'Sretna sam kad nekoj mami pomognem da nastavi dojiti'

Roditeljstvo donosi puno promjena, a nove stvari, iako pozitivne, ponekad mogu biti zastrašujuće. Tko nas drugi može saslušati, razumjeti i pružiti podršku bolje nego drugi roditelji, oni koji imaju slična ili ista iskustva? Sve više trudnica, mama, tata, ali i onih koji žele postati roditelji druži se na društvenoj mreži Klokanice, gdje se dopisuju, objavljuju i komentiraju statuse i fotografije i tako dijele iskustva roditeljstva.

Jedna od najaktivnijih mama je i Renata Kovačić, mama petogodišnje Sare, koja nam je već ispričala kako je rani ultrazvuk kukova zaslužan što njezina curica danas hoda. Renata se već na forumu sprijateljila s drugim mamama i trudnicama, s kojima se druži i na društvenoj mreži, a kad netko treba pomoć, uvijek je spremna pomoći svojim iskustvom i savjetom.

"Moja pomoć mamama na Klokanici sastoji se od pružanja savjeta na forumu, a s nekima se dopisujem i preko privatnih poruka", kaže Renata te objašnjava da najviše mama traži savjete o dojenju.                      

Zbrka pitanja u glavi

I ona je, kad je prije pet godina rodila kćer Saru, imala probleme s dojenjem i zbrku pitanja u glavi.

"Imala sam poteškoća oko samog prihvata, mučili smo muku i sa šeširićima, jer zbog količine mlijeka oni su samo klizili. Morala sam bebu staviti doslovce kožu na kožu bez ikakvih pomagala i u tome mi je najviše pomogla moja sestra. Njezin mališan je tada imao pet mjeseci pa je bila više nego iskusna u tome. Najviše sam slušala njezine savjete i osjetila sam da kako ih primjenjujem da sve ide na bolje. I tako je moja cura prihvatila dojku i uspješno smo dojile 16 mjeseci. Nakon poroda naoružala sam se literaturom i svaki slobodan trenutak sve sam više čitala i učila kako pravilno dojiti", otkriva te objašnjava da mame na Klokanici većinom traže savjete kako da beba prihvati dojku, koliko treba pojesti od podoja po podoja, treba li više jesti po danu ili po noći, koliko vremenski bi podoj trebao trajati, treba li unositi i drugu tekućinu osim majčinog mlijeka, koliko mokrih pelena treba biti unutar jednog dana, što sve mogu jesti.

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

"Ako nismo u okolini ljudi koji su naklonjeni dojenju, bez obzira je li to majka koja je nedavno rodila, susjeda ili prijateljica, u navali hormona, plača bebe, neznanju, mnoge majke odustaju već u samom početku. Ja sam također jedna od onih koje su naišle na velike probleme što zbog lošeg položaja, što zbog uvučenih bradavica, bolova jer je trudnoća završena carskim rezom... Jednom riječju - neznanja", priča Renata, koja je kao i mnoge druge mame mislila da će beba sama znati kako treba uhvatiti da mlijeko dođe u njena usta.

Dojilje ne znaju za skokove u razvoju

"Malo sam se prevarila i doslovce u par sati nakon dolaska kući, shvatila sam da beba ne može uhvatiti, da je bilo sve više plača. Kako je ona plakala tako sam i ja, spominjali smo i adaptirano mlijeko, da je gladna. Od siline neznanja i nedoumice ipak smo uspjele kroz nekoliko sati početi s podojem i tako sat za satom, dan za danom", priča svoje iskustvo i dodaje da se i sama susrela s ragadama, bolovima i neprospavanim noćima.

"Kad se uhvati bar neki ritam, kreću skokovi u razvoju za koje većina dojilja niti ne zna. Tad su bebe više razdražljive, traže veće i duže podoje. S druge strane odbijaju dojku, nemirne su, više plaču, a većina majki u tom periodu misli da nema mlijeka jer se smanji ona prva prenapunjenost, pa dojke nisu onako pune kao inače i tu kreće odustajanje", objašnjava.

Predah dolazi tek kasnije

Renata savjetuje što je najvažnije za uspješno dojenje: "Majčina opuštenost, položaj u kojem se doji, ako nije ugodno i mami i bebi podoj će se pretvoriti u muku i plač gdje dijete neće moći ispravno uhvatiti i doći će do ragada, dovoljan unos tekućine i zdrave hrane te dojenje na zahtjev - kad beba želi i koliko želi bez obzira je li dan ili noć. Naravno da takav ritam dovodi majke do velike iscrpljenosti gdje se ponekad pitaju i kako se zovu, nema predaha i većina samo ispituje kad će tome doći kraj, kada će se malo odmoriti i kad će beba početi jesti svaka tri sata. Nažalost, predah dolazi tek kasnije, kroz par mjeseci dok malo porastu, dok se uskladi ponuda i potražnja, dok i sama mama uhvati ritam".

"Tek tada se dojenje pretvara u val emocija, uzbuđenja što svoje dijete možete nahraniti svojim mlijekom, što uvijek možete negdje otići s bebom u znanju da ćete ju moći nahraniti kad god želite i gdje želite, što znate da nikad nije gladna, da nije žedna i da je uvijek sretna", kaže i savjetuje da se svakako treba educirati, istraživati, okružiti okolinom sklonom dojenju jer samim time stvara se optimizam i želja koja vodi uspješnom dojenju.

Pridružite se i vi roditeljima na društvenoj mreži Klokanici!