'Zašto ne dojim nego sam odlučila isključivo se izdajati?'

Mnoge mame koje se isključivo izdajaju često nailaze na nerazumijevanje okoline. Naša čitateljica i mama Sanda Dominković napisala je priču o svom iskustvu s izdajanjem majčinog mlijeka.

'Dojiš ili jede adaptirano?' Koliko ste puta čule ovo pitanje, ne samo od bliskih osoba, nego i potpunih stranaca? 'Jooj, slatka beba, je li curica ili dečko? Dečko, ahaaa, a dojite ili jede adaptirano?' Ono, bum, iz vedra neba pa u rebra.

Većini majki ovo pitanje ne predstavlja problem i rado se pohvale dojenjem, ili odgovore da je adaptirano u pitanju. Ali ne i ja. Moj je odgovor: Nijedno. Slijedi šok i nevjerica u očima mog suviše znatiželjnog sugovornika. Pa što onda moja sirota beba jede!? I tu kreće moja priča.

'U bolnici su forsirali dojenje, a ja nisam imala mlijeka'

Komplikacije u trudnoći i beba nedonošče

Uoči Božića prošle godine štapić je odlučno pokazao dvije crtice, mužić nagnuo gutljaj rakije, a obitelji krenule suze radosnice. Trudnoća iz prvog pokušaja, sreća i bezbrižnost. Čak ni mučnine nisam imala! No, moj balončić od sapunice u kojem sam lebdjela pukao je dva tjedna kasnije, kada sam u 8. tjednu trudnoće prokrvarila. Od Božića pa do poroda u srpnju svaki je dan moje trudnoće bio prožet strahom za moju bebu. Isprva hematom, terapija, mirovanje, dva puta hospitalizirana. Hematom nestao, otkriven gestacijski dijabetes, od 20. tjedna kontrakcije, u 30. tjednu otvorena prst...

Foto: Privatni album

Moj gospodin Roko na svijet je odlučio doći u 34. tjednu gestacije, šest tjedana prije termina. Porod u osječkom KBC-u bio je za poželjeti, od pucanja vodenjaka do samoga kraja nikakvih problema. Najteži trenutci za mene uslijedili su nakon poroda. Moju bebu odmah su odveli na odjel neonatologije. Čak ga nisu ni vagali u rađaonici, a o prvom podoju i kontaktu kožom na kožu da i ne pričam. A o tom sam trenutku, kao i svaka majka, sanjala osam mjeseci. Tek 12 sati kasnije pustili su me k njemu.

'Nakon poroda sam mislila da bebe nikad neću vidjeti žive'

Najteži trenutak mog života. Odjel intenzivne njege, inkubator, u minijaturnim ručicama i nožicama igle, monitori koji svijetle i pište... Pitala sam sestre je li on jeo, pa su mi objasnile da će ga nahraniti kada izađe prvi mekonij. Osjećala sam se potpuno bespomoćno jer moja je mrvica bila gladna, a ja ništa nisam mogla učiniti. 

'Pa dijete jede mamino mlijeko!'

Htjela sam dojiti. U trudnoći sam pročitala sve što sam mogla o dojenju (a zbog mirovanja sam imala sve vrijeme ovoga svijeta) i bila sigurna da ću uspjeti. Nisam ni sanjala da ću svoju bebu držati naručju tek pet dana nakon poroda. A dojenje nije dolazilo u obzir jer je bio premalen i slab. Prva dva dana sestre su mu davale adaptirano mlijeko jer meni mlijeko nije nadošlo. Treći jedan naglo krenulo i odmah sam dobila upalu. Tada sam se zainatila životu i čvrsto odlučila da ću svoju bebu hraniti svojim mlijekom! Sestre na ginekologiji naučile su me kako se ručno izdajati i svaka tri sata, osim noću, nosila sam svoje mlijeko bebi na neonatologiju i hranila ga u inkubatoru kroz rupe za ruke. Noću nismo smjele na odjel, ali bih se ja uporno izdajala i tada. Nakon par dana mučnog ručnog izdajanja, muž mi je donio ručnu izdajalicu koju sam kupila još u trudnoći "za svaki slučaj". To je bio spas za moje ruke jer ručno izdajanje je izuzetno naporno.

Foto: Privatni album

Moj gospodin Roko jako je volio papati mamino mlijeko, brzo dobivao na težini i ubrzo smo pušteni kući. Svaki dan malo bih ga stavila na prsa, čisto da nauči sisati, ali cijelo vrijeme sam se izdajala i hranila ga bočicom. Moja mrvica divno je napredovala, a zahvaljujući izdajanju nikad nisam brinula hoće li dobivati na težini jer sam uvijek znala koliko je pojeo. Kada je dosegao tri kilograma, počela sam ga dojiti, ponekad uspješno, ponekad uz mnogo vrištanja i plakanja. Nakon mjesec dana dojenja samo uz jednu bočicu izdojenog noću (inače bi zaspao sisajući), gospodin Roko odlučio je da on više ne želi sisati. Neću tvrditi da ga baš nikako ne bih mogla natjerati. Mogla sam ga malo izgladnjeti pa bi možda i htio. Mogla sam pustiti da vrišti i buni se dok ipak ne prihvati dojku. Ali kako da ja svoje nedonošče, koje je prošlo već toliko teških trenutaka u svom kratkom životu pustim da gladuje i plače? Zbog čega? Pa jede mamino mlijeko! Samo ne iz originalne ambalaže, kako se ja volim našaliti. 

Isključivo izdajanje kod nas je nepoznanica

Tada sam se odlučila na isključivo izdajanje, kupila dvostruku električnu izdajalicu i već pet mjeseci sam mamica-kravica, kako me prozvala moja mama. Iz svoga iskustva želim majkama poručiti da su prednosti isključivog izdajanja mnogo veće nego mane. U Hrvatskoj je isključivo izdajanje još uvijek nepoznanica pa je teško bilo gdje pronaći tekstove na našem jeziku. Na mnogim se stranicama spominje izdajanje, ali uvijek samo kao pomoć pri dojenju.

Isključivo izdajanje ili exclusive pumping u SAD-u je nešto sasvim uobičajeno s obzirom da se tamo mnoge majke moraju vratiti na posao nakon svega 2-3 mjeseca (takav im je sustav) i isključivo izdajanje im je jedini način da svoje bebe hrane svojim mlijekom, a izdajaju se i na radnom mjestu za vrijeme pauze. Mnoge EP mame imaju svoje blogove i sve što trebam saznala sam iz njihovih tekstova.

Savjeti za izdajanje

Ono najvažnije iz svoga iskustva mogu sažeti u nekoliko savjeta. Dakle, ako se odlučite na isključivo izdajanje (iz bilo kojeg razloga):

• kupite dvostruku električnu izdajalicu. Ručnom izdajalicom ne možete izvući ni približno isto kao električnom, a ako imate dvostruku, izdajanje traje duplo kraće! Nju nije lako nabaviti u RH, pogotovo ako niste iz Zagreba, stoga ako imate mogućnost, nabavite iz inozemstva
• u početku se izdajajte onoliko često koliko često beba jede. Najbolje je izdojiti se nakon što je beba jela, a kad se mama već uhoda, može i prije bebinog jela da mlijeko bude svježe. Samo izdajanje kod svake će majke trajati različito, ali neki bi minimum trebao biti 15 minuta po izdajanju. Nakon što se ustali količina mlijeka, majka može prorijediti izdajanja
• ne preskačite noćno izdajanje! Znam da je teško, ali noću je razina hormona prolaktina najviša i noćna izdajanja najčešće rezultiraju većom količinom mlijeka
• masaže i topli oblozi pomažu ako vam mlijeko teže izlazi. Bradavice možete namazati lanolinom ili maslinovim uljem prije izdajanja i tako spriječiti oštećenja
• pravilno skladištenje mlijeka je najvažnije! Držite se uputa o čuvanju mlijeka. Na različitim sam mjestima našla različite informacije o tome. Ja se držim ovoga: 4 sata na sobnoj temperaturi (osim ljeti), tjedan u hladnjaku, 3 mjeseca u zamrzivaču koji je dio hladnjaka, 6 do 12 mjeseci u dubokom zamrzivaču (ovisno koliko se često otvara). Mlijeko nemojte podgrijavati u vreloj vodi. U slučaju odmrzavanja, prvo ga 24 sata držite u običnom hladnjaku. 
• kupite ili sami napravite handsfree grudnjak. U Hrvatskoj ga ne možete kupiti, ali jako ga je jednostavno napraviti. Upute imate na YouTubeu. Ja sam svoj sama napravila od sportskog topića. 

Nerazumijevanje drugih, posebno starijih žena

Ovo je najvažniji savjet: pusti selo neka priča! Kod nas najčešće nećete naići na razumijevanje isključivog izdajanja, pogotovo od starijih žena. Uvjeravat će vas da će vam mlijeko nestati, da ćete dobiti ragade, da izdajanje boli, da to nije prirodno.

Mlijeko vam neće nestati, meni se čak količina s vremenom poprilično povećala, uz pravilnu njegu bradavica nikakve ragade nećete dobiti, a glede boli, mene je dojenje boljelo mnogo jače, ali bol je uvijek individualna stvar. Sjećam se kad me jedna žena (koja me prvi put u životu vidjela) desetak minuta uvjeravala da moram izgladnjeti svoje dijete pa će htjeti sisati. Ja sam ju pitala zašto mora sisati, ako i ovako jede moje mlijeko. Naravno da nije imala odgovor.

Prednosti ovakvog hranjenja bebe

I ptice na grani znaju da je majčino mlijeko najbolje za vaše dijete, ali ponekad dojenje jednostavno ne ide. Ovim tekstom željela sam majkama osvijestiti da postoji još jedna opcija kada dojenje zakaže, osim hranjenja adaptiranim mlijekom (da se razumijemo, i moja beba ponekad popije adaptirano mlijeko i ne smatram to nečim lošim), a zahtijeva malo više vremena i volje, ali za naše mrvice ništa nije teško. Moje iskustvo pokazalo mi je neke stvari koje su dodatni plus, npr. povezivanje s tatom, koji ga hrani jednako često kao i ja, zatim kako je umirujuće uvijek znati koliko je beba pojela, lakše prihvaćanje adaptiranog mlijeka kad iz nekog razloga nema majčinog mlijeka i općenito svih tekućina koje beba pije na bočicu.     

Moja Roko dostigao je svoje vršnjake po težini i dužini, neke je čak i prestigao, iako je po korigiranoj dobi šest tjedana mlađi o njih. Ja mlijeka i dalje imam i namjeravam, dok god prilike dopuste, biti mamica-kravica jer to je najbolje za moju bebu!