih godina odrasla su gotovo prepuštena sama sebi u puno prilika. Sami smo išli od škole do doma, sami nosili ključ i bili kod kuće dok roditelji rade, sami se igrali na cesti. A onda su roditelji počeli štititi djecu i obavljati stvari umjesto njih. I već su 2012. godine studije pokazale da to jednostavno češće nije dobro nego što jest. Djeca odrasla uz helikopter roditelje često pate od anksioznosti u vrlo ranoj dobi, te često nisu zadovoljna svojim životom.
Što povezuje ove činjenice?
Vrlo pojednostavljeno rečeno – djeca koja su navikla da roditelji rade sve umjesto njih, kao što to helikopter roditelji čine, često odrastu u ljude koji nisu sposobni činiti stvari samostalno, pa nisu zadovoljni svojim sposobnostima, a onda često niti svojim životom. Ako navikneš raditi stvari baš onako kako ti netko govori, a onda najednom to moraš napraviti sam – javi ti se vrlo lako anksioznost.
Naime, helikopter roditelji imaju potrebu sve učiniti na svoj način, odnosno postići da djeca učine sve točno onako kako oni žele. Djeca tako dobiju poruku da oni to zapravo ne znaju učiniti, pa kad se nađu pred takvim zadatkom sami, ne znaju kako to napraviti. Drugim riječima, ovakav način odgoja može utjecati na sposobnost osobe da djeluje samostalno, na sposobnost rješavanja problema, na samopouzdanje i samostalnost.
Ima i dobrih strana
Nema helikopter roditeljstvo samo negativne posljedice. Naime, djeca odgojena ovako imaju pozitivan odnos prema školovanju, pa su često uspješna u školi i kasnijem školovanju. To je jedna od pozitivnijih strana. Kako se puno pažnje poklanja svemu gdje je dijete u središtu, tako se posebno pazi na intelektualni razvoj i ta su djeca često djeca s izvrsnim ocjenama, dobrog fizičkog zdravlja, te uspješnih karijera.
No, ono što pati je – mentalno zdravlje. Anksioznost, depresija i zloporaba opojnih sredstava su često visoko na popisu „grešaka“ koje čine oni koje su odgojili prekomjerno zaštitnički raspoloženi roditelji. S takvim je odgojem, naime, teško postati samostalan, pa takve osobe često imaju strah od neuspjeha. Još jedna nas crta ličnosti kod osoba odgojenih u helikopter stilu ne čudi – veća razina narcizma.
Da ne bismo bili isključivo negativni, činjenica je da helikopter roditeljstvo može imati i dosta pozitivnih strana, odnosno može se provoditi tako da dijete i kasnije odrasla osoba nema poteškoća zbog toga. Važno je, naravno, naći pravu mjeru. Postoji velika razlika između pružanja podrške i kontroliranja. Ovo prvo je dobro, drugo – nije.
