Grizli, vauuuu, pa cestitaaam :) Stvarno bas uzbudljivo. Uzivat cete:) Najljepsi poklon M za Bozic.. Ma znam ja da ima svega vani, i ne bih bilo gdje ni isla. Postoje neke realne statiske koje mjere kvalitetu zivota, obrazovanja, srecu itd. Nizozemska zbilja prednjaci, pogotovo za djecu. Dvije obitelji koje poznajemo bi zivjele u nasoj blizini, i iz prve ruke smo culi koliko su i zasto odusevljeni. Rob posla nebi bila jer bi remote radila za Hrv, u tom periodu sam sve vec bila dogovorila. A muz bi radio posao koji ne postoji bas drugdje u svijetu i iskoristio bi sav potencijal koji ima, al on bi da morao potegnut. No sve smo mi vec smislili kako bi. No sto je tu je. Odlucili smo kako smo odlucili i nije mi zao. Na kraju kod takvih odluka ti ne mozes znati koja je odluka bila bolja jer jednostavno ne mozes isprobati oba puta. Tako da je to jedna od onih stvari kod kojih se ne pitam previse sto bi bilo kad bi bilo, nego se usmjeravam na buducnost. . Ja znam curku koja je tako bas jako bila nadarena kao dijete. Sad je ona odrasla i eto, kak je rasla meni se nekak cinilo da joj je rasao i ego, uvijek je bila svjesna da je izrazito pametna. I negdje putem ko da se malo pogubila u tom i postala osoba koja samo pametuje o glupostima. Bas da ti digne tlak. I na kraju mi se cini da nije iskoristila taj svoj potencijal i da nije razvila neke druge vrste inteligencije od one koja ti treba za rijesit zadatake ili pamcenje svakakvih informacija... A kako su vama to tete prezentirale? Koji je razlog da ih ne poticete? Kao mogu se preopteretit u smislu da ih pocnu zamarat sve te silne informacije ili kako? Dosta mi apstraktno to zvuci. Mozda misle da bi se trebale vise usmjerit na igru i djecju mastu nego na cinjenice iz knjiga?
Hvala cure, ovaj put je sve manje stresno iskreno, alii zato me astma kolje... 3 put sam vec završila na hitnoj na kisiku pa je M malo zbunjena sto se desava, li uspjeli smo nekako to iskamuflirat da je to problem mog vrata s kojim sam do nedavno imala isto brdo problema jer mi je skliznuo disk. Vidjet ćemo kako ce sve proc, o porodu ne zelim ni razmišljati jos, pogotovo sto cu ovaj put do kraja biti na heparinu pa necu vjerojatno biti kandidat za epiduralnu, no sad se ne zelim zamarat time. Jedino sto smo odlučili ovaj put raditi prenatalni test zbog godina i svega, samo jos nisam odlučila koji.
Zarice ja sam sam nekako uvijek sigurna da kad neku tesku odluku donesemo da je bas to ona prava. Tako da vjerujem da je i vasa bas ono sto vam je u zvijezdama zapisano.
Odgajateljice je "strah" da ona samu sebe preopterecuje, sad dok su to male situacije jos ajde, ali bliži se skola i tada bi ta zelja da je u bas svemu najbolja mogla ju dovest da bude pretjerano nezadovoljna sobom, prekriticna, utjecat joj na samopouzdanje i da doslovno izgori. Zato smo sad bas to sto Mikio kaže pauzirali hranjenje njezinih ambicija. Iako ponekad zaista se osjecam ko da ju zakidamo za nesto zelim stvarno da nauci da ne mora u svemu biti savrseno dobra i da je sasvim ok pogriješiti. Perfekcionisti nikad dobro ne prolaze u zivotu. Bas ovo sto si navela primjer dođu umisljenje licnosti koje okolina ne voli. Zaista ju ne moram gurat jos dublje u to, sad ju moramo naučiti da su greske u zivotu normalne i da ih onda kad ih napravi moze uglavnom popraviti. Jer ona je sad u stanju kad nacrtat crtez za 300 detalja sve super i zezne da joj neka boja pređe preko crte i ona sve izguzva, pobaca, place, ne prihvati da je to sasvim normalno.
Aha kuzim. Nisam povezala tu veliku zelju da sve zna, sa osjecajem nezadovoljstva sobom ako nesto podje neplanirano. Bas nezgodna situacija. Fascinantno kak se ti karakteri razlikuju valjda od samog rodenja. Mi nemamo takav problem, ali npr mom malom je uzasan problem izgubiti u bilo cemu. Dal je to igra, ili da je u necem bio sporiji od nekog drugog, ili bilo sta slicno. Vise ne znam kojim jezikom da pricam s njim o tome. Nadam se da ce i to prerasti.
Sve najbolje za blagdane cure...
Zarice takav ti je moj nećak oduvijek. Sad ima 14 godina i još uvijek je takav karakter. Nadam se da ce kod vas to biti samo faza, jer sa nećakom moja sestra je izludila kad je krenuo na rukomet. Kao mislila da ce zbog toga se naviknuti zbog utakmica isl, međutim jos gore.
Što se astme tiče stanje je sve lošije nikako bolje, sad me i cijela desna strana rebra boli, i ako mi ne bude bolje a naznake nema u utorak cu morat na rtg pluća. I tu me već panika hvata. 😒 Ja se ne sjećam nikog da je u trudnoći spominjao da su ga poslali na rtg i rekli da je ok za bebu, uvijek je priča da je to loše. 🤯
Aha kuzim. Nisam povezala tu veliku zelju da sve zna, sa osjecajem nezadovoljstva sobom ako nesto podje neplanirano. Bas nezgodna situacija. Fascinantno kak se ti karakteri razlikuju valjda od samog rodenja. Mi nemamo takav problem, ali npr mom malom je uzasan problem izgubiti u bilo cemu. Dal je to igra, ili da je u necem bio sporiji od nekog drugog, ili bilo sta slicno. Vise ne znam kojim jezikom da pricam s njim o tome. Nadam se da ce i to prerasti.
Zarice identicno kod nas. To je vec toliko uzelo maha da vise ne zeli igrati drustvene igre i sl. da nebi izgubio 😳 Uzeli smo i neke knjige u knjiznici na tu temu i polako ima pomaka no polako. Pitala sam i poznanicu koja je psiholog oko toga i veli da je to normalno sad za njih u njihovom dobi i da bi s vremenom morali nauciti kontolirati te osjecaje, najbolje do škole. I da ne popustamo kada se igramo nesto da on pobjeduje nego kako jest jest... Trebamo biti strpljivi 😃
Sortiraj odgovore
Najstariji