Razgovori o roditeljstvu često se bave temom "samoregulacije", koja se najčešće povezuje s tantrumima, problemima u ponašanju i razvojem djece.
Dawn Friedman, profesionalni klinički savjetnik specijaliziran za dječju anksioznost, definira samoregulaciju kao sposobnost „upravljanja velikim emocijama kako bismo ih mogli doživjeti bez da budemo preplavljeni ili ponašamo na način koji šteti nama ili drugima.“
Iako je poboljšanje vještina samoregulacije kod djece čest cilj roditelja, mnogi ne znaju odakle početi. Stručnjaci objašnjavaju zašto je samo-regulacija važna, razloge zbog kojih djeca imaju poteškoća s njom, metode za podršku njenom razvoju i, najvažnije, praktične savjete kako pomoći djeci da razviju ove ključne vještine.
Zašto je važna samoregulacija?
Jennifer L. Hartstein, psihoterapeutkinja specijalizirana za djecu, adolescente i obitelji, opisuje samoregulaciju kao podskupinu vještina emocionalne regulacije. „To je sposobnost učinkovitog upravljanja vlastitim ponašanjem i reakcijama u različitim situacijama“, objašnjava za Parents. Samoregulacija omogućuje djeci da izbjegnu izljeve bijesa, prate pravila, kontroliraju fizičke impulse i pokažu poštovanje prema drugima.
U biti, učenje samoregulacije ključno je jer djecu osposobljava za sigurno i odgovorno ponašanje u društvu. Također im daje sposobnost da se umire i reguliraju svoje emocije. Iako mnoge djece razvijaju ove vještine kako sazrijevaju, dr. Hartstein napominje značajnu ulogu roditelja i drugih odraslih osoba u ovom procesu. „Nećete vjerovati, ali samo-regulacija je nešto što se često mora učiti“, naglašava.
Zašto djeca imaju poteškoća sa samo-regulacijom
Sva djeca se rađaju s nedovoljno razvijenim vještinama samo-regulacije jer je ta sposobnost povezana s prednjim dijelom mozga, koji nije potpuno zreo kod male djece. Prednji dio mozga upravlja kontrolom impulsa i planiranjem, objašnjava Friedman.
Na primjer, kaže Friedman, dijete koje osjeća bijes može udariti sestru prije nego što uopće pomisli da bi to moglo napraviti. Zato, kada roditelj pita: „Zašto si udario sestru?“, dijete može odgovoriti: „Ne znam.“ Prema Friedman, to je često zato što dijete doista ne zna. „Oni rade stvari bez razmišljanja jer još nemaju kapacitet kontrolirati taj impuls“, naglašava. „Oni također tek uče razumjeti posljedice svojih postupaka jer taj dio mozga također upravlja planiranjem.“
Međutim, neka djeca razvijaju vještine samo-regulacije ranije i lakše od drugih. „Samoregulacija je oblikovana temperamentom djeteta, ali i ponašanjem koje se uči“, kaže dr. Hartstein. Na primjer, neka djeca prirodno bolje samoregulira svoja osjećanja, osnovni element samo-regulacije. Druga djeca mogu imati poteškoća jer roditelji prebrzo interveniraju kada su uzrujana, sprječavajući ih da nauče samostalno regulirati svoja osjećanja.
Dodatno, određena mentalna zdravstvena ili ponašajna stanja mogu otežati samo-regulaciju. „Djeca s anksioznošću, ADHD-om ili poremećajem iz autističnog spektra mogu imati veće poteškoće s samo-regulacijom jer njihov sustav općenito teže smiruje“, kaže dr. Hartstein.
7 načina kako naučiti djecu samoregulaciji
Gledanje kako dijete ima problema sa samo-regulacijom može biti frustrirajuće, stresno i izazvati osjećaj nemoći. Ipak, postoji nada. Roditelji mogu poduzeti konkretne korake kako bi pomogli djetetu u razvoju ovih ključnih vještina.
Evo sedam načina kako naučiti djecu samoregulaciju prema riječima psihologa.
1. Vježba čini majstora
Poteškoće s samoregulacijom često nastaju tijekom prijelaza ili promjena, kaže dr. Hartstein. Ti trenuci mogu uključivati pripremu za izlazak iz kuće ili prelazak iz igre u vrijeme za domaću zadaću.
Kako bi se nosili s tim, dr. Hartstein predlaže razbijanje izazovnih situacija u manje, lakše upravljive korake i vježbanje svakog od njih. „Ako je domaća zadaća uvijek problematična: osmislite plan u kojem ćete odrediti gdje će dijete sjediti, što treba napraviti prije nego što dobije pauzu, i odredite nagradu koju će osvojiti kad završi“, savjetuje.
2. Potvrdite osjećaje svog djeteta
Važno je zapamtiti da iako ponašanje djeteta može biti problematično, njihovi osjećaji nisu. Kad god je to moguće, potvrdite emocije koje stoje iza ponašanja vašeg djeteta.
Na primjer, ako vaše dijete svaki put ima tantrum nakon što izgubi igru, možete početi s: „Znam da je teško izgubiti i osjećati se loše zbog toga.“ Zatim, obratite pažnju na ponašanje dodajući: „Ali nije u redu uništavati igru.“ Kao što Friedman objašnjava, „Potvrđivanje osjećaja pokazuje vašem djetetu da razumijete zašto su uzrujani i da je u redu biti uzrujan, ali da uzrujanost nije isprika za uništavanje ili štetu drugima.“
3. Naučite dijete kako napraviti pauzu
Djeca koja imaju poteškoće sa samoregulacijom često moraju naučiti važnost pauze kako bi se smirila, kaže Jess Davis, učiteljica Montessori osnovne škole s više od desetljeća iskustva i trenutna pomoćnica ravnatelja Montessori škole.
„Prije nego što budu u stanju donositi dobre odluke u trenucima visokih emocija, prvi korak je otići i ohladiti se dok im se mozak ponovo potpuno ne uključi“, objašnjava Davis. „Razgovarajte unaprijed o tome gdje su prikladna mjesta za pauzu kada su uzrujani i predložite aktivnosti koje vjeruju da će im pomoći da se smire.“
4. Naučite dijete vještinama mindfulnessa
Još jedan učinkovit način za smirivanje je prakticiranje mindfulnessa. To može uključivati aktivnosti kao što su meditacija, vježbe disanja, jednostavne joga poze ili korištenje smirujuće riječi ili fraze (poput mantri) koje pomažu djetetu da se resetira i usmjeri. „Poučavanje djece da budu reflektivna omogućuje im da nauče druge načine kako se nositi s emocionalnim situacijama“, kaže dr. Hartstein.
5. Prvo se vi smirite
Ne možete se boriti s vatrom vatrom. Ako postanete napeti, ljuti ili anksiozni svaki put kad vaše dijete to postane, bit će im puno teže samoregirati se. „Donesite svoj mir u razgovor“, sugerira Friedman.
Ako primijetite da vaše dijete počinje eskalirati, odolite porivu da odgovarate u istoj intenzivnosti. „Lako je uhvatiti njihov nered i na kraju vikati na dijete koje viče, ali zapamtite, mir se također širi“, objašnjava Friedman.
6. Budite realni
Lako je osjećati frustraciju zbog nereguliranog ponašanja vašeg djeteta. Međutim, važno je zapamtiti da je većina tog ponašanja razvojno odgovarajuća. „Što je vaše dijete mlađe, to će više imati poteškoća sa samo-regulacijom“, objašnjava Friedman. „Također, djeca s intenzivnim emocijama—ona koja osjećaju stvari duboko—bit će sklonija većim poteškoćama.“
Održavanje ovog stava može vam pomoći da reagirate s većim strpljenjem i suosjećanjem.
7. Proslavite uspjehe svog djeteta
Na kraju, važno je proslaviti uspjehe vašeg djeteta i priznati njihov napredak, bez obzira na to koliko mali bili. „Ako udaraju kad su uzrujani, prvi put kad se uzrujaju i žele udariti, ali se suzdrže, proslavite to“, kaže Davis. „Dajte im pozitivnu povratnu informaciju za taj napredak i znajte da je to mali, ali važan korak prema velikom životnom cilju.“
Prepoznavanje i nagrađivanje tih postupnih uspjeha ne samo da jača djetetovo samopouzdanje, nego također potiče pozitivno ponašanje.
Kada potražiti pomoć stručnjaka
Samoregulacija je vještina koju djeca razvijaju kako rastu, a učenje kako upravljati emocijama normalan je dio razvoja djeteta. Kao roditelj, možete podržati ovaj proces potvrđujući osjećaje svog djeteta, ostajući smireni čak i kad se dijete uzruja, te podučavajući ih strategijama suočavanja poput dubokog disanja i mindfulnessa.
Međutim, postoje trenuci kada roditeljski napori možda neće biti dovoljni. Mnogoj djeci potrebna je vanjska pomoć u učenju vještina samoregulacije. Kako znati kada je vrijeme za savjetovanje sa stručnjakom?
„Kada nijedna nova vještina ne bude usvojena, kada se osjećate potpuno preplavljeno tantrumima i ponašanjima ili kada ponašanja postanu opasna, možda bi bilo korisno obratiti se stručnjaku kako biste dobili dodatnu podršku i za vas kao roditelja i za vaše dijete“, kaže dr. Hartstein.
Ako vaše dijete ima ozbiljnih poteškoća s samoregulacijom, zapamtite da niste sami. Ne oklijevajte konzultirati svog pedijatra ili licenciranog stručnjaka za mentalno zdravlje za smjernice i podršku.
