Da, grozno je zvučalo kad sam vikala na sina. Da sam ja čula drugu mamu da tako viče na svoje dijete, vjerojatno bih ju i sama ružno pogledala, ili barem ružno mislila o njoj. Ali ne znate što sam upravo prošla!
"Henry! Ako čujem još jednu riječ od tebe... Samo uđi u auto i začepi! Danas si pretjerao. Dosta mi je", vikala je na svog uplakanog 4-godišnjeg sina mama Monica Bielanko, spremajući vrećice s namirnicama u auto, kad je primijetila kako je druge dvije žene na parkiralištu ispred trgovine prijeko gledaju i došaptavaju se. Bila je sigurna da komentiraju kako je grozna mama. Ušla je u auto, upalila ga i pojačala glazbu kako djeca ne bi čula da plače.
U svojoj kolumni na portalu Babble ova mama troje djece opisala je što je prethodilo njezinom emocionalnom ispadu:
Da, grozno je zvučalo kad sam vikala na sina. Da sam ja čula drugu mamu da tako viče na svoje dijete, vjerojatno bih ju i sama ružno pogledala, ili barem ružno mislila o njoj. Ali ono što žene koje su mene tako gledale nisu znale je da sam zadnja dva sata provela u kupovini s troje djece (što je samo po sebi dovoljan razlog za vikanje ili plakanje) da bi mi na kraju odbili karticu pred cijelim redom nestrpljivih ljudi koji su svjedočili svim nijansama moje sramote.
Ako vam se to nikad nije dogodilo, ne možete zamisliti dubinu srama koji sam osjetila. Ako niste odgojeni na kuponima i akcijama, bolno svjesni svog ekstremnog siromaštva, ne možete znati koliko je traumatično kad si ne možete priuštiti osnovne namirnice. Nekome bi to bila samo blesava zabuna s računom, a meni je bila još jedna potvrda da ću uvijek biti siromašno dijete iz loše obitelji.
Ako dolazite iz siromaštva, ako je činjenica da ste siromašni dio vas kao i krv koja teče vašim žilama, ako ste doživjeli da vaša mama plače jer ne može kupiti hranu, nikad nećete nemarno "peglati" kartice. Čak i kad se sigurni da imate novca na računu, uvijek će postojati strah da će vam odbiti karticu.
Tog dana najgore se dogodilo. S kolicima punim namirnica, s djecom gladnom i već na rubu, i parom iza nas koji nervozno čeka svoj red, moja kartica je odbijena. U glavi mi je počelo zujati, u grlu se stvorila knedla, a znoj mi je počeo curiti niz leđa.
Bože, molim te. Ne. Moja najgora mora se ostvaruje.
Monica dalje piše kako joj je blagajnica dala da još jednom upiše lozinku, no kartica je opet odbijena. Na rubu suza i s osjećajem panike jer su djeca postajala sve nemirnija, rekla je da će izaći iz reda i preko mobitela provjeriti stanje na računu. Ispalo je da je na računu samo 59 dolara, a mislila je da ima 500.
U situaciji u kojoj bi najradije ostavila sve, zgrabila djecu i pobjegla, Monici je puno značila pomoć druge trgovkinje koja ju je odvela na praznu blagajnu, kako bi tamo izabrala koje će namirnice kupiti, a koje vratiti. Zadržala je samo najosnovnije - kruh, mlijeko, pelene, pahuljice, hranu za psa, toaletni papir.
Kad je Henry vidio da vraćam torbu sa Spužvom Bobom koju smo birali 10 minuta, počeo je plakati. Kako djetetu objasniti da torbu koju ste upravo zajedno izabrali ipak ne može ponijeti kući? Pokušala sam. Kako se njegov treći tantrum u zadnja dva sata zahuktavao, rekla sam mu da može izabrati čokoladicu s police pokraj blagajne, uvjerila ga da će torbu dobiti sljedeći put, platila namirnice i pokušala pobjeći.
No čokoladica nije pomogla.
Henry je plakao sve glasnije i opet su nas svi gledali. Osjećala sam kao da u utrobi imam tisuću zmija koje se migolje u vrućoj tekućini, knedla u grlu je rasla, i samo sam trebala otići odatle. Uzdignite glave, izvukla sam guzicu s tog mjesta. Dok sam ljutito spremala namirnice u prtljažnik automobila, moja se fasada počela rušiti. Bila sam znojna, zadihana i izbezumljena. Zadržavajući suze, vikala sam na sina koji je plakao i osjetila osudu stranaca koji nisu imali pojma kroz što sam upravo prošla.
Plakala sam cijelim putem kući, napravila večeru i okupala djecu. Do priče za laku noć, Henry je već zaboravio svoju prokletu torbu. Ali ja nisam. I sigurno još dugo neću zaboraviti.
Zato sljedeći put kad vidite da se neki roditelj ponaša kao budala prema svom djetetu, molim vas imajte na umu da ne znate s čim se u tom trenutku bori. Kao i svi, i ja ponekad imam predrasude prema drugim ljudima, posebno drugim roditeljima, ali to nije u redu. Nemojte ih odmah otpisati. Jer jednostavno nikad ne znate.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.