'Moj sin nikada neće upoznati svoju prabaku, moju dragu baku, ali uspomenu na nju čuvat ćemo živu zauvijek', napisala je jedna mama i dirljivim pismom objasnila kako je baka i dalje prisutna u njezinom, ali i sinovom životu
Becky Vieira ponosna je mama malenog dječaka koja u slobodno vrijeme piše blog The Witty Otter. Jedna od najvažnijih osoba u životu ove mame bila je njezina pokojna baka koja je, iako nikad nije službeno upoznala svog praunuka, itekako dio njegova života:
'Moja baka je umrla kad sam bila trudna'
Bilo je to šest mjeseci nakon njezinog 100. rođendana, prekretnice u životu za koju je ona rekla da 'napokon počinje stariti'. Nikad nije upoznala mog sina, ali znala je da sam trudna i kako će se beba zvati.
Štoviše, kad sam prvi puta osjetila bebine pokrete u trbuhu, sjedila sam pokraj njezinog kreveta. Bilo je to dva dana prije nego je preminula. Primila sam njezinu ruku i smjestila je na svoj trbuh. Nekako sam znala da je ovo prvi i posljednji put da će dvoje najvažnijih ljudi u mom životu 'biti u kontaktu'. Nije bilo pravedno.
Nekoliko mjeseci prije tog trenutka, snimila sam njezinu reakciju kada sam joj rekla da sam trudna. Ta snimka je nešto što dragocjeno čuvam. Njezina sreća i uzbuđenje zaista su 'zarazni'.
'Ona je važan dio svakodnevice mog djeteta'
Mogla bih danima pisati o tome kako je bila nevjerojatna osoba ili o tome koliko smo bliske bile. Sve lude avanture koje smo imale na odmorima. Ili vrijeme koje smo provele skupa nakon što sam se doselila k njoj poslije razvoda. No, onda bih samo počela plakati, a to ne želim. Ova priča je o tome kako se trudim osigurati da baka bude dio života mog sina. Iako se nikada nisu službeno upoznali. Razgovaramo o njoj, uvijek pokazujem sve stvari u domu koje su nekad pripadale njoj i mom djedu. Ona je važan dio svakodnevice mog djeteta.
Moja baka je uvijek bila velikodušna i voljela je darivati svoje unuke. Kako sam postajala starija, davala mi je novac za rođendane i blagdane. Njezina čestitka uvijek je imala lijepu i osobnu poruku, sa završnim instrukcijama da si 'kupim nešto zabavno'. Nikada nisam unovčila čekove pa mi je umjesto toga počela davati novac.
Novac sam uvijek potrošila na nju. Mali poklončići pažnje, slatkiši koje je voljela ili cvijeće. Što god sam mislila da bi joj se svidjelo, a za što sam znala da si sama nikada ne bi kupila. Sjećam se jedne posebne kreme za lice koju je htjela, ali si jednostavno nije dozvolila kupiti je. Nekako sam je uvjerila da sam našla tu kremu na rasprodaji i preko volje ju je na kraju prihvatila. Bila je sretna. Ipak, nikada nije znala da si je kremu zapravo sama kupila.
Bilo je nekoliko čestitki do kojih nisam stigla doći, a koje sam spremila sa strane kako bi joj nešto kupila, ali dogodio se život i novci i čestitke ostale su netaknute.
'Želim da zna koliko ga je voljela, koliko se molila da se pridruži našoj obitelji'
Nakon što je preminula, skupila sam sve što sam čuvala od nje. Još uvijek čuvam novce, ali sada zbog drugog razloga. Za mog sina - od nje.
Jednom kada bude stariji i kada će moći razumjeti što se događa, počet ću trošiti novac. Obilježit ćemo njegove rođendane i Božić na način da ćemo otići do trgovine gdje će izabrati nešto za sebe kao poklon od svoje prabake, moje drage bake. Baš kao što smo nas dvije išle kad sam bila mlađa.
Važno mi je da je poznaje. Da zna koliko ga je voljela, koliko se molila da se pridruži našoj obitelji. Želim da zna da nikad ne bi propustila priliku podsjetiti ga na ono što bu uvijek govorila nama: 'Volim te još više.'
To je samo jedan od načina kojim čuvamo uspomenu na nju živom i čuvat ćemo je zauvijek. Znam da se sad smije, razmišlja o tome kako će mu možda još uvijek jednog dana moći kupiti poklone. Znam da se pretvara da je ljuta što novce nikad nisam potrošila na sebe, ali da potajno voli ono što sam umjesto toga odabrala učiniti.
Volim te još više, bako.
