Logopedinja Sonja Oković savjetuje zabrinutu mamu koja s obitelji živi u Njemačkoj
Imam sina starog dvije godine i devet mjeseci. Naš problem je što on još uvijek ne priča. Vodila sam ga logopedu kad je imao nepune dvije godine i rekla je da ne vidi nikakve poteškoće u razvoju osim kašnjenja u govoru. On meni sve demonstrira što želi, prstićem pokaže u kuhinji gdje stoje npr. štapići pa prstićem na svoj dlan, pa kao stavi u usta. Brblja on stalno nešto, ali ništa konkretno, svoj neki jezik. Tek nedavno me počeo zvati mama i tatu "tata". Najgore od svega je što smo se mi prije cca četiri mjeseca odselili u Njemačku i on je sad već dva mjeseca u jaslicama.
To je ostavilo posljedice na njega tako sto se stalno tukao bez ikakvog povoda, a do tada nikad nikoga nije udario. Sad je to napokon prošlo, kad se prilagodio i razumije više jezik. Ja sam još davno sumnjala da on ne čuje jer se jednostavno često puta ne odaziva, pogotovo ako je okrenut leđima. Dosta je "svoj". Isto su mi skrenuli pažnju u jaslicama, testirali smo sluh i sve je u redu. S godinom i 11 mjeseci smo operirali treći krajnik koji mu je zadavao velike probleme u disanju i konstantno curenje nosa pola godine. Krajnik je dosegao vrhunac svoje veličine tako što je začepio kompletan nos pa je možda zbog svega toga loše čuo i tako se produžilo to kašnjenje u govoru.
Inače imamo dobar odnos, kad ga ostavim u jaslicama još nikad nije plakao za mnom kad idem kući. Kad dođem, jako mi se veseli i trči u zagrljaj. Djecu jako voli i stalno bi se igrao s djecom, a i meni je problem kod kuće se zabaviti s njim zato što nije zainteresiran za apsolutno nikakve igrice. Molim vas za savjet i po tom pitanju. Kako ga zadržati na nekoj igrački duže vrijeme i kako ga uopće zainteresirati za nešto? Njegova zainteresiranost traje pola minute-minutu, dok pogleda što je to. Svaki dan sam s njim vani sa još dvoje djece od susjeda, ali voljela bih se i u kući zaigrati s njim kad je ružno vrijeme.
Zadnja stvar još ima pelenu, nedavno sam probala na dva dana sam je skinula, ali njemu to apsolutno ništa nije značilo. Popiškio bi se po sebi i na pod, gleda kako piški i samo produži kao da se ništa nije dogodilo koliko god da mu ja skrećem pažnju. Hvalim ga kad se popiški u svoju školjku ali nije imalo učinka...Inače kao dijete trči, skače, igra se s drugom djecom, funkcionira normalno.
Zvuči li vam kao da je sve u redu s njim i da ima šanse da propriča, je li to normalno za njegovu dob da tako reagira na mokrenje i je li normalno da su djeca tako nezainteresirana u njegovoj dobi za ništa?
Prema vašem opisu najvjerojatnije se i radi o kašnjenju, obzirom da ste rekli da ste se preselili u drugu zemlju gdje dijete usvaja drugi jezik. No, obzirom da dijete nije počelo pravodobno govoriti ni na materinjem jeziku svakako preporučujem još jedan posjet logopedu i u ovoj dobi jer bi u toj dobi dijete trebalo imati usvojen određen broj riječi i slagati rečenice od dvije do četiri riječi uz odgovarajuće razvijene glasove za tu dob (naglašavam da je tempo urednog razvoja za svako dijete individualan).
Utjecaj drugog jezika i njegovo paralelno usvajanje djelomično utječu na djetetov sporiji jezično-govorni razvoj. Bitno je utvrditi radi li se bazično o poremećaju u govorno-jezičnom razvoju materinjeg jezika. Obzirom da ste isključili mogućnost oštećenog sluha vrlo je bitno da stalno pratite djetetov interes i komunicirate s njim na način da komentirate sve što ga u određenom trenutku zanima.
Pažnja djeteta u toj dobi je nešto kraća i ne čini mi se u vašem slučaju kao da je to nešto što odstupa od normalnog, no ukoliko ste zabrinuti posjetite psihologa koji će vam dati stručni savjet. Svakako posjetite logopeda kako bi na vrijeme reagirali i počeli s terapijom ukoliko će biti potrebe.
