'Hrvatska bi za svaku rođenu bebu trebala dati između 5 i 10 tisuća eura'

Negativan prirodni prirast, koji je u Hrvatskoj prisutan već dugi niz godina, potaknuo je Ministarstvo socijalne politike da naruči novi prijedlog obiteljske politike. Prijedlog je donijela radna skupina sastavljena od uglednih liječnika, pravnika i demografa, a usvoji li ga Vlada, to bi mogao biti značajan korak prema zaustavljanju negativne statistike i putu bolje natalitetne politike u Hrvatskoj.

Broj lani rođene djece je najmanji od kada se prate godišnja stanja novorođenih, a to je od 1780. godine. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2014. u Hrvatskoj je umrlo 52.427 osoba, a broj živorođene djece iznosio je 39.566. Umrlih je lani u Hrvatskoj bilo više od 11 tisuća nego rođenih, što znači da je, usporedbe radi, prirodnim putem nestao grad veličine Knina, Sinja ili primjerice Trogira.  Da je značajna promjena po pitanju hrvatske natalitetne politike nužna, smatra i demograf dr. sc. Stjepan Šterc. "Nije  to samo pitanje gospodarskog statusa pojedinca i obitelji nego je to destrukcija cijelog društva koje mladima ne daje  nadu i ne vide mogućnost da se situacija popravi. Ključni razlog je nedostatak vizije i nade, pa mladi donose odluku o neimanju djece ili odlasku iz zemlje."

Rodiljni dopust u Hrvatskoj

Dr. sc. Stjepan Šerc pojasnio je da premda ekonomisti kažu da se treba popraviti gospodarska situacija, smatra da smjesta treba krenuti u osmišljavanje populacijske politike. "Ovdje se radi o strateškom nacionalnom pitanju, problem negativnog prirodnog prirasta postaje pitanje domovinske sigurnosti. U Hrvatskoj se počinje gubiti identitet. Mladi nas napuštaju i identitet se gubi kroz domicilnu populaciju, a u drugim zemljama se to događa kroz imigracijsku populaciju. Za revitalizacija nataliteta potrebno je oko 55 000 rođene djece godišnje. Kada bi se počele donositi mjere da se umanji trend smanjivanja rodnosti, tako da se primjerice već iduće godine rodi 40 000 djece, već to bi bi znak da smo nešto postigli. Naime, godišnje se rodnost može dizati za 2000 do 3000 tisuće rođene djece, što znači da je potreban period od jednog desetljeća, odnosno deset godina da se postigne brojka od  55 000. No, da bismo došli do takvih brojki koje onda garantiraju demografsku obnovu, uz klasične mjere obiteljske politike, smatram da treba stimulirati rađanje svakog djeteta u iznosu između 5.000 i 10.000 eura, što bi bilo godišnje izdvajanje od oko 4 ili 5 posto novca iz proračuna."

Foto: Thinkstock

Postoje, nastavlja, i razne druge tehničke mjere kojima se situacija može poboljšati poput pune plaće majci na porodiljnom godinu dana ili smanjiti poreze na dječju opremu i hranu. I porezi se mogu parcijalno postaviti prema obitelji s većim brojem djece. Mnogi govore, ističe dr. sc. Šterc,  da je pad nataliteta prisutan i u drugim zemljama, ali nije isto kada se događa u zemlji koja ima 80 milijuna stanovnika, i u zemlji gdje je tek nešto više od 4 milijuna ljudi. 

"Bez obzira što mnogi kažu da mi nemamo gospodarsku  situaciju za socijalna ulaganja, kad vidite na što se sve sredstva iz  proračuna troše, na razne udruge, poticaje, a radi se o 8 milijardi ukupnih proračunskih sredstava, odnosno 8 posto državnog proračuna, trebamo se zapitati da li nam je  važnija reprodukcija stanovništva ili neke druge stvari koje nisu donijele značajne promjene na bolje. Što se tiče mogućih mjera za poboljšanje natalitetne politike ja sam osobno protiv toga da se problematika rješava u okviru obiteljske i socijalne politike. Smatram da to treba biti  u temelju gospodarskog i ukupnog razvoja Hrvatske."

Da Hrvatskoj trebaju dugoročne stabilne mjere natalitetne politike smatra i demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap. "Najvažnija dugoročna stabilna i opća mjeraza povećanje nataliteta  je ona koja vodi računa o čitavoj Hrvatskoj. Smatram da treba izvršiti decentralizaciju razvoja, da on nije koncentriran primjerice samo u Zagrebu ili Splitu i uskom priobalnom području. Problem je što se preostali krajevi ne razvijaju. Nije sporno da za povećanje nataliteta treba povećati rodiljne dopuste, ali isključivo takve, tehničke mjere, ne daju prave dugoročne rezultate. Za cjelovitu politiku treba napraviti decentralizaciju razvoja i demografsku politiku uklopiti u ukupnu razvojnu politiku. To znači primjerice, da mladi iz Like žele ostati u Lici, da se odlučuju na potomstvo s kojim će živjeti u toj Lici, a ne da odlaze tamo gdje se otvaraju nova radna mjesta. Kratkoročno pak gledano, svaka mjera koja povećava razliku između standarda onih koji podižu djecu je stimulativna. Mora postojati pozitivna diskriminacija zaposlenih žena, ali i muškaraca koji podižu djecu, fleksibilnije radno vrijeme, dopusti... To je ulaganje u budućnost, tako to rade skandinavske zemlje", objašnjava demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap.  

Tate ne koriste 'porodiljni' jer se boje smanjenja plaće

Dugoročnim stabilnim mjerama, nastavlja, nije bit stavljati u povlašten položaj one koji imaju djecu, već osigurati im slobodu da odluče žele li imati djecu ili ne, a ne da ih u tome priječi financijska nesigurnost, poslovna ili stambena problematika. Smisao tih dugoročnih politika je da država preuzima upravljanje demografskim trendovima da bi osigurala ekonomski opstanak.

Foto: Thinkstock

Prema Ljetopisu HZZO-a trećina žena koje su lani rodile imale su između 30 i 34 godine života. Podaci pak Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je u 2014. od 39. 566 živorođene djece 51,5 posto (20.374) rođeno muške djece i 48,5 posto (19.192) ženske djece. Lani je u Hrvatskoj sklopljen 19. 501 brak, dok je pravomoćno razvedenih brakova bilo 6570.