Znamo već odavno da neki roditeljski stilovi nisu najbolji izbor za djecu, ali neprestano otkrivamo nove detalje, pa uz nove rezultate možemo točno reći zašto je to – loš izbor. Evo zašto je autoritarni stil loš.
Generacije koje su odrastale uz roditeljske stilove koji su bili najsličniji autoritarnom ili su jednostavno bili – autoritarni, nisu shvaćali da to nije baš najbolji izbor za odgoj djece. Ili su možda itekako dobro shvaćali, ali ih se jednostavno nije ništa pitalo, jer nisu imali pravo glasa. Neka od te djece danas su roditelji, neka bake i djedovi, a neki su možda takav stil odgoja i usvojili, pa tako i prakticiraju i dalje. No, to – nije dobro.
Osim što su stručnjaci taj stil roditeljstva proglasili najgorim roditeljskim stilom, nova studija pokazala je da loše utječe na jednu kognitivnu vještinu kod djece – teoriju uma. Teorija uma je sposobnost razumijevanja što drugi misle i osjećaju, a usvaja se kroz rane društvene interakcije, posebno sa skrbnicima. Nova studija objavljena u International Journal of Behavioral Development pokazala je da autoritarizam može uvelike oblikovati razvoj ove socio-kognitivne sposobnosti.
Prethodne studije već su pokazale da se razvoj dječje teorije uma može potaknuti kad dijete sluša riječi i jezik koji se odnosi na misli, osjećaje, želje i uvjerenja. Međutim, nije bilo poznato kako roditeljski stavovi prema autoritetu i nejednakosti mogu utjecati na ovu vrstu razgovora.
Istraživački tim uključio je u studiju 79 parova majki i djece na Novom Zelandu, gdje su djeca bila u dobi od dvije do gotovo šest godina. Istraživači su procijenili orijentaciju majki u pogledu socijalne dominacije i autoritarizma koristeći psihološke upitnike. Također su mjerili jezične sposobnosti djece i njihove vještine teorije uma koristeći zadatke. To je uključivalo aktivnosti poput prepoznavanja kada lik u priči ima lažno uvjerenje ili drugačije želje od drugih - zadatke koji se obično koriste u razvojnoj psihologiji za procjenu društvenog razumijevanja djece.
Osim ovih procjena, majke su trebale opisati slike. Svaka je majka dobila niz slika koje prikazuju djecu te je trebala opisati slike svom djetetu „kao da čita slikovnicu“. Fotografije su prikazivale djecu kako izražavaju različite emocije ili posežu za predmetima, a opisi majki su zabilježeni i analizirani. Istraživači su se usredotočili na to koliko često su majke koristile riječi mentalnog stanja poput „misliti“, „osjećati“, „željeti“ ili „nadati se“ te su ih kategorizirali prema vrsti, kao što su spoznaja, emocija ili želja.
Istraživači su otkrili da su majke koje su postigle više rezultate u orijentaciji na socijalnu dominaciju ili autoritarizmu koristile manje riječi mentalnog stanja kada su opisivale kinesku djecu na fotografijama. Međutim, ta veza nije uočena kada su opisivale slike europske djece, koju smatraju dijelom svoje „skupine“. To sugerira da su stavovi majki utjecali na njihovu spremnost - ili možda njihovu sposobnost - da se uključe u zauzimanje perspektive kada je meta rasprave pripadala drugoj etničkoj skupini.
Važno je da su istraživači također pronašli širu vezu između ovih majčinskih stavova i rezultata dječje teorije uma. Bez obzira na to koji je skup slika majka opisala, djeca čije su majke postigle više rezultate na ljestvici orijentacije na socijalnu dominaciju ili autoritarizam postigla su lošije rezultate na zadacima teorije uma.
Ovi rezultati sugeriraju da društveni i politički stavovi roditelja mogu utjecati na društveni razvoj djeteta na vrlo raznolike načine - ne samo kroz interakcije iz trenutka u trenutak, već moguće i kroz šire obrasce u roditeljstvu i komunikaciji.
Ako roditelji koji svijet vide kroz prizmu hijerarhije ili stroge poslušnosti imaju tendenciju manje razgovarati o mislima i osjećajima - posebno kada raspravljaju o ljudima iz različitih sredina - djeca mogu propustiti prilike za vježbanje razumijevanja tuđih umova. S vremenom bi to moglo ometati razvoj empatije i zauzimanja perspektive.
Studiju pod nazivom „U što ona vjeruje ili što govori? Odnos između majčine orijentacije na društvenu dominaciju, desničarskog autoritarizma, razgovora o mentalnom stanju i dječje teorije uma“ napisali su Qiuyi Kong, Harry Fraser, Felicia Crysta Elwina i Ted Ruffman.
