Istina je da svi roditelji griješe i to je potpuno normalno. Ključno pitanje nije hoćemo li pogriješiti, nego hoćemo li te pogreške prepoznati i ispraviti na vrijeme. Dobra vijest? Mnoge od njih mogu se promijeniti uz vrlo malo truda.
Roditeljstvo često opisujemo kao najteži posao na svijetu. Knjige, članci i TV emisije stalno nam poručuju isto: odgoj djeteta je iscrpljujuć, kompliciran i pun zamki. No je li stvarno tako? Je li podizanje sretnog, zdravog i dobro odgojenog djeteta teže od, recimo, raketne znanosti?
Istina je da svi roditelji griješe i to je potpuno normalno. Ključno pitanje nije hoćemo li pogriješiti, nego hoćemo li te pogreške prepoznati i ispraviti na vrijeme. Dobra vijest? Mnoge od njih mogu se promijeniti uz vrlo malo truda.
10 roditeljskih pogrešaka koje se lako mogu ispraviti
1. Nisi sigurna u svoj roditeljski pristup
Ako ni sama ne znaš kako želiš odgajati dijete, vrlo je teško biti dosljedna. No važno je znati da se roditeljski pristup ne mora (i ne treba) definirati prije nego što dijete uopće dođe na svijet.
Svako dijete ima vlastiti temperament, potrebe i granice. Umjesto krutog „stila“, stručnjaci sve češće preporučuju roditeljski mindset – prilagodljiv pristup koji se razvija kako dijete raste i pokazuje tko je zapravo.
2. Ne dopuštaš djetetu dovoljno igre i istraživanja
Psiholog i profesor Peter Gray u svojoj knjizi Free to Learn objašnjava da djeca najviše uče kroz igru – uključujući pogreške, frustracije, pa čak i poneku ogrebotinu, prenosi Yourtango.
Kad stalno nadziremo, ispravljamo i „spašavamo“ djecu, šaljemo poruku da nisu sposobna sama se nositi s izazovima. A upravo kroz slobodnu igru uče samoregulaciju, rješavanje problema i otpornost.
3. Reagiraš impulzivno umjesto smireno
Primjerice, kod kuće toleriraš skidanje odjeće tijekom odvikavanja od pelena, ali kad se to dogodi u trgovini, reagiraš ljutnjom jer te sram.
Takve reakcije zbunjuju dijete. Umjesto toga, bolje je smireno reagirati, imenovati situaciju i podsjetiti dijete na dogovorena pravila. Djeca uče iz tona i ponašanja, a ne iz srama.
4. Kriviš dijete za vlastitu reakciju
Rečenice poput: „Zašto me tjeraš da vičem?“ uče dijete da su drugi odgovorni za njegove emocije i ponašanje.
Stručnjaci za emocionalni razvoj naglašavaju koliko je važno preuzeti odgovornost za vlastite reakcije. Umjesto toga, možeš reći: „Vičem jer sam frustrirana. Hajdemo vidjeti kako to možemo riješiti.“
5. Prijetiš nečim što nećeš učiniti
„Ostavit ću te ovdje“, „nećeš više nikad gledati TV“, „dobit ćeš kaznu“ – prijetnje koje znamo da nećemo provesti samo potkopavaju povjerenje.
Prema urednicima časopisa Parenting i njihovom vodiču o pozitivnoj disciplini, posljedice moraju biti realne i provedive. U suprotnom, dijete uči da riječi nemaju težinu.
6. Ne provodiš posljedice do kraja
Ako brojiš do tri, dijete mora znati što se događa nakon tri. U suprotnom, sve se pretvara u pregovore.
Stručnjaci savjetuju da se pravila i posljedice dogovore unaprijed i da se dosljedno provode – bez dodatnih rasprava u trenutku kada se granica prijeđe.
7. Završavaš naredbe s „OK?“
Ako nešto nije opcija, nemoj to predstavljati kao pitanje. Rečenica poput: „Vrijeme je za polazak, imaš još dvije minute“ sasvim je dovoljna.
Stručnjakinja za razvoj djece Claire Lerner ističe da djeca često provociraju reakciju, ali ono što im stvarno treba je empatija uz čvrstu granicu – razumijevanje emocija, ali bez popuštanja.
8. Govoriš djetetu da „nije krivo“, iako jest
Edukatorica Jennifer S. Miller u knjizi Confident Parents, Confident Kids objašnjava da umanjivanje odgovornosti djeteta ne pomaže razvoju emocionalne inteligencije.
Djeca trebaju razumjeti da njihove radnje imaju posljedice. Umjesto negiranja krivnje, bolje je pitati: „Što možeš učiniti da popraviš situaciju?“
9. Tjeraš dijete na fizičku bliskost
Tražimo od djece da se čuvaju stranaca, ali ih istovremeno tjeramo da grle i ljube rođake koje jedva poznaju.
Stručnjaci upozoravaju da je to zbunjujuće i može narušiti osjećaj tjelesnih granica. Djecu treba učiti da imaju pravo reći „ne“ fizičkom kontaktu, uz poštivanje i drugih.
10. Uspoređuješ svoje dijete s drugima
Usporedbe pred djecom – ili uopće – rijetko donose nešto dobro. Svaka obitelj ima svoja pravila, vrijednosti i okolnosti.
Umjesto natjecanja, stručnjaci potiču razmjenu dobrih ideja bez osuđivanja. Nitko ne odgaja dijete savršeno – i to je u redu.
