Pobačaj/abortus

Nova sam ovdje i slažem se sa Vama,abortus nije rješenje jer djeca su nešto najljepše... Imala sam dečka koji je bio u lošem društvu ali ljubav je slijepa, sa tek napunjenih 17 godina ostala sam trudna a on završio u domu,kada sam saznala za trudnocu bila sam sokirana... Tada nisam imala drugog izbora i morala sam na abortus,to je bilo nesto najgore sto mi se dogodilo ikada. Nikome ne bih poželila takvo sto! Ona neopisiva bol,nije prosao niti jedan dan a da se ne sjetim tog uzasnog dana , taj osjecaj u stomaku imam dan danas,suze idu na oci svaku vecer prije spavanja... Nista nije vrijedno toga . Nerođeno dijete nije nista krivo! Sada sam u braku nesto vise od dvije godine,ne pazimo sve to vrijeme,ali eto jos nista. Jedna glupost zbog koje zalis cijeli zivot :-(

Slažem se, nikada ne bih pristala na abortus! Jest da sam od prve ostala trudna, ali kada sma pročitala Lelin upit počela sam plakati! Pa kako ubiti to neopisivo vrijedno i blagoslovljeno stvorenje koje mi se sada u 29. tjednu trudnoće koprca u trbuhu? Ne mogu vjerovati! Moj muž je imao curu  koja mu je krila da je trudna i napravila je abortus sa 23 godine i on joj to nikada nije oprostio. Kada sam ja ostala trudna, bili smo najsretniji na svijetu! TE OKICE I MALENE RUKICE I NOGICE... jedva čekam da se rodi u 12 mjesecu i da ga držim u rukama... a znam koliko ovdje ima žena koje se trude da bi imale taj predivni blagoslov! Nema veće sreće od djeteta... i zato abortus ne podržavam, toliko me ovaj upit o abortusu pogodio i užasno sam ljuta, srce mi se cjepa... to maleno biće.... nedužno i bespomoćno moći ubiti...nikada!

Ja oosobno nebi nikad napravila abortus kakva god situacija bila ipak je to moje dijete i ono nije nista krivo! Samo se treba svjetit kolko zena zeli ostat trudne al nemogu il nemogu iznjet trudnocu(i sama bila medu njima).Djete je dar od boga i budite sretni sto ste blagoslovljeni tim darom!!!

i ja sam ostalaneplanirano trudna.. tadašnji dečko nije radio, ja jesam.. ali kao konobarica.. otvorila sam bolovanje zbog komplikacija u 2. mj trudnoće zato jer nisam htjela nanašat one teške gajbe i ostalo, a poslodavac mi je ko puno ostalih u ovoj državi dao mi otkaz.. abortus nije bio opcija, nikako.. snalazili smo se nekako.. prvo smo bili kod njegovih, ali to je bilo, hmm, kak da kažem, jedno "ratište", jer me njegov stari nije podnašao.. i u 9. mjesecu trudnoće došli smo kod mojih živjeti.. još smo tu, ali sa našom najvećom ljubavi i životom starom već 7 mjeseci, predivnih i veselih 7 mjeseci našega života..
nadam se da će se predomisliti, naljepše je postati mama, kada se imaš za koga brinuti i znaš da će te netko voljeti bezuvjetno cijeli vaš život.. 

TRENUTNO SAM U 23 TJ NIJE MI SJAJNO ALI BEBA JE DOBRO I IDEMO IZ DANA U DAN.SVATKO IMA SVOJIH PROBLEMA I NEMOZEMO SUDITI DRUGIMA JER SE MI MOZDA NISMO NASLI U TAKVOJ SITUACIJI ,ZIVOT NIJE IDEALAN ALI SVATKO SE NOSI S NJIM KAKO MOZE I KAKO  ZNA .SRECA MOJA STO IMAM BAR MORALNU PODRSKU SVIH SVOJIH BLIZNJIH,MOZDA JE TO I NAJBITNIJE U TKVIM SITUACIJAMA