'Da nije bilo mama s foruma, odustala bih od dojenja'

Društvena mreža Klokanice mjesto je na kojem se svakodnevno druže roditelji, budući roditelji i oni koji to žele postati. Svaki tjedan predstavljamo vam jednu mamu s Klokanice koja na svom profilu objavljuje statuse, fotografije i komentira statuse svojih prijatelja. Jedna od najaktivnijih mama na društvenoj mreži je i Marija Škegro, koju smo kad je bila trudna, predstavili i nagradili kao najaktivniju korisnicu na forumu u lipnju. 27-godišnja Slavonka, koja je već za vrijeme trudnoće na Klokanici sklopila puno novih prijateljstava, rodila je sina Krešimira 19. kolovoza u 20:47 sati.

"Kako Krešimir mirno spava, nađem vremena za Klokanicu koju posjetim barem jednom dnevno, da održim korak s novim događajima. Još uvijek pratim podforum Trudnoća jer mi se teško odvojiti od cura, a i rado pomognem nekome sa savjetom ili iskustvom ako ga imam. Počela sam intenzivnije pratiti i podforum Beba i Roditelji jer su mi se javila pitanja na koja tamo tražim odgovore. Dopisujem se s nekim curama i jako mi je drago da kontaktiram s tako hrabrim ženama s kojima mogu popričati gotovo o svemu. Lijepa su to prijateljstva, premda za sad samo virtualna. Ima dana kad imam malo više vremena za Klokanicu, nekad malo manje, ali definitivno nema dana da se ne sjetim cura i pomislim kako su i što je novo", kaže mama Marija i otkriva kako joj je prošao porod. Iako je priželjkivala prirodni porod, mlada mama rodila je na carski rez.

Beba rođena na carski rez

"Carski rez mi nije bio ni opcija, ali ispostavilo se da nije moglo biti kako sam zamislila i zaželjela. Par dana prije dogovorenog CTG-a pojavio mi se neobičan osip po trbuhu, bedrima, širio se na potkoljenice, pa sam ga spomenula liječniku. Nakon što me pregledao, odlučio je da ostajem u bolnici jer su takvi osipi vrlo nestabilni i ponekad mogu ugroziti plod ili čak dovesti do njegove smrti. Bio mi je to veliki šok, osjećala sam se jako uplašenom, i u prvi mah nisam znala što bih sa sobom", priznaje Marija i ističe da ju je tada suprug donekle umirio, a i sama je znala da je bolje da je u bolnici.

"Sljedeći dan je došao novi šok - na pregledu mi kažu da sam otvorena 3-4 centimetara, sluzni čep polako odlazi, a plodna voda je mliječna. Sutradan me liječnik poziva na pregled nakon jutarnje vizite i govori mi da idemo u porod ako sam se dodatno otvorila. Tresla sam se od uzbuđenja", priča mama i dodaje: "Naravno da sam javila i curama na Klokanici što se događa. Kad smo ušli u rađaonu nisam osjećala ni trunku straha, bila sam jako nestrpljiva i uzbuđena što ćemo uskoro upoznati naše malo biće".

No nakon šest sati trudova, skakanja na lopti i bodrenja hrabrog supruga, Marijin liječnik odlučio je da će ići na carski. "Ne sjećam se što mi je prošlo kroz glavu u tim trenucima, ali definitivno nije bilo straha. Nakon carskog sam se prvi put na kratko probudila u sobi, a sina su mi donijeli malo kasnije", objašnjava.

Početni problemi s dojenjem

"Bio je mali smotuljak s mnogo crne kose, pogledao me svojim malim očima i mirisao savršeno. Suze su mi same krenule. Rodio se težak 3310 grama i dug 51 cm. Pustili su i supruga kratko k meni, što mi je mnogo značilo, jer sam bila svjesna da se i on izmorio i bio napet čekajući da sve završi", priča mama i dodaje da je već idući dan krenula avantura. 

"Zahvaljujući upornim sestrama, već ujutro sam stala na noge, prošetala malo i ustrajala na ustajanju cijeli dan jer sam znala da ću samo ako budem mogla sama brinuti o sinu biti u mogućnosti imati ga kraj sebe stalno. Tako je i bilo, Krešimir je već treći dan cijeli dan ostao sa mnom u sobi. Ispočetka smo se samo gledali u čudu", kaže i dodaje da su se prvih dana jako borili s dojenjem.

"Mislila sam da nikako neće ići jer su mi bradavice bile jako uvučene i male pa se on mučio i nije dobivao ništa mlijeka. Hranili su ga dohranom, a ja sam ostajala u sobi svaki put plačući. I onda su nastupile tete s Klokanice. Da nije bilo tih divnih žena, vjerojatno bih odustala. One su me naučile da trebam ostati ustrajna, hrabra i da će ići. Znala sam da nisam pogriješila kad sam se prvo njima javila. Na nagovor jedne od sestara u bolnici, kupili su mi šeširiće za dojenje i krenulo je! Moj Krešimir je papao. Nije bilo nikog sretnijeg od mene", priznaje Marija koja i dalje isključivo doji jednomjesečnog Krešimira.

Sretni i ponosni roditelji na krštenju

Nakon tjedan dana boravka u bolnici Marija kaže da je jedva dočekala da dođe kući.  "Krešimir je jako dobra beba. Muče ga grčevi uvečer i nekad probava tijekom dana, a inače ne bih ni čula njegov plač. Lijepo papa, mirno spava, počeo nam se smješkati, pomalo odgovarati kratkim krikovima na naš razgovor s njim i zadržavati pogled", priča Marija, ali priznaje da ima dana kada je jako umorna, pogotovo zbog rane od carskog i malo dužeg oporavka, ali kaže da je lakše jer joj prvenstveno suprug, kao i ostali u obitelji, uskače u pomoć. 

Foto: Privatni album

Jednomjesečni Krešimir nedavno se krstio u crkvi sv. Andrije u Andrijaševcima. "Bila sam sretna, ponosna, a srce mi je bilo veliko kao kuća i teško sam suzdržavala suze radosnice. Oko supruga i mene su bili svi ljudi koji nam nešto znače u životu i s kojima je valjalo podijeliti radost. Kasnije smo se počastili u restoranu, i podružili na suncu koje se ipak probilo kroz oblake. Krešimir je bio prava mala zvijezda, jer ipak je to bio njegov dan. Nije se uzrujavao niti u crkvi, a ni kasnije na druženju. Za vrijeme krštenja nije niti glasa pustio, cijelo vrijeme je bio uspavan", priča Marija i kaže da se sad već osjeća malo sigurnije, iako je još uvijek kod nje ponekad prisutan strah i briga radi li sve kako treba.

"Jedino u što sam potpuno sigurna je da Krešimiru dajem pažnju kakvu nitko nikad od mene nije dobio i ljubav kakvu nisam mogla niti zamisliti", zaključuje ponosna mlada mama.

Pridružite se roditeljima na društvenoj mreži Klokanici!