Broj djece kod koje se javlja kratkovidnost u vrlo ranoj dobi u svijetu je znatno porastao, a za posljednji val rasta brojki stručnjaci „krive“ pandemiju COVIDa-19.
Nije posebno neobično da se kod djece otkrije kratkovidnost u nekoj relativno ranoj ili tinejdžerskoj dobi. Kratkovidnost nije neka nova bolest za koju dosad nismo znali, niti je život s kratkovidnosti u današnje vrijeme posebno otežan. No, ono što stručnjake zabrinjava jest porast broja djece kod koje se javlja kratkovidnost.
Naime, već je ranije ustanovljeno da broj kratkovidne djece i mladih raste, a najnovija revizija studija pokazala je da se stopa kratkovidnosti među djecom i tinejdžerima u cijelom svijetu utrostručila u posljednja tri desetljeća, a posebno strmi porast zabilježen je od početka pandemije COVID-19, odnosno od 2020. godine.
Do ovih su rezultata stručnjaci došli nakon što su pregledali rezultate 276 studija objavljenih do lipnja 2023. godine iz cijelog svijeta. Studija je objavljena u British Journal of Ophthalmology, a zaključak je da je više od svakog trećeg djeteta i tinejdžera kratkovidno, što je trostruko više nego 1990. godine.
„Dokazi koji se pojavljuju ukazuju na potencijalnu povezanost između pandemije i ubrzanog pogoršanja vida među mladim osobama", navodi se u izvješću.
Autori studije predviđaju da će, ako se trenutni trendovi nastave, oko 740 milijuna djece i tinejdžera – više od polovice u svijetu – biti kratkovidno do 2050. godine. A to je, ipak, zabrinjavajuće.
„Kratkovidnost se dramatično povećala tijekom razdoblja COVID-a", rekla je Lisa Christian, sa Škole optometrije na Sveučilištu Waterloo.
Christian je rekla da istraživanje sugerira da su ovakvi trendovi povezani s djecom koja provode više vremena u zatvorenom prostoru radeći ono što je poznato kao „rad na blizinu“, kao što je gledanje u knjige, računala ili ekrane telefona. Opterećenje očnih mišića ovakve vrste može uzrokovati kratkovidnost.
„Kada smo u zatvorenom prostoru, većinu smo vremena usredotočeni na rad na blizinu, gledamo u jednu točku", rekla je Christian za CBC News u intervjuu. „Kad smo vani, gledamo daleko, tako da opuštamo oči.“
Više je istraživanja pokazalo i dokazalo da je kratkovidnost povezana s premalo vremena provedenog na otvorenom u djetinjstvu. Studija Sveučilišta Waterloo iz 2018., u kojoj je sve bilo usmjereno na djecu od šest do 13 godina, pokazala je da dodatnih sat vremena na otvorenom tjedno može smanjiti djetetove izglede za razvoj kratkovidnosti za 14 posto.
„Vrijeme provedeno na otvorenom bila je jedina dječja aktivnost koja je imala značajan utjecaj na kratkovidnost", navodi se u tom istraživanju.
Do sličnih zaključaka došli su i drugi istraživački timovi, na primjer u studiji provedenoj 2021. godine u Australiji, koja je pokazale da je provođenje manje vremena vani u djetinjstvu povezano s većim rizikom od kratkovidnosti u mladosti, dok je njemačka studija iz 2022. otkrila da je kratkovidnost kod djece značajno povezana s rjeđim aktivnostima na otvorenom.
Kako bi se oči zaštitile od kratkovidnosti, djeca bi trebala provoditi jedan do dva sata dnevno na otvorenom, zaključak je stručnjaka. To vrijeme čak ne mora biti odjednom, nego to može biti više razdoblja aktivnosti na otvorenom.
Takav boravak na otvorenom očnim mišićima omogućuje potrebnu stanku od rada na blizinu, ali to nije jedina prednost. Naime, postoje dokazi da kvaliteta i intenzitet vanjskog svjetla mogu zaštititi od kratkovidnosti, ukazao je na to dr. Asim Ali, glavni oftalmolog u bolnici SickKids u Torontu.
„Na otvorenom na suncu ili čak za oblačnog dana, rasvjeta je puno svjetlija od one koju možemo postići u zatvorenom", istaknuo je Ali. Kad su djeca u zatvorenom, pak, važno je osigurati jako svjetlo kako bi se smanjilo naprezanje očiju.
No, dodatan problem se javio tijekom pandemije COVID-19 koja je započela u ožujku 2020. godine. U to je vrijeme, što nam je svima poznato i još uvijek u sjećanju, naglo i osjetno skočio udio mladih koji koriste ekrane tijekom više od četiri sata na dan. Kad su jednom porasle, te su brojke, a to je zabrinjavajuće, ostale na toj razini.
Iako kratkovidnost nije, sama po sebi, opasna niti posebno otežavajuća, važno je naglasiti da nije niti potpuno beznačajna. Kako se kratkovidnost tijekom života najčešće povećava, tako može dovesti do drugih zdravstvenih problema oka. Izrazita kratkovidnost, na primjer, od -6,00 ili više – može značiti povećan rizik od katarakte u ranoj dobi, ali i glaukoma ili rupture rožnice. To može dovesti do trajnog gubitka vida.
