Stres u odrasloj dobi može uzrokovati razne probleme, to znamo i više nego dobro. No, čini se da djeca kojoj roditelji postave čvrsta ograničenja mogu time spriječiti te učinke.
Roditelji koji se ponašaju prekomjerno zaštitnički često su na meni raznih ružnih komentara. No, možda ovo istraživanje promijeni sliku o ovakvom tipu roditeljstva. Naime, istraživanje je pokazalo uključenost u djetetov život, poput poznavanja njegovih prijatelja ili mjesta na kojima se druže nakon škole, može pomoći u suzbijanju negativnih utjecaja u djetetovu životu.
Drugim riječima, ovo istraživanje Sveučilišta Georgia pokazalo je da roditelji koji se ponašaju zaštitnički, mogu pripremiti svoju djecu za zdraviji život kasnije, kad odrastu.
Odrastanje u okruženju koje nije posebno sigurno, gdje ima, na primjer, nasilja, gdje povremeno nema struje ili vode, to može dovesti do raznih zdravstvenih ograničenja kasnije u životu. Naime, rana životna iskustva uistinu utječu na fizičko i mentalno stanje tijekom cijeloga našeg života. Čak i ako nemamo puno konkretnih sjećanja iz rane životne dobi, znamo kako smo se osjećali, znamo koliko smo bili voljeni i koliko su nas ljudi oko nas podržavali, pa te stvari postaju dijelom nas.
Ovo je istraživanje pokazalo da ako postavimo granice i djeci damo do znanja da ih držimo na oku, to će smanjiti rizik od fizičkih i mentalnih zdravstvenih problema u odrasloj dobi. No, tu se ne radi o roditeljima koji jednostavno samo moraju znati gdje im je dijete, ali niti o helikopter roditeljima. Ključno je u ovoj priči prenijeti djetetu ljubav i želju da budete dio njegova života i upravo to je dio čarolije od koje dijete ima koristi.
Utjecaj stresa u djetinjstvu
U sklopu istraživanja stručnjaci su analizirali odgovore gotovo 5000 ispitanika u Nacionalnoj longitudinalnoj anketi mladih Američkog ureda za statistiku. Nacionalna anketa pratila je tisuće pojedinaca od adolescencije do srednjih 30-ih godina. Otkrivena je veza između odrastanja u manje sigurnom okruženju i fizičkih zdravstvenih ograničenja u odrasloj dobi. To je otkriće koje istraživači smatraju zabrinjavajućim.
Postoji mnogo istraživanja koja pokazuju da stresna iskustva, na primjer osjećaj nesigurnosti, nedostatak osnovnih resursa koji su vam potrebni u životu ili izloženost zanemarivanju ili zlostavljanju, doslovno mijenjaju način na koji tijelo funkcionira. Stres zbog takvih iskustava može tijelu otežati samoregulaciju, a ako se ta dugotrajna razina stresa doživi tijekom djetinjstva, to može uzrokovati doživotne probleme s imunološkim sustavom ili regulacijom hormona.
Djeca i mladi ljudi obično su u prosjeku zdravi, tako da je ovo istraživanje važno utoliko što je pokazalo statističku povezanost između fizičkih ograničenja i rizika koji prijete iz okoline u djetinjstvu. To pokazuje da su te stvari doista važne i da imaju očit učinak na zdravlje čak i u ranoj odrasloj dobi kada kronične bolesti često još nisu ni nastupile.
Pozitivan utjecaj roditelja na zdravlje
Sudionici studije koji su odrasli u manje sigurnim okruženjima, ali su imali roditelje koji su bili jako uključeni u njihove živote, nisu iskusili iste zdravstvene tegobe kao njihovi vršnjaci bez ovako brižnih roditelja. Budno roditeljstvo također se može povezati s manjim postotkom problema s mentalnim zdravljem u odrasloj dobi.
Stvari, čini se, funkcioniraju otprilike ovako: ako roditelji djetetu uvedu jasna pravila kad mora doći kući i ako prate s kim se druže, to je dijete bolje zaštićeno od štetnog ponašanja koje bi moglo imati doživotne posljedice, poput pušenja ili prekomjernog opijanja. Iako nam se čini da ovo nije nešto što će funkcionirati svaki put, te iako možda pomislimo da će biti upravo suprotno, čini se da su stručnjaci ipak dokazali da su djeca tada sigurnija.
U okruženjima koja nisu potpuno sigurna za djecu, roditeljima može biti teško biti dovoljno uključeni. Na primjer, ako se radi o lošem materijalnom stanju, roditelji možda rade više poslova i jednostavno nemaju vremena. No, čak i ako roditelji nisu fizički kod kuće, izvedivo je napraviti okruženje u kojem će dijete znati da je roditelj na bilo koji način prisutan, te da mu je stalo. Upravo to može napraviti veliku razliku.
Ipak, postoji jedna važna stavka, a to je da je važno postići to da djeca znaju da ih roditelji prate i postavljaju ograničenja zato što im je stalo do njih, a ne zato što žele kontrolirati svaki aspekt njihova života. To nije lako postići, naravno, ali čini se da je korist višestruka, pa se ipak isplati potruditi.
