Već smo shvatili da helikopter roditeljstvo nije najbolji izbor za djecu, odnosno da takvo roditeljstvo djeci ne čini puno dobroga. Evo koje sve osobine mogu imati tako odgojena djeca kasnije u životu.
Roditeljstvo je najljepša, ali i najizazovnija životna uloga. I dok većina roditelja daje sve od sebe da djeci osigura sretan i uspješan život, ponekad upravo ta dobra namjera može imati neželjene posljedice. Savršen primjer za to je helikopter roditeljstvo, za koje smo u više navrata utvrdili i pisali da nije najbolji izbor za roditeljski stil.
Takav stil roditeljstva može djecu učiniti nesigurnijom i staviti pred njih cijeli niz prepreka na putu kroz život. Helikopter roditelji su brižni, ali pretjerano uključeni. Oni neprestano "lebde" nad djetetom, štiteći ga od neugodnosti, neuspjeha i rizika. Micromanagement, pretrpani rasporedi i brzo "spašavanje" djeteta čim se pojavi nelagoda — sve su to obrasci koji, iako vođeni ljubavlju, mogu ometati razvoj emocionalne otpornosti i samostalnosti.
Psihologinja dr. Roseann Capanna-Hodge objasnila je za portal Parade.com kako ovaj stil roditeljstva može ostaviti dubok trag na djecu — trag koji se često vidi tek u odrasloj dobi.
9 osobina koje se često razviju kod djece koju su odgojili helikopter roditelji
1. Niska tolerancija na stres
Djeca koja nisu imala priliku suočiti se s manjim izazovima ne razvijaju otpornost. Kao odrasli, često se osjećaju preplavljeno svakodnevnim stresom.
2. Teškoće u donošenju odluka
Bez prilike da donose dobne odluke, djeca ne razvijaju povjerenje u vlastitu prosudbu. U odrasloj dobi to se manifestira kao nesigurnost i oklijevanje.
3. Strah od neuspjeha
Ako je neuspjeh prikazan kao nešto što treba izbjeći, a ne kao prilika za učenje, odrasla osoba može razviti dubok strah koji je sputava u preuzimanju zdravih rizika.
4. Nisko samopouzdanje
Djeca koju stalno ispravljaju ili spašavaju počinju vjerovati da nisu sposobna. Kasnije u životu, to se pretvara u negativno razmišljanje i sumnju u vlastite sposobnosti.
5. Tendencija ugađanja drugima
Kada djeca nauče da je prihvaćanje povezano s perfekcionizmom, često postaju odrasli koji ne znaju postaviti granice i stavljaju tuđe potrebe ispred svojih.
6. Teškoće u samostalnom rješavanju problema
Kad misle da nema prostora za pogreške i nalaženje rješenja, djeca odrastu u ljude koji nemaju razvijene alate za suočavanje s izazovima.
7. Ovisnost o vanjskoj potvrdi
Ako su djeca hvaljena samo za postignuća, nauče tražiti potvrdu izvana. Kao odrasli, ne vjeruju vlastitom glasu dok ga netko drugi ne potvrdi.
8. Kasnija neovisnost
Prekomjerna pomoć šalje poruku da je svijet pretežak. Mnogi odrasli tada ostaju dugo blizu roditelja i izbjegavaju samostalnost jer se ona čini nesigurnom.
9. Niska tolerancija na rizik
Ako je svaki rizik prikazan kao opasnost, odrasla osoba može doživljavati i najmanje promjene kao prijetnju.
