Mama dvoje djece podijelila je šest stvari za koje je vjerovala da će uživati u njima zajedno s djecom, ali tek kada je dobila djecu - shvatila je koliko se očekivanja razlikuju od stvarnosti
Većina žena ima neku viziju o tome kakva će biti majka. Stvari koje će naučiti djecu, životne lekcije koje će prenijeti djeci s osmijehom. Ljudi koji će prolaziti kraj nje na ulici nasmiješit će joj se s odobravanjem. No, kako god se snalazili u majčinskoj ulozi, svakodnevica s djecom nije uvijek idealna. Zbog toga je jedna mama podijelila šest stvari za koje je mislila da će uživati s djecom, ali sada kada je mama dvoje mališana - situacija je malo drugačija:
1. Kuhanje
Krivim društvene mreže i naglo širenje kulinarskih blogova za ovu veliku zabludu. Ja uživam u kuhanju. I nekad sam zaista uživala u kuhanju, ali počela sam shvaćati kako sam u posljednjih nekoliko godina zaista istrošila svoju razinu strasti i entuzijazma za kuhanje. Nedostatak vremena i energije najveći mi je neprijatelj kada je u pitanju kuhanje s djecom. Uz to, znate li za onu kinesku poslovicu? Previše kuhara pokvari juhu. I to je istina, samo kod nas vrijedi malo drugačije pravilo: Previše kuhara svađa se oko toga tko će polizati kuhaču.
2. Obiteljski obroci
Ah, to značajno vrijeme provedeno s obitelji, puno bliskosti i povezanosti. Vrijeme kada njegujemo naša tijela s uravnoteženom prehranom i zdravim i ukusnim namirnicama koje sam pripremila s ljubavlju, vrijeme u kojem njegujemo naše misli sa stimulirajućim razgovorom i učimo o lijepom ponašanju za stolom na zabavan (ali dosljedan!) način.
Da, znam...prestanite se smijati. Kao da nikad nisam upoznala malu djecu, a kamoli ih okupila sve za isti stol na kraju napornog i iscrpnog dana. Zaista, prestanite mi se smijati. Moja mama me uvjerava kako će jednog dana biti bolje...
3. Češljanje, pletenice, frizure
Da, baš poput i mnogih drugih mama, provela sam previše vremena pregledavajući ideje na Pinterestu i Instagramu i gledajući videe o tome kako napraviti super kul frizure za svoju trogodišnju kćer. Realno, procjenjujem da sam svojoj kćeri napravila 'frizuru' oko 3000 puta tijekom posljednjih osam godina. No, mogu se sjetiti točno dvije situacije kada se apsolutno sve poklopilo, kada je sve prošlo u mirnom tonu, kada smo imale dovoljno vremena i kada smo imale dovoljno regeneratora kako bi to bilo zabavno iskustvo za nas obje. Ipak, priznajem...još uvijek nisam izgubila nadu.
4. Čitanje od ranog djetinjstva
Obožavam čitati. Toliko volim riječi da su upravo one bile temelj mog studiranja, a sada i mog posla. I zato sam zamišljala da ću jednog dana uživati sa svojom djecom u knjigama i zajedničkom čitanju. Ne, to se nije dogodilo. Pokušavala sam usaditi ljubav prema čitanju od najranije dobi i jedna od mnogih lekcija koju sam naučila je da nikad, ama baš nikad ne smijem djeci 'nametati' nešto samo zato jer je to nešto 'poželjno' ili zato što mene to ispunjava.
5. Duge šetnje
Imam prekrasne uspomene iz djetinjstva kada sam kao mala išla u duge šetnje sa svojom bakom. Šetale bi po susjedstvu i skupljale bi sitnice koje bi pronašle na našim pustolovinama. Uglavnom je to bilo zanimljivo lišće, cvijeće ili kamenčići. Nakon toga bi došle kući i od tih stvari radile umjetnička djela.
Naravno, mislila sam kako ću i sa svojom djecom uživati u sličnim šetnjama. I često smo vani, u šetnji, ali ne radi se o lutanju kroz prekrasnu prirodu i uživanje u njoj, već se više radi o konstantnom žaljenju: "Mama, bole me noge!", "Mama, put je previše strmovit!", "Mama, put uopće nije strmovit!", "Mama, koliko još moramo hodati?". Još jedna životna lekcija: Očekivanja su jedno, a stvarnost nešto potpuno drugo.
6. Ljuljačke u parku
Znala sam prolaziti kraj parka i gledati roditelje koji su gurali djecu na ljuljačkama i mislila sam kako jedva čekam kada ću i ja biti jedan od tih roditelja. No, realno, nikad nisam bila osoba kojoj paše monotona, ponavljajuća aktivnost (poput vježbanja, khm). Njihati djecu na ljuljačkama u parku je možda najdosadnija stvar koju sam ikad radila na javnom mjestu. Potrebne su vam obje ruke, potpuna pažnja i pozornost dok slušate malenog diktatora koji vam viče: "Više! Više!" i nikad nije zadovoljan koliko god vi jako gurali tu ljuljačku.
