Učenje djece lijepom ponašanju jedan je od osnovnih zadataka roditeljstva. No, mnogi roditelji griješe kada prisiljavaju djecu da slijede pravila lijepog ponašanja, ne razmišljajući o tome kako to utječe na njihovo emocionalno stanje.
Kada roditelji prisiljavaju djecu da slijede pravila lijepog ponašanja, to može izazvati otpor, osjećaj neprirodnosti i stres. Dobro ponašanje je važno, ali treba dolaziti iz razumijevanja, a ne pod prisilom. Ako su roditelji strpljivi i empatični djeca će razviti stvarnu, iskrenu ljubaznost koja traje cijeli život.
Učenje djece lijepom ponašanju jedan je od osnovnih zadataka roditeljstva. No, mnogi roditelji griješe kada prisiljavaju djecu da slijede pravila lijepog ponašanja, ne razmišljajući o tome kako to utječe na njihovo emocionalno stanje. Iako su namjere dobre, takav pristup često daje suprotan rezultat.
Bolje je pristupiti djeci s većim razumijevanjem i pažnjom, jer će to pomoći njihovom prirodnom razvoju lijepog ponašanja. Evo zašto prisiljavanje na manire nije najbolje rješenje i što možete učiniti umjesto toga.
Prisiljavanje na lijepo ponašanje može izazvati otpor
Kada su pod pritiskom, djeca obično reagiraju otporom. Ako ih prisilite da kažu „molim“ ili „hvala“, to može pogoršati situaciju umjesto da razvije empatiju. Umjesto da shvate važnost lijepog ponašanja, djeca se mogu ponašati na način koji će izbjeći sukobe.
Dobar primjer je ključan. Djeca će vas prirodno oponašati, bez osjećaja pritiska, kada vide da vi pokazujete ljubaznost i koristite riječi poput „hvala“ u svakodnevnim situacijama.
To može dovesti do nedostatka iskrenosti
Kada djeca moraju biti ljubazna pod prisilom, mogu postati površna i pokazivati ponašanja koja nisu iskrena. Na primjer, ako ih natjerate da se ispričaju bez da stvarno osjećaju žaljenje, mogu naučiti cijeniti vanjski dojam više od istinske iskrenosti.
Umjesto toga, posvetite nekoliko trenutaka objašnjavajući im zašto je nešto važno, umjesto da se fokusirate samo na to da izgovore „pravu“ stvar. Pomozite im razumjeti, na primjer, kako izgovaranje „oprosti“ može pomoći u popravljanju odnosa i pokazati brigu za druge.
Dobro ponašanje treba dolaziti iz empatije, a ne iz osjećaja obveze
Iskrena ljubaznost proizlazi iz razumijevanja i suosjećanja, a ne iz osjećaja da nešto moramo. Prisiljavanje na lijepo ponašanje zanemaruje važnost pomaganja djeci da razvijaju emocionalnu svijest. Ako dijete ne razumije zašto treba biti ljubazno i uljudno, teško će te vrijednosti zadržati u odrasloj dobi.
Može izazvati stres i anksioznost
Prisiljavanje djece na određeno ponašanje može ih učiniti preopterećenima. Djeca koja se stalno kažnjavaju mogu razviti nisko samopouzdanje i osjećaj nesposobnosti. Ovo je osobito izraženo kod djece koja se teško uklapaju u društvene norme, poput sramežljive ili introvertirane djece.
