Jedna mama podijelila je svoju priču u nadi da će pomoći brojnim mamama koje su pod stalnim pritiskom da budu uvijek uključene u sve i uvijek svima na raspolaganju.
Mama mora uvijek biti na raspolaganju. Kad je netko gladan, mama skače i nosi sve što ima. Ako ne donese, nije dobra domaćica. Kad je nešto prljavo, mama ulijeće da to opere ili očisti. Ako to ne očisti, mora da je neka neuredna mama. Kad netko pati ili plače, mama je tu da zagrli, poljubi, razgovara. Ako to ne riješi, ima li uopće smisla da bude mama? Mama može sve i mama zna sve. I svaka se mama ponosi donekle takvim statusom.
No, smije li mama malo odspavati kad se umori od svega tog što radi? Ne? Zašto ne? Pa svi ostali u kući kad su umorni, malo duže odspavaju… Mama ne? Hm, zanimljivo.
Jedna mama podijelila je svoju priču u kojoj kaže upravo suprotno – prvo što napravi kad ostavi djecu u školi je odmaranje. Odnosno spavanac. Da, mama legne i odspava. Na stranici Scary Mommy mama Deirdre Kaye, inače spisateljica i novinarka, iskreno je ispričala svoju priču s ciljem da njen dnevni raspored – jedne „lijene mame“ – pomogne drugim mamama da se bolje osjećaju zbog toga kako provode svoje vrijeme.
Naime, ova mama kaže da čim djecu odvede u školu, ona dođe doma i prvo što napravi je – legne i zaspi.
„Kad se probudim u podne, imam tri sata za napraviti domaću zadaću (školujem se još uvijek) i malo pišem, riješim rublje, uhvatim se suđa u sudoperu i, ako imam sreće, očistim naš apsolutno grozan WC. Nemam puno vremena, ali uspijevam. Svaki prokleti dan,“ piše ova mama.
Da bi dodatno opisala svoj dan, mama je opisala i kako joj izgleda svaka večer.
„Dvanaest sati ranije, u ponoć, još uvijek sam bila za svojim računalom, radeći još posla i domaće zadaće. Otišla sam spavati oko 2 sata ujutro i probudila se, naravno, u 6:30 ujutro. I ne, četiri sata nisu dobar san, ali to je ono što ovoj mami u ovom trenutku odgovara.“
Kad u 6.30 započne njen dan, nema stajanja. Tuširanje, doručak, buđenje kćeri, doručak za nju, odlazak u školu… Oko 10 sati, ona je natrag kod kuće i u krevetu. Od kuće odlazi u 15, po kćer i tad više nema, kaže, „ni vremena ni mozga za bilo što vezano za školu ili posao.“ Dok se malo druže i dok kćer dobije malo vremena za ekran, ona joj pripremi stvari za sutra za školu i počinje raditi večeru. A tu je i zadaća…
Kad suprug dođe kući, nastaje pravi kaos. Onaj dobri kaos, kaže ona, ali kaos.
„Igramo se i jedemo. Možda damo svojoj kćeri da obavi neki posao kao što je pospremanje igračaka ili hranjenje mačke, tako da imamo pet minuta za razgovor odraslih. Do 20 sati je vrijeme za spavanje. Dvije noći u tjednu kada imam nastavu od 8 do 9, njezin bi tata trebao poslati ju na spavanje... ali, nekako, kad se šuljam natrag uz stepenice u 9, uvijek postoji izgovor zašto je ona još budna - a on čvrsto spava na kauču.“
Kaye je priznala da se ne žali, da je sama izabrala školovanje i rad od kuče, prije nego što je rodila. Izabrala je, kaže, i majčinstvo.
„Dakle, ne uzimam to zdravo za gotovo. Međutim, odabir takvih uvjeta ne olakšava mi žongliranje njima. A gledanje na svaku kao na priliku, a ne kao na obvezu također nije dovoljno da mi najednom ne treba taj dnevni spavanac.“
Upravo taj spavanac, kaže ona, je razlog zašto ima snage napraviti ručak, večeru, biti tu za svoje dijete, ostati usredotočena. I nekako nam se čini da ju u potpunosti razumijemo!
„Moje drijemanje znači moj razum — moje mentalno i fizičko zdravlje. To je zapravo isto kao i neka poslastica iz Starbucksa ili neka sitnica iz Targeta, što mnoge mame rade s istim ciljem. Moje drijemanje jednako je dobro kao i terapija koju je moja baka sebi priuštila uređujući svoj vrt ili moj djed dok je petljao po garaži.“
O, da, tko god kaže da ne bi odspavao da može – nije baš iskren. A svaka mama koja ima mali milijun „nevidljivih“ zadataka tijekom dana, sigurno zaslužuje taj spavanac!
