'Ježim se fraza poput 'u moje vrijeme...' koje aludiraju na to da je nekad bilo bolje, a zapravo vam pokušavaju na pasivno agresivan način poslati poruku kako loše radite svoj posao, ne imajući u vidu ni konkretne potrebe djeteta, ni potrebe majke koja se nalazi ispred njih', kaže psihologinja Maja, mama troipolgodišnje Maše i 14-mjesečnog Nikole
Maja Vujčić Vračević mama je dvoje djece, a kako sama kaže, u slobodno vrijeme i psihologinja. Osim studija psihologije, završila je i brojne edukacije, od kojih joj je najdraže usavršavanje za kognitivno - bihevioralnog psihoterapeuta, a zadnjih deset godina radila je kao psihologinja sa zlostavljanom djecom i ženama koje su preživjele partnersko nasilje.
Svoje dvije omiljene uloge majke i psihologinje, ove godine je spojila u novu strast, a to je blog Mamologija – psihologija s majčinskim licem. "Uz to ide i dostatna količina kave, o kojoj sam ovisna, kao i o dobrim knjigama, filmovima s Katherine Hepburn i lijepim haljinama", dodaje Maja.
Troipolgodišnja Maša i 14-mjesečni Nikola njezino su najveće veselje, a iako su oboje jako slični, Maja govori kako su opet isto toliko različiti, svaki sa svojim malim karakterom i mušicama. "Sa svojom kćeri sam mislila da znam kako naučiti djecu da npr. puno spavaju, jedu sve sezonsko voće i povrće, a moj sin je poljuljao moju taštinu i uz njega sad znam da ništa ne znam ponekad."
Trudnoće slične, porodi kao nebo i zemlja
"Čini mi se kao da sam ih jučer rodila", govori Maja i dodaje kako su joj obje trudnoće zapravo bile dosta slične. "U obje trudnoće sam imala manje zdravstvene komplikacije, ali je moj odnos prema tome bio dosta drugačiji. U prvoj trudnoći sam bila više zabrinuta, dok sam u drugoj bila puno samopouzdanija jer sam stekla sigurnost u sebe i znala da ja i moje dijete možemo to sve pobijediti."
Što se tiče samih poroda, oba su bila prirodna, ali su se, kako kaže Maja, razlikovala kao nebo i zemlja, tako da dan danas ima dojam kao da je prošla dva odvojena iskustva koja nemaju veze jedno s drugim.
"Prvo dijete sam krenula rađati u utorak, a rodila u petak navečer. Moj muž i primarijus Zlopaša koji me porodio su mi bili jako velika potpora i teško bih to izvela bez njih. No, bilo je bolno, dugotrajno, često zbunjujuće, s kojekakvim zdravstvenim komplikacijama radi kojih sam bila i kasnije hospitalizirana. No, unatoč svemu tome, ništa se ne može mjeriti s trenutkom kad sam prvi put ugledala svoju djevojčicu i srećom i ponosom koje sam tada osjećala. Zbilja sam mislila da sam najponosnija i najsretnija žena na svijetu. Drugi porod je bio jako zabavan i neočekivano brz, zezala sam se s mužem kako sad konačno imamo malo vremena za sebe bez djeteta dok smo bili u boksu. Ostalo mi je u sjećanju kako smo se cijelo vrijeme nešto cerekali i zabavljali, a onda sam ja dobila drip (tad sam se prestala smijati) i začas se rodio naš Nikola. S obzirom da nije bilo nikakvih komplikacija, imali smo cijeli zlatni sat za sebe i baš smo uživali i ti prvi trenuci s bebačem su nam zaista neprocjenjivi."
'Ponekad me svlada takav umor da nisam sigurna kako se zovem'
Ljubav, sreća, umor. I dosta zabave putem - Majine su riječi kojima bi opisala majčinstvo, a upravo joj je majčinstvo okrenulo život naopačke, ali u dobrom smislu. "Pomoglo mi je da raščistim sama sa sobom svoje prioritete, osvijestim si da sam snažnija i jača nego sam mislila, pomoglo mi je da se riješim nekih toksičnih situacija i odnosa, ali i stvorilo jedan val pozitivne energije koja se pretočila u kreativnost, kako u svakodnevnom životu, tako i na polju psihologije", govori i dodaje kako ima manje onog što bi se nazvalo vrijeme za sebe, ali ga puno kvalitetnije provodi. "Općenito mislim da sam puno sretnija i zadovoljnija životom otkad sam majka, iako me ponekad svlada takav nesaglediv umor da nisam sigurna ni kako se više zovem."
Očekivano, i odnos s partnerom se također promijenio, ali srećom na dobar način. Iako nemaju više toliko vremena jedno za drugo kao svih 11 godina koliko su bili skupa bez djece, stekli su određenu novu dozu poštovanja i ljubavi gledajući jedno drugo u ulozi roditelja. "Najdraže mi je da smo svi skupa, bez obzira je l' se valjamo doma po krevetu, idemo u šetnju ili na neki izlet. Te jednostavne, svakodnevne stvari su najljepše."
Kako je nastala Mamologija?
Na pitanje kako je došla na ideju o pokretanju bloga, Maja je otkrila kako je blog izronio kao ideja nakon što je jedno duže vrijeme bila nesretna i nezadovoljna svojim poslom. "Nisam bila psihologinja kakva sam željela biti i nisam se bavila psihologijom na način na koji sam ja smatrala da bih trebala. Budući da sam bila i majka i psihologinja, gutala sam jako puno literature, kako knjiga, tako i online članaka o djeci i roditeljstvu i iz toga mi se izrodila ideja."
Željela je pisati o psihologiji, o znanstvenim spoznajama iz tog područja, o svom iskustvu koje je stekla kao psihologinja u radu s obiteljima, kritički promišljati odgoj iz pozicije psihologije, ali i majke koja se svakodnevno susreće s nizom pitanja na koja nema uvijek odgovor.
'Otkad sam postala majka, više cijenim žene, majke i dobre očeve'
"Blog mi je dao jako puno, vratio mi je vjeru u sebe i psihologiju. S blogom sam konačno shvatila gdje mi je mjesto, gdje mi nikad nije bilo mjesto i neće biti, a dao mi je i svjetliju verziju budućnosti. Dao mi je mogućnost da se izrazim kao psihologinja kakva želim biti i na tome sam beskrajno zahvalna. Inspiracija mi zasad nije nikakav problem, uvijek imam u glavi ideju o čemu bih voljela pisati, veći problem mi je stvoriti prostor i vrijeme za pisanje."
Za vrijeme porodiljnog blogom se bavila dok su djeca spavala, a uskoro će tek vidjeti kako će izgledati usklađivanje posla, bloga i majčinstva jer počinje raditi na novom poslu nakon dugo vremena. "Kuća je malo manje uredna, malo manje kolača je ispečeno, manje knjiga pročitano, ali, kako ne visim više besciljno na internetu, televiziju ne gledam uopće, mislim da se itekako isplati."
U svakom slučaju, priznaje kako je itekako promijenila perspektivu o svom poslu kada je postala mama. Sada puno više cijeni i poštuje žene i majke, kao i dobre očeve. "Svako malo se sjetim same sebe otprije i shvatim kako sam bila tašta misleći 'ja to neću nikada tako' ili 'moje dijete neće nikada…', ali činjenica je da svi mi imamo i loše i dobre dane, te da se trudimo najbolje što možemo."
Osude - najveći problem modernog majčinstva: "Ježim se fraza poput 'u moje vrijeme...'"
Prema Maji, najveći problem modernog majčinstva je što svi misle da mogu osuđivati današnje majke, a bez ikakvih konstruktivnih prijedloga što i kako napraviti drugačije. "Ježim se fraza poput 'u moje vrijeme...' koje aludiraju na to da je nekad bilo bolje, a zapravo vam pokušavaju na pasivno agresivan način poslati poruku kako loše radite svoj posao, ne imajući u vidu ni konkretne potrebe djeteta, ni potrebe majke koja se nalazi ispred njih. To se odnosi i na najbližu okolinu majki poput baka, ali i na pojedine stručnjake."
Dodaje kako misli da bi svima bilo lakše kad bismo umjesto osuđivanja i dizanja obrva zapitali sami sebe i majke što bi njima pomoglo. "Kako možemo mi njima pomoći, što je to što treba današnjoj djeci i što mi možemo ponuditi toj djeci. Svatko od nas."
U svakom slučaju - relax, take it easy and enjoy the ride - rekla bi sada Maja samoj sebi na početku majčinstva, a vjerujemo da su ove riječi dobar savjet i zvijezda vodilja i za sve druge nove mame.
