Postoje neke posljedice koje uslijede same od sebe, a da mi roditelji ne odigramo baš nikakvu ulogu u tom. I to je nešto što djeca moraju usvojiti i naučiti, a evo koji je najbolji način.
Ako imaš djecu, sigurno ti je poznat neki od ovih scenarija. Kreće se u vrtić, vani je lagani minus, a dijete će – odjenuti laganu jaknicu, onu novu. Ili školarac dozna da ima lektiru mjesec dana ranije, ali ju neprestano odgađa, jer – stigne… Ujutro je škola, a zadaća se odgađala do zadnjeg trenutka, pa je sad na djelu umor, a svejedno je tu i hrpa zadaće.
Ne trebamo reći kakve su reakcije nas roditelja u takvom trenutku. Svima su nam gotovo jednake, kao i onaj poriv koji nam govori da im moramo i želimo objasniti kako će to točno završiti ako donesu pogrešnu odluku, odnosno onu koju im mi govorimo da ne bi trebali nikako donijeti!
Da, teško je prepustiti odluku djetetu u ovakvim slučajevima. No, to može biti idealna prilika za učenje! Prirodne posljedice su jedan sjajan i vrlo praktičan alat za učenje, a prvo i osnovno što će dijete iz njih naučiti jest da svaki izbor ima posljedice. To je ono što svakako želite usaditi djetetu i to ne znači da nikad nećemo intervenirati ili postaviti određena pravila. Samo možeš prihvatiti priliku da dijete naučiš što su prirodne posljedice tako što ih samo iskusi. To su one posljedice koje se dogode i bez naših intervencija, odnosno kao rezultat djelovanja ili nedjelovanja.
Osim što je učenje iz prirodnih posljedica istinski korisno, isto tako je i zadovoljavajuće, jer nam na kraju priušti onaj osjećaj „jesam ti rekao/rekla!“. Naravno, nema baš ništa pedagoški korisno u tom „naslađivanju“ i nije to nešto čime se možemo pohvaliti. No, nećemo si lagati, pruža određenu zadovoljštinu.
Pravila prije svega
Sigurnost
Ipak, ono što prvo trebamo napraviti kad odlučimo pustiti stvari da idu svojim prirodnim tokom, je – uvjeriti se da je dijete sigurno. Iako dijete želimo naučiti nečem što će mu dobro doći u bilo kojem trenutku života, ne želimo ga dovesti u opasnosti. Dakle, sve lekcije koje uključuju, na primjer, nošenje kacige ili zaštitne kreme za sunčanje na plaži, ne dolaze u obzir kao lekcija.
Dob djeteta
Naravno, vrlo je važno uzeti u obzir dob u kojoj je dijete trenutno. Drugim riječima, važno je pridržavati se discipliniranja u skladu s djetetovom dobi. Dijete koje ide u osnovnu školu može itekako shvatiti uzročno – posljedične veze. Dakle, može shvatiti prirodnu posljedicu nekog poteza.
Pomogni s mogućim ishodima
Ako je mogući razvoj događaja siguran i dijete je dovoljno „veliko“ da razumije posljedicu, pomogni djetetu da shvati kako bi mogli završiti različiti scenariji koje želi isprobati. Saslušaj, iznesi moguće posljedice izbora, dopusti djetetu da izabere ono što samo želi, a zatim – pusti da se stvari odvijaju prirodnim tokom i odupri se iskušenju da bilo što popraviš bez obzira na to što se događalo. I pruži podršku.
Kako učiti djecu prirodnim posljedicama
Prepoznaj prirodne posljedice
Od početka djetetu razjasni koje su moguće prirodne posljedice njegovih izbora. To može značiti da ćeš mu objasniti da će mu biti hladno u parku ako ne odjene zimsku jaknu, pa će brže morati doći kući.
Objasni vezu
Jasno objasni djetetu kako je njegovo ponašanje povezano s potencijalnom posljedicom, te se pobrini da razumije što je uzrok, a što posljedica.
Postavi granice i ograničenja
Dok je na snazi ta jedna lekcija koja će poslužiti kao učenje prirodne posljedice, druga, redovna pravila su i dalje na snazi i od djeteta se očekuje primjereno ponašanje.
Budi dosljedan/na
Podsjećaj dijete na prirodne posljedice izbora, i to dosljedno i u različitim situacijama. Na taj način osigurat ćeš se da dijete nauči da svaka odluka ima posljedicu, kao i utvrditi da zna da je posljedica koju osjeti nastala zbog odluke.
Budi podrška
Dijete uči, možda nešto uči prvi put, pa je zato važno da ima emocionalnu podršku u tom procesu učenja, a posebno kad se posljedica i dogodi.
