U današnje vrijeme nemoguće je izbjeći mobitele, tablete i televizore u svakodnevnom životu djeteta. Koliko izloženost takvim uređajima utječe na razvoj govora i jezika kod male djece, objašnjava logopedinja Katarina Matijević
Istraživanja nepobitno pokazuju vezu između izloženosti djece sadržajima prezentiranim na ekranima i jezičnog razvoja kod male djece. Što više vremena djeca provode gledajući televiziju ili igrajući se na tabletu ili mobitelu, to je sporiji napredak u razvoju govora i jezika.
Neki istraživači zaključuju da su učinci televizije na djecu izravni i negativni. Prema ovom mišljenju, televizija je štetna, poput dima cigareta. Ali dok cigarete oštećuju pluća, televizija oštećuje um.
Televizija je samo medij za prijenos informacija. Dakle, naglasak postojanja televizije ili bilo kojeg drugog medija je upravo informacija ili sadržaj koji prenosi, te uređaji ne postoje zato da bismo ih imali radi njih samih. Moguće je da neki aspekti televizije - poput brze promjene sadržaja, brze prezentacija mnoštva informacija ili brzog mijenjanja prizora - mogu doprinijeti razvoju kratkotrajne pozornosti. Ova uznemirujuća činjenica se potvrđuje kroz nekoliko istraživanja, uključujući nedavni eksperiment koji je uspoređivao učinke televizijskih sadržaja s "brzim izmjenama" sadržaja te one sa "sporim“ prezentiranjem sadržaja na djeci u dobi od 4 do 7 godina (Cooper et al 2009).
Razgovor je osnovna okosnica poticajnih aktivnosti
Ono što se čini vjerojatnim i logičnim je da bebe imaju poteškoća u učenju govora i razvijanju jezika gledajući i slušajući televizijske programe. Za vrijeme usvajanja jezičnih i govornih vještina, bebe najviše profitiraju društvenim interakcijama. Kada je u pitanju usvajanje jezičnih vještina i učenje govora, ništa nije mjerljivo kao poticajna aktivnost kao što je to razgovor. Da, razgovor! Koji bi trebao biti osnovna okosnica svih poticajnih aktivnosti s bebama i djecom, od prvog dana na dalje.
Patricia Kuhl, vodeći istraživač u području usvajanja jezika, željela je dokazati ovakvu tvrdnju kroz eksperimente s bebama. Kuhl i suradnici izložili su devetomjesečne američke bebe nepoznatom jeziku – mandarinskom kineskom. Prva skupina ispitanika (beba) bila je izložena „živom“ govoru osoba koje su pričale navedeni jezik. Nakon 12 takvih „tretmana“, ove bebe pokazale su pojačanu sposobnost diskriminiranja određenih glasova koji su tipični za mandarinski jezik. Druga skupina ispitanika bila je izložena istom jeziku, samo kroz televizijske sadržaje.
Rezultati eksperimenta pokazali su značajne razlike između ove dvije grupe ispitanika. Bebe izložene mandarinskom jeziku preko TV-a nisu imale razvijenu sposobnost diskriminacije mandarinskih govornih zvukova (Kuhl i sur. 2003). Kod obje skupine ispitanika, govornici mandarinskog gledali su izravno u bebe, raspravljali o igračkama i koristili „bebinski“ stil govora poznat kao "govor usmjeren dojenčadi".
Razvoj govora kod djece: što je normalno, a što nije?
Razlika između skupina bila je upravo socijalni faktor, odnosno socijalna interakcija koju je prva skupina imala s govornicima mandarinskog jezika, a druga skupina je sadržaj primala putem ekrana. Ovim istraživanjem potvrđuje se mišljenje da se jezične vještine i sam govor najbolje razvijaju kroz razgovore i socijalnu interakciju, a ne putem ekrana.
Utjecaj ekrana na život djece
Tu ideju podupire još jedno istraživanje s malom djecom kao ispitanicima, u dobi od nula do četiri godine, s uređajima za snimanje (Christakis et al 2009). Uređaji su omogućili istraživačima objektivno mjerenje koliko su od razgovora između odraslih i televizijskih sadržaja ispitanici doživjeli, odnosno razumjeli. Istraživači su otkrili da je društveni razgovor - jedan na jedan, razgovor između odraslih i djece - bio povezan s naprednijim jezičnim razvojem. Što su više bebe i djeca bili uključeni u razgovore odraslih, brže su se razvijale jezične vještine. Nasuprot tome, slušanje monologa odraslih, uključujući pripovijedanje, bilo je slabo povezano s razvojem jezika. Učinak dvosmjernog razgovora bio je gotovo 6 puta veći od učinka samo slušanja govora odraslih.
I roditelji, a vjerujte, i stručnjaci, su svjesni neizbježnosti utjecaja ekrana na život djece. Ali, odrasli imaju odgovornost te iste sadržaje odabirati i dozirati, kako bi se buduće generacije razvile u najbolje moguće verzije sebe, te kako bi se od samog početka razvoja djece stvarali zdravi pojedinci sa čvrstim temeljima za daljnji razvoj, u svima aspektima razvoja.
