Naime, lijepo su nam rekli: Ljudi pazite, često se dogodi da mame nakon tri mjeseca od poroda kada dođu na prvi ginekološki pregled, dođu TRUDNE. Mi smo se naravno valjali od smijeha jer kako bi to netko uopće uspio!
Na tečaju za trudnice doktor nam je prvog dana pričao o tome kako zatrudnjeti. Naravno da se nisam mogao suzdržati da ne dignem ruku i kažem: Pogledajte oko sebe, sve same trudnice, mislim da smo taj dio već savladali. Naravno, kao i u školi, cijela učionica se nasmijala, doktor me ružno gledao, a Ena se crvenjela. No, to nije razlog zašto se u našoj maloj velikoj obitelji pamti taj “Tečaj pripreme trudnica za porod i roditeljsku funkciju”.
Naime, lijepo su nam rekli: Ljudi pazite, često se dogodi da mame nakon tri mjeseca od poroda kada dođu na prvi ginekološki pregled, dođu TRUDNE. Mi smo se naravno valjali od smijeha jer kako bi to netko uopće uspio. E, pa... Tri mjeseca nakon rođenja Noe, svi troje smo išli kod ginekologice i pogodite što? Bili smo trudni!
Odmah smo se dogovorili da na drugi tečaj ne idemo, predobro nam je barba doktor prvi put objasnio kako se rade djeca, hahahaha.
Noa je još bio na ciki i bili smo zabrinuti
Bilo nam je milijun pitanja u glavi, hoćemo li mi to moći, hoće li Noa zbog toga nešto propustiti, ali ipak je taj osjećaj sreće bio puno jači od svih pitanja i dvojbi.
Za razliku od prve trudnoće, drugu smo čuvali kao tajnu samo za nas, barem neko vrijeme. Kako je Noa bio još zbilja prava beba, još je bio i na ciki, iskreno sam bio zabrinut kako će sve to izgledati. Ginekologica nam je rekla da daljnje dojenje dovodi trudnoću u rizik. Nakon malo konzultacija s njom i pedijatricom i svim mogućim doktori ma koje poznajem, došli smo do zaključka da se ipak zbog Noe nastavi s dojenjem barem do njegovih šest mjeseci. Nekoliko dana prije nego je napunio šest mjeseci, sam je zaključio da cika više nije za njega i da mu je boca baš fora jer ga onda i njegov ljubimac tata isto može hraniti.
Nas troje (četvero) sjedili smo na krevetu i dogovarali kako će izgledati taj dan kad dođe
Trudnoća je prolazila super kao i prva, samo nas je bilo više i mama i tata nisu imali toliko vremena za sebe. Značilo je to i da su kad bi mama išla na pregled, Noa i tata šetali, umjesto da budu na svakom pregledu, ali trudili smo se biti na svakom ultrazvuku. Mislim, ipak treba mahati braci i probati skužiti što gledate na onom ekranu.
Za razliku od Noe, Neo se dosta skrivao na ultrazvuku, nije nam se baš htio pokazati. Čim bi ona sonda došla iznad njega, okrenuo bi se na drugu stranu. Tek smo na 4D ultrazvuku potvrdili da je dečkić. Sjećam se da sam dan prije poroda Eni donio doručak u krevet. Bilo je još desetak dana do termina i nas troje (četvero) smo sjedili na krevetu i dogovarali kako će izgledati taj dan kad dođe.
Kao da smo imali neko šesto čulo jer nismo trebali dugo čekati, oko 7 sati drugog jutra Ena me nježno probudila i rekla: Vrijeme je! Izletio sam iz kreveta k'o munjom ošinut. "Je li spremno sve? Je l' se šališ? što trebam uzeti? Jesi dobro? Koliko je sati? Je l' te boli? Koliko su trudovi udaljeni? Moram se otuširati! Zovi bake da dođu čuvati Nou!"
Naravno da je ona već sve sredila, a ja sam samo trebao pod tuš. Par dana prije smo pripremili kofer za nju, ruksak za mene, baš za te nikad se ne zna situacije. Punica je stigla prva i mi smo bili spremni za polazak. Procedura nam je još bila svježa u glavi i djelovali smo toliko cool da nas je sestra na prijemu gotovo poslala doma.
Nemoguće da su vam trudovi tako blizu, a vi se ne previjate od bolova nego smijete
U stilu, nemoguće da su vam trudovi toliko blizu, a vi se ne previjate od bolova nego se smijete. Niti dva sata nakon toga Neo je već bio s nama. Ovog puta sam gledao gdje je trebalo, imao sam najmekši ručnik koji sam mogao pronaći i bocu hladne vode. Nisam baš jako ružno gledao medicinsko osoblje i trudio sam se biti 100 % uz Enu, svaki udisaj i izdisaj. Sve je prošlo relativno brzo i dobro. Toliko brzo da Ena nije stigla ni epiduralnu dobiti. Nakon nekoliko “pravih” trudova Neo nam je stigao!
Moram vam priznati, nakon iskustva s prvog poroda ovog puta me više bilo strah jer sam znao koliko se sve može odužiti i zakomplicirati. Srećom, sve je bilo ok i s Enom i Neom. Odmah je glasno vrisnuo, svi prstići su bili na broju i odmah je htio jesti.
Nakon što sam ih otpratio u sobu, došao sam doma, izljubio Nou i rekao mu: "Čestitam postao si braco!"
I tako naša mala obitelj sada slavi dva rođendana u travnju! Pa vi ne slušajte doktora na tečaju za trudnice :)
