Didi, pozdrav i dobrodošla!

Ovo što opisuješ je normalno, beba ti dobiva na težini i to prekrasno, dojiš koliko vidim konstantno, ne bih rekla da su grčevi jer zna se da oni dolaze u principu u isto vrijeme i za općom dernjavom.
Ja bih rekla da su tvoja očekivanja bila jako velika, a tempo sa tako malom bebicom ponekad dovodi do ludila. Naravno i normalno je da si tako u grču oko sveg tog dojenja, pelena, uspavljivanja, i to je sve ok, većini je tako i rijetko tko se može pohvaliti da nema nikakvih tegoba u tih prvih par mjeseci.

Moj savjet ti je da se trebaš malo više opustiti, znam prva beba, non stop briga, razmišljanje, ali kad drugom stranom pogledaš ona je sasvim dobra beba, i spava koliko toliko po noći, papa izvrsno, samo si ti na rubu živčanog sloma i umora. Znači nađi u tom dojenju pozitivu, naoružaj se sa lijepim stvarima, znači ti i ona, koji divan osjećaj postala si majka, ovi mjeseci će ti proći dok kažeš keks a poslije vjeruj mi dolaze brige još jačeg intenziteta tako da lijepo se smiri jer beba osjeća sve štio i ti osjećaš, znači i nervozu i tvoju razdražljivost, a naprosto tvoj umor. Probaj naći ljepotu u čarima majčinstva i naprosto se prepustiti svemu lijepome vezano uz to i beba će se smiriti, na pragu ste trećeg mjeseca kad većina početnih problema odlazi tako da daj si još malo vremena dok i bebin probavni sustav sazrije i dok ti malo dođeš k sebi i beba uhvati ritam. Kroz mjesec dana će sve već biti bolje! Ajde samo hrabro, bit će sve to super, vidjet ćeš!

didi kao da sam ja pisala ovaj post i dok sam ga citala plakala sam jer sam sebe prepoznala u njemu

draga didi zao mi je sto to prolazis ali sigurna sam da ce brzo proci,bebica je jos posve mala.slazem se sa ostalim curama,uzmi sebi 10min vremena kad god mozes,dobro se ispusi,opusti,ako treba i isplaci,bit ce ti lakse.sigurno si mislila da ce to sve biti divno i krasno,a ne tako tesko.samo se opusti i uzivaj koliko mozes,pokusaj iz svega toga naci one dobre strane,beba dobro napreduje,hranis je svojim mlijekom,zdrava je,a probavni problemi su normalni.ponavljaj to sebi svaki dan.sto ti budes smirenija bit ce i ona.
neznam kako se hranis,ali strogo pazi,sve sto pojedes ide u mlijeko,ljuto,kiselo.vjerujem da vec znas ali eto,nije visak napomenuti.

Prvo hvala što me niste osudile.  Nisu možda moja očekivanja bila prevelika ali naravno da svi zamišljamo mirne bebače  Očekivanja su se promijenila već na početku, 9 mjeseci sam bila aktivna, šetnje, zdrava prehrana pa sam na kraju rađala 20 sati. Nije me bilo briga za mene al kad sam vidila nju prva dva dana kako je bila uznemirena shvatila sam da se ona mučila zajedno sa mnom. "Medsr" ukratko si napisala osjećaj nemoći. Jutros mi je bila mama dvoje djece u posjeti i šokirala se što radim, zašto je često dojim, da ona mene zajeb....., da ću vidjeti kasnije kakva će biti. Itd, naravno ja nisam znala što reći. Kao trebam ju smiriti bez sise, pa naravno da bih rado da mogu, ali postignem još jači plač jer umirim ju možda par minuta i onda nakon toga još jače plače. Gura ruku u usta itd. Toliko sam se napjevala i naplesala s njom u ova dva mjeseca, :)  Znam da će ovo sve proći, molim Boga da traje što kraće. Onda će možda i zubići stvarati probleme, a ja stvarno želim uživati s njom u svakom trenutku i danu jer za godinu dana se vraćam na posao, ona u jaslice što će mi biti užasno bolno. Ali nemam izbora. Samo se nadam da će nakon sveg ovog i ONA ostati smirena a ne plašljiva, histerična i da ju zbog konstantnog nošenja neću učiniti manje samostalnom. Znam da su prve godine najvažnije i zato bih što više vremena s njom htjela provesti u igri, veselju (ne daj Bože bolesti) a ne borba iz dana u dan. Evo ovaj post pišem već dva sata...  Istina je da ja moram biti što smirenija, ali teško je to. Cijeli dan imam snage i volje na pregršt a onda odjednom srce lupa ludo i suze na oči... U pravu ste, sretne misli... zamišljam samo kako ćemo za ljeto šetat se u miru.. nadam se da neću gurat prazna kolica svaki dan... :)

Takve goste salji da izvines u p.m.ja sam sigurna da je meni svekrva unistila prve dane majcinstva jer je stalno da izvines s****nemoj ovako,nemoj onako,gladan je,hladno mu je...d je vristao od budjenja do iduceg spavanja,ja plakala,psihicki bila na dnu..al nisam se dala.nju sam skresala...sad imano 6,5 mjeseci doji jako puno. I za glad i za zed i dok je tuzan i dok mu se spava...potporu sam nasla u muzu i bliskoj prijateljici,a ostale otpilim u startu cim pocnu...da,.spava sa mnom u krevetu jer se u kindacu budi stalno,al bar se ja naspavam,stalno je na rukama jer mu tak odgovara,cica tokom dana bezbroj put jer nema dudu,ni flasicu i cica mu je sve,cesto po danu spava na meni jer me hoce osjetiti ili u protivnom ne spava.i kaj koga briga da izvines.moje dijete,moja stvar..i dok te neko pita "kaj opet bu cical?"mazni ga tavom,a ti bebi fino daj cicu,radi po svojem osjecaju i budi jaka.olaksaj si kak najbolje mozes i oboje budete sretni..grcevi budu prosli kak su i dosli i to je to.