Neznam uopce kako sam dospjela na ovu temu..zavirim tu jer mi je i samoj dugo trebalo da zatrudnim-samo mjesec prije nego smo imali termin za mpo..i otvorim ovaj forum..srce mi se steglo..sad sam u 32.tjednu i volim ovo malo bice vise od svega..nadam se,Lela,da si se predomislila..nekad je put do djeteta tezak..razmisli..mi nismo tu da te osudjujemo,ali ja ne podrzavam..neznam koliko jak mora biti razlog koji te naveo na tako nesto..

Također ću se pridružiti ostalima u mišljenju. Trenutno sumnjam na trudnoću koja nikako nije planirana i koja mi sad najmanje treba jer nemam podršku od nikoga.. uz to, tek prije šest mjeseci sam rodila na carski i nisam se ni oporavila kak spada. Ali ako dođe do trudnoće, abortus mi nije uopće opcija. Sa tim ne bi mogla živjeti.. jedno dijete imam i volim ga najviše na svijetu a po čemu bi onda drugo nerođeno bilo manje vrijedno od njega... postoje teške situacije u životu ali abortus nije opcija, ne smijemo se igrati sa životima...

ivanaa

Procitala sam jedan komentar tu koji me takoreci iznenadio i znervirao. Nije mi jasno kako jedna trudnica koja ocekuje dijete moze opravdavati abortus I navesti kao razlog da nece moci sve priustiti bebi. Po tome ispada da bi svi koji imaju djecu trebali ubiti svoje dijete ako ih snade neimastina. Iznenada se to moze dogoditi bilo kome od nas bilo kada. Ili izvlacenje na godine. Dovoljno zrela da se hebe ali ne I da bude majka, svasta, za abortus nema opravdanja.

Lela sjeti se samo kako bi ti bilo da nakon abortusa jednog dana opet poželis bit trudna a neuspješno!?da li bi te grizla savjest?!jel bi mogla živjeti s tom činjenicom!?stvarno želiš platiti nekom "mesaru" da ubije dio tebe!? Boze koliko je nas cura i žena koje živimo za taj mali + mjesecima!neke i godinama.....srce mi se stegnulo dok sam čitala tvoju priču i vjerujem da ti je teško u životu i možda ti nije "pravi" trenutak za bebu,al dobro razmisli....sto ako kad dođe taj "pravi " trenutak nećeš moći zatrudnjeti.... Nadam se da ćeš odustati od te zamisli

Slažem se, nama razloga da se to napravi! Niti godine, niti neimaština, niti škola, fax ili koja druga stvar. Kao da je nam svima bilo bajno i mi smo svi imali sve posloženo kad smo dobili dijete, moš mislit! Ali smo se izborili i stavili to dijete na prvo mjesto gdje i treba biti!

Evo moje situacije, na pola faxa, muz bez posla, zivimo kod mojih. Oboje smo nezaposleni, a dijete nam je bilo najveci I je najveci blagoslov. Dar s neba. Dvije godine mi je trebalo da zatrudnim uz prognozu da sam neplodna.