Kako djeci olakšati prilagodbu na novu obiteljsku dinamiku, kako prepoznati znakove da dijete teško podnosi razvod te na koje načine roditelji mogu pružiti emocionalnu sigurnost i stabilnost. Donosimo razgovor sa Sarom Novak, pedagoginjom, licenciranom psihoterapeutkinjom i majkom
Razvod je jedno od najtežih životnih iskustava, a roditelji se često pitaju kako zaštititi svoju djecu od emocionalnih posljedica tog procesa. Upravo donosimo razgovor sa Sarom Novak, pedagoginjom, licenciranom psihoterapeutkinjom i majkom sedmogodišnje djevojčice, koja je i sama prošla kroz razvod. Sara je autorica prvog online programa podrške tijekom razvoda, koji je nastao iz njezine duboke želje da pomogne roditeljima koji prolaze kroz ovaj izazovan period. Kroz godine rada s klijentima, vođenja grupa podrške za razvedene i vlastito iskustvo, Sara je razvila jedinstven pristup koji spaja stručno znanje i iskreno razumijevanje.
U ovom razgovoru, Sara je s nama podijelila kako djeci olakšati prilagodbu na novu obiteljsku dinamiku, kako prepoznati znakove da dijete teško podnosi razvod te na koje načine roditelji mogu pružiti emocionalnu sigurnost i stabilnost. Svaka mama koja se suočava s izazovima razvoda mora znati da nije sama. Uz podršku, razumijevanje i konkretne savjete, moguće je stvoriti sigurno i ljubavlju ispunjeno okruženje za svoju djecu. Pročitaj dalje i saznaj kako svoju obitelj voditi kroz razvod s više mira, razumijevanja i snage.
Sara Novak, pedagoginja, licencirana psihoterapeutkinja i autorica prvog online programa podrške tijekom razvoda
Na koje načine možemo olakšati djeci prilagodbu na novonastalu situaciju nakon razvoda?
Prilagodbu možemo olakšati tako da smo najprije otvoreni čuti i osjetiti težinu kroz koju dijete prolazi, a koja proizlazi iz potrebe za sigurnošću koju dijete vidi narušenom jer, po prirodi, želi da su roditelji zajedno. Djetetu oba roditelja predstavljaju sigurno mjesto i, kada se roditelji razdvoje, dijete vjeruje da je njegov život podijeljen na dva dijela. To je ogromna frustracija i, ako to u početku ne razumijemo, lako ćemo doći do iscrpljenosti, manjka strpljenja, promatranja djetetovog ponašanja na negativan način i slično. Nakon razumijevanja slijede razgovor i djela kroz koja djetetu jasno dajemo do znanja da se roditelji neće pomiriti, no da su i dalje tu za dijete te da dijete nije krivo. Dijete ne možemo izbaviti od neugode, no s njime možemo komunicirati o potrebama, pružiti mu utjehu i razumijevanje, možemo se povezivati neovisno o razvodu te, s vremenom, govoriti i o izborima koje kao odrasli činimo. Sve prilagođavamo djetetovoj dobi kako ne bi bilo preopterećeno, kako bi jednostavno shvatilo te kako ne bi postalo spašavatelj roditelja nakon iskustva razvoda. Dijete ne uplićemo u naš odnos jer to nije djetetova uloga niti dužnost.
Koji su najčešći znakovi da dijete teško podnosi roditeljski razvod?
Neka djeca biraju regresiju, npr. ponovno vraćanje dudi, mokrenje u krevet iako su već svladala mokrenje i maknula pelenu, ili pak naglo mijenjaju ponašanje: agresija, udaranje, nagle promjene raspoloženja; kod starije djece izostanak jedenja, slabije ocjene, sukobi, nagla šutnja i slično. Svakako je potrebno uzeti u obzir da će se promjena ponašanja, u bilo kojem obliku, jednostavno dogoditi; samo je pitanje koja vrsta ponašanja te u kojem intenzitetu i trajanju. Ukoliko ponašanja potraju dulje od mjesec ili dva, potrebno je potražiti stručnu pomoć ovisno o dobi djeteta.
Kako razvod utječe na emocionalni, socijalni i obrazovni razvoj djeteta?
Razvod svakako utječe na razvoj djeteta. Ono što može olakšati razvod su: jasan raspored, poštovanje među roditeljima, zadržavanje istih aktivnosti, poštivanje djetetovog rasporeda te zadovoljni roditelji koji ulažu u odnos s djetetom. Nije pravilo da će djeca razvedenih roditelja biti emocionalno nestabilna ili da će popustiti s ocjenama. Ono što je važnije jest kako pristupamo cijeloj situaciji. Kako učimo dijete otpuštati bol, kako govorimo o drugom roditelju, kako poštujemo djetetove emocije, kako mi pokazujemo i reguliramo svoje emocije te jesmo li mi dobro sa sobom.
Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da se nose s emocijama nakon razvoda?
Da bismo pomogli djeci, potrebno je prvo pomoći sebi. Mnogi ljudi odbijaju pomoć, i zato sam osmislila svoj program podrške tijekom razvoda - upravo zato što znam što je razvedenom roditelju potrebno i što je meni trebalo. Sve dok sami sa sobom ne proradimo gubitak i bol, dok ne otpustimo okrivljavanje druge strane ili sebe, dok ne proradimo usamljenost i ne oprostimo, ne možemo učiti dijete samoregulaciji, ne možemo čuti dijete i zaista ga razumjeti. Na primjer, dijete želi da su roditelji zajedno, no potreba je sigurnost koju može ostvariti uz svakog roditelja posebno, neovisno o njihovom razvodu. Mnogi roditelji u braku ne pružaju sigurnost svojem djetetu! Emocije je potrebno imenovati i naučiti ih puštati. Djecu možemo učiti i mindfulnessu i zahvalnosti. Potrebno je osvijestiti misli kako bismo znali što je djetetova želja i kako je drugačije realizirati. Potrebne su i granice te dosljednost koja ponekad izostaje jer žalimo dijete pa ga tako spašavamo i čuvamo od povrede. No, prisjetimo se da su granice zapravo razvoj samopoštovanja. Ukratko, prestankom sažalijevanja sebe i djeteta postajemo zdrava i sigurna okolnost za svoje dijete, iz čega mu možemo pružati smjernice u oporavku.
Koliko detalja o razvodu je prikladno podijeliti s djetetom, ovisno o njegovoj dobi?
Rekla bih: vrlo malo. Govorenje detalja najprije ovisi o dobi djeteta. Maloj djeci je u redu reći da drugog roditelja nema, da sada živi negdje drugdje i slično. Djeci predškolske i školske dobi zdravo je reći da se roditelji neće pomiriti, da su sada na različitim adresama, da dijete nije krivo i da ga roditelji i dalje vole te su ovdje za dijete neovisno o razdvojenosti. Također, možemo reći i da se roditelji ne slažu oko odraslih stvari te da na neka pitanja ne znamo dati odgovor. Većoj djeci treba više govoriti o izborima koje imamo, učiti ih da zaslužujemo biti sretni u odnosu, učiti ih dobrim odnosima, poticati razgovor o drugom roditelju kao zanimanje, a ne provjeru, podržavati drugog roditelja ako je to dobra okolnost za dijete. Nikako nije dobro govoriti djetetu protiv drugog roditelja, koristiti dijete kao spašavatelja jer je nama teško, žaliti se djetetu jer nam nedostaje i ne ulažemo u sebe kada djeteta nema, uplitati ga u naš eventualni sukob s drugim roditeljem. Sukobi nemaju veze s djetetom; imaju s našom povrijeđenošću zbog prekida.
Kako minimizirati stres za dijete tijekom prijelaza između kućanstava nakon razvoda?
Volim reći i često ističem da je loš odnos među roditeljima traumatičniji za djecu od samog čina razvoda. Ono što može olakšati prijelaz jest međusobno poštovanje između roditelja, poštivanje tuđih odluka (ako jedan roditelj kaže "ne" za nešto, na drugome je da to poštuje). Zatim, stalan i fiksan raspored, osiguravanje djetetovog mjesta kod oba roditelja u smislu kutka za dijete, stola za dijete i slično. Nastavak druženja s prijateljima kod oba roditelja, odlazak na aktivnosti koje dijete ima, a ne izostanak s istih kada se dijete seli. Također, slična pravila: pisanje zadaće, korištenje ekrana, odlazak na spavanje, samostalno pranje ili slično uspavljivanje i tako dalje.
