Roditelji na djeci ostave uvijek tragove – one vidljive u izgledu, a one nevidljive u ponašanju, karakteru, govoru… traumama… I slično. Nekima možemo lakše, a nekima teže ući u trag.
Jedna od stvari koja često muči milenijalce, dakle generaciju današnjih roditelja najvećim postotkom, je – ljuti li se netko na njih. To je mnogima ultimativni strah i opsesija. Srećom, većina nas ide na terapije i pokušava se izboriti s traumama iz djetinjstva, a i raznim drugim traumama. No, jesmo li se ikada zapitali zašto se zapravo toliko bojimo da se netko ne naljuti na nas, da nam netko nešto ne zamjeri, odnosno kako to znamo reći, da nekom ne stanemo na žulj?
U svom viralnom videu psihoterapeutkinja Maggie Nick objasnila je zašto je to nešto što je zajedničko mnogima u ovoj generaciji. I da, moglo bi se reći da ima veze s našim roditeljima… Zašto ti to govorimo? Zato da ne ponoviš istu grešku sa svojim klincima, naravno.
„Zašto se tako ****** bojiš da nekoga ne naljutiš? Zašto govoriš: 'Jesi li ljut na mene?' Reći ću ti — bombastično je, pa drži me za ruku dok ti ovo govorim: To je zato što nitko nikada nije bio ljut na tebe, i još su učinili da se osjećaš kao da te vole u isto vrijeme.“
Hm, što? Nismo baš na prvu shvatili, pa da čujemo što kaže dalje. Ona je pojasnila sve uobičajene načine na koje su roditelji prošlih generacija reagirali kad su bili uzrujani zbog djece i kako su te reakcije duboko povezane s našom reakcijom straha kad se zbog nas netko uzruja.
„Kada bi se naši roditelji naljutili, učinili bi da se osjećamo kao da nas ne vole - svojim riječima, svojim djelima”, kaže ona. „Vaše iskustvo s ljudima koji su ljuti na vas je da se ponašaju tako da šute. Povlače se i uskraćuju ljubav, pažnju, privrženost, spremnost da brinu o vama kada su ljuti na vas. Tako su to radili naši roditelji. ‘Nisam ljut, samo sam razočaran’, kao da razočaranje ne nosi sa sobom ogroman sram.”
Dakle, sad nam je jasnije! Postoje, naravno, još okrutnije rečenice koje su mnogi roditelji koristili. A jedna posebno okrutna koju je Nick primijetila je: „Volim te, ali mi trenutno nisi baš drag/a.“
„Kad djetetu predstavljamo utjelovljenje privrženosti i tako nešto ulijemo u njihov mozak koji je u razvoju, ono neće moći kritički razmišljati i vidjeti nijanse. Čut će: ‘Ti me ne voliš.’ A kad smo ljuti i to kažemo: „Ti me stvarno ne voliš'“, ističe.
To ima smisla, zar ne? Kada si dijete, to što se roditeljima ne sviđa ono što radiš je poražavajuće, čak i ako dodaju na početku ono čime se ograđuju: 'Volim te'. Kad tome dodamo i svu onu negativnu energiju koju možemo u takvim trenutcima pokupiti od roditelja, neizbježan je sram koji ćemo osjećati još dugo. Nick je zaključila:
„Vaše proživljeno iskustvo s ljutnjom pokazuje vam da to nije dobro za vas. Ta osoba te voli jednu minutu, a onda kada se naljuti, nije je briga za tebe. Ti za njih nisi vrijedan/na. Oni ne samo da vas ne vole, nego im se malo i gadite... to je vaše iskustvo s ljutnjom. Pa naravno da se bojite razljutiti ljude.“
@maggiewithperspectacles This is Relational Shame Trauma in action 💛 And healing our Inner Child is about comforting the parts of us who’ve never experienced someone being mad at us + still loving us 💛 Follow me for more ✨Inner Child Rehab✨ #innerchildrehab #innerchildhealing #maggiewithperspectacles ♬ original sound - Maggie Nick, LCSW
Da, ovo je nekako logično i zvuči sasvim suvislo. I komentatori su mislili tako:
„Oh vau!! To objašnjava puno toga!!! Nitko mi to nikada nije objasnio. Imam preko 40 godina i upravo sam naučila nešto novo“, napisala je jedna osoba.
„Zašto me sve ovo tako jako pogađa na tako iscjeljujući i ujedno otkrivajući način? Vau. Hvala. Morao sam ovo čuti”, dodao je drugi.
Jedna je pratiteljica jednostavno rekla: „Moje djetinjstvo je objašnjeno.“
Ako išta iz ovog naučimo, neka to bude da ne ponovimo iste greške s našom djecom.
