Što sam rekla sinu kada je umrla baka?

Jedan od najvećih strahova s kojima se suočavamo jest smrt bližnjih i kako to reći našoj djeci. Trenutak na koji se ne pripremamo, barem se ja nisam pripremala. Iako znamo da će jednoga dana doći, nikada nismo spremni.Upravo je takav dan došao i u našu obitelj. Tiho, mirno i spokojno, naša je baka Ana (prabaka) napustila ovaj svijet i otišla kod anđela i svog dede Rude.

Bila je to divna, predivna baka. Uvijek sam na nju gledala kao na svoju baku. Ona i deda su me primili u svoju obitelj kao unuku. To su mi uvijek i govorili, da sam i ja njihova unuka. Nikada neću zaboraviti bakine juhice i dedine priče iz mladosti...Divne trenutke koje sam provela s njima. Zahvalna sam što sam ih poznavala. 

Kad je deda Ruda otišao kod anđela, Adrian je imao dvije i pol godine i nije shvaćao što se dogodilo. Iako i dan danas zna da je deda "gore". Ali, Adrian sada ima četiri i pol godine.

Kako djetetu reći da mu je otišla baka koju je jako volio? Njegova baka Petrinjka.

Baka i deda sada su zajedno

Trenutak kada sam mu odlučila reći, u grlu mi je "zapela knedla" i nisam to mogla izgovoriti pa sam rekla nešto nevezano. Morala sam se smiriti. Suze su tekle, a nisam htjela da ih vidi. I onda sam se sjetila...U jednu sam vrećicu stavila igračku koju smo imali spremljenu za neku prigodu. Prišla sam mu i rekla: "Adriane, moram ti reći nešto važno"

"Što, mama?". "Baka Ana je otišla kod anđela i kod dede Rude".

Tišina. Pogled. "Zašto, mama?" 

Puno je pitanja "zašto" u njihovom malom životu, ali ovo je najteže.

"Deda Ruda ju je pozvao da dođe i sada su sretni jer su zajedno". Puno snage mi je trebalo da se nasmijem kao da sam sretna zbog toga. Otišli smo do prozora i mahali baki Ani, slali joj poljupce i rekli "Volimo te, bako".

Zapalili smo svjećicu i pomolili smo se za našu baku. Onda sam mu dala vrećicu i rekla da mu je baka Ana prije "puta" ostavila poklon i da mu poručuje da ga puno voli. Bila je to nevjerojatna sreća. Stalno je govorio kako je dobra baka Ana.

Pitao me :"Mama, hoće li baka Ana upoznati Isusa?", "Mama, je li baka Ana sada sretna s dedom Rudom?"

Susjedima je govorio: "Dobar dan susjeda, moja baka Ana je otišla kod anđela i sada je sretna s dedom Rudom".

Htjela sam da mu ta vijest ne ostavi traumu i zato samo puno pričali kako je baka Ana sada sretna. I on je to tako i prihvatio.

Ostaju nam predivna sjećanja

Na dan sahrane, išli smo svi zajedno na put u Petrinju. U autu me pitao: "A kako je baka Ana otišla u nebo?"

Sjetila sam se priče o Petru Panu pa sam mu rekla da su anđeli posuli čarobni prah da baka Ana može poletjeti k njima.

"Mama, i mi ćemo jednog dana otići kod anđela?", pitao me Adrian.

"Da, Adriane, ali ćemo još jako jako dugo biti ovdje.", odgovorila sam mu.

Dok smo mi otišli na posljednji pozdrav s našom dragom bakom, Adriana i seku čuvala je prijateljica. Nisam htjela izmišljati kuda idemo, a opet nisam mogla reći pravu istinu, pa sam malo ublažila i rekla da idemo na mirno mjesto odnijeti cvijeće za baku Anu, ali da danas to idu samo veliki.

Rekli smo mu da ćemo kasnije doći po njega i seku pa ćemo onda u restoranu proslaviti što su baka i deda sada sretni zajedno. Jako se tome veselio. I dok smo mi osjećali bol jer smo ostali bez naše voljene bake Ane, uspjeli smo Adrianu to prenijeti kao lijepi i sretan događaj.

Baka Ana će zauvijek živjeti u našim srcima, a ono što nam ostaje su predivna sjećanja na nju.

Volimo te, bako.