'A moramo li, da bismo se osjećali bolje sada, ponižavati sve ono što je bilo prije nas!? Teško se oteti dojmu da svi nekako žele predstaviti lošim ono od prije iako je baš to bilo temelj svim našim trenutnim zaključcima i dostignućima'
U moru savjeta tzv. modernog roditeljstva, valja se prisjetiti i naših roditelja, koji nisu bili moderni, ali nisu bili ni krivi ni loši. Radili su, kako ja volim reći, najbolje što su znali. I zaista vjerujem u to.
Od svega što smo prekrižili jer sada nije dobro, a tada je bilo, definitivno je dobro podržati izbjegavanje hodalice, za koju je zaista dokazano da šteti razvoju (a izbjegavali bi je već i oni, da su istraživanja napravljena tad, sigurno) i pribjegavanje fizičkom nasilju jer ono nije nikome donijelo ništa dobro, niti će. Da, čak ni 'malo po guzi'. I oni koji će sad reći da su ispali dobro - ispali ste dobro, ali ne zahvaljujući tome nego usprkos tome.
'Zašto se odjednom čini da samo mi znamo najbolje!?'
Gotovo sve ostalo, uopće nije bilo lošije nego je danas. Ni opušteniji način odgoja, ni ta dobra stara vremena sama po sebi. A zašto se odjednom čini da samo mi znamo najbolje!? Jedan od odgovora je: Danas svi pišu. Nekoć su pisali pisci i novinari. U moru svakojakih savjeta o trudnoći, majčinstvu, bebama i djeci, lako se izgubiti. Svi bi voljeli biti oni kojih se sluša, a ne oni koji slušaju. Ja sam, iako se pisanjem bavim, uvijek voljela čuti i druge. Otkako sam rodila (a pišem puno duže) čitam i slušam druge majke, psihologe, stručnjake, istraživanja... i razmišljam. S velikim brojem njih se slažem, ali dio njih piše strašno besmislene stvari.
A moramo li, da bismo se osjećali bolje sada, ponižavati sve ono što je bilo prije nas!? Teško se oteti dojmu da svi nekako žele predstaviti lošim ono od prije iako je baš to bilo temelj svim našim trenutnim zaključcima i dostignućima.
12 metoda iz 'stare škole' po kojima odgajam djecu
Onoliko koliko pamtim, ja sam imala stvarno sretno djetinjstvo. U redu, događalo se manje loših stvari pa smo mogli trčati po ulici, biti vani do mraka, igrati se po tuđim dvorištima i krasti trešnje. Radili smo neke stvari koje su danas nezamislive, a nama su bile dio sretnog odrastanja.
'Nitko nije uzdizao sebe da bi osramotio druge majke'
Veća djeca su čuvala manju, imali smo izgrebana koljena, umjesto Instagrama obiteljske albume, i zimski sladoled. Za kusur su se uzimale žvake, uživali smo više, a imali puno manje.
Slušali smo starije, pozdravljali ljude na ulici. Igrali smo samo Super Mario. Crtići su bili subotom i iza dnevnika. I tada je ekran bio štetan, ali nismo imali prilike da oštetimo oči.
Jelo se što se imalo, to nije bio proso ni amaranth, ali bilo je zdravo za one prilike. Vrlo vjerojatno i zdravije nego sad. Nekad bi dobili bombone ili čokoladu (to je bilo prilično rijetko) i nitko naše roditelje nije prozivao da je to otrov.
Kad smo bili bebe, kupovne kašice su bile prestiž, a ne sramota. Jer nitko normalan ih ni tada, kao ni sada, nije davao svaki dan. Nitko se nije ljutio na 'Sve je stvar organizacije' ali nitko nije ni uzdizao sebe da bi osramotio druge majke. Barem ne javno. Dojeni smo koliko su majke mogle, da su znale da je poželjno što duže dojile bi i duže. Danas znamo.
'Svatko može napisati blog, ali nije svaki savjet vrijedan slušanja'
Odlično je što danas imamo tehnologiju, što je svijet napredovao i što imamo više načina informiranja o svemu. Ali kad već možete birati, birajte ono što vam ima smisla. Svatko može napisati blog, ali nije svaki savjet vrijedan slušanja. Kad vam netko napiše da pustite dijete da plače, naravno da to nećete poslušati iako su nas možda puštali da plačemo. Ne ostavljajte djecu bez nadzora niti ih puštajte da sami prelaze cestu. Druga su vremena, reklo bi se.
Ali, hoće li roditelji danas hraniti svoju djecu BLW metodom, sjeckanim, gnječenim, uzgojenim, kupljenim - zaista je na njima da odluče. Jer, molim vas, nemojte se zgražati nad modernim mamama niti nad staromodnim mamama. Zapravo, ako netko ne dovodi svoje dijete u opasnost, nemojte se zgražati uopće. Ako dovodi, reagirajte.
Nove generacije roditelja - dotakli smo drugu krajnost. Odgajamo li egomanijake?
Nije sve staromodno bilo pogrešno.
Možda je falilo malo više nježnosti, malo osjećajniji pristup i više pohvala, jer danas stvarno imamo dokaze da kazne ne vode nigdje, a pohvala itekako može odvesti daleko, zato vi svojoj djeci to bezrezervno pružite!
I pustite ih da trče, i da padnu. I neka im ti ožiljci na koljenima budu jedini ožiljci koje će ikad imati.
Kolumna preuzeta s maminosunce.hr
