ja mislim da nije tako loše što se javila upravo ovdje jer se stalno nadam da će ova mama promjeniti mišljenje i da će nam se pridružit ovdje kada osjeti prve simptome, prve leptiriće i pokrete djeteta i da ćemo se s njom radovti cjeloj njenoj trudnoći i porodu..
mislim da je dobro da zna da će ovdje imat podršku da zadrži svoje dijete jer je lakše kada sama nemoras prolaziti kroz sve to..
S obzirom da je otvorila i temu kiretaže na trudnoći, mislim da svojim mišljenjem nećemo baš previše pomoći, ali ja se stvarno nadam da će dobro promisliti i javiti se na trudnoći u nekoj ljepšoj temi.
Da bas je našla postavit to pitanje kod "želim dijete" ...
Kad čitam koliko tu žena žarko želi dijete pa dodje jedno ovakvo pitanje zlo mi je,pitam se jel uopće imam pravde...
Ja čekam svoje treće zlato,kad smo saznali da sam trudna bila sam prestrašena i mislila da ja to neću moći,možda mi je na dijelić sekunde palo na pamet riječ abortus al mislim da je to bio najgori dijelić sekunde u mom životu... sad me moje zlato lupa u trbuhu a ja se neizmjerno veselim
https://lb1f.lilypie.com/qFUUp1.png
Ne znam za vas al desila mi se neplanirana trudnoca,kako gledate na kiretazu.Sta je gestacijski mjehur i dali se moze ocistiti odmah da ne cekam otkucaje da vidim.Beskrajno sam tuzna ali tako mora biti
Draga Lela, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazis, mozes se javiti na telefon 01/3776 548, mobitel 091 721 6401. To je centar za pomoc trudnicama u nevolji (gdja Bosiljka Bačura). Nista te ne kosta da porazgovaras a moze ti ( vam) spasiti zivot! Samo hrabro!
e nisi ti iskusila borbu da ostaneš trudna pa se možeš "razbacivati" tako...ja sam imala dva spontana i grozno mi je kad se sjetim iako je valjda moralo biti tako,kajat ćeš se dok si živa..svakog od nas može snaći situacija da mislimo da nema izlaza ali ubiti svoje dijete e za to nema opravdanja nikako..razmisli još jednom jer kasnije će biti kasno..
mislim da si postavila pitanje ovdje tako da te svi pokusaju odgovoriti od abortusa. ako kazes da tako mora biti onda to napravi i ne gledaj tko ce sta reci i misliti jer se ne radi o drugima nego samo o tebi i tvom tijelu. ja sam imala pobacaj sa 16 godina i to je bilo najgore sto sam svjesno napravila u zivotu, nisam bila zrela za pojmiti tako nesto, ali to je u tom trenutku bilo jedino sto sam mogla uciniti i koliko god je tesko i ruzno i odvratno, tom bi djetetu bilo puno gore tj, ja bih se grizla svaki dan sto mu ne mogu prijustiti sve sto zasluzuje, a prvo i osnovno je odgovoran roditelj. nitko ne zivi od ljubavi. nemoj se zavaravati, ja znam da bih voljela to dijete vise od icega ali dijete ne moze odgajati dijete, meni je trebala sansa da odrastem i sama sam si kriva za svaku losu odluku koju sam donijela u zivotu kao i svi drugi. to je tvoja odluka sa kojom ces morati zivjeti, ja sa svojom zivim i nakon toliko godina nije mi zao. sada sam opet trudna, imam jos 10ak dana do termina i presretna sam. znam da ce ovo dijete odrasti u domu punom ljubavi sto i zasluzuje. zelim ti reci da nikad neces biti 100% sigurna da si donijela pravu odluku ako se odlucis za pobacaj, a ako prihvatis trudnocu budi sigurna da ces moci pruziti tom djetetu sve sto mu treba
Ne znam koliko si tjedana trudna i jesi li bila na pregledu, ali meni je npr.gestacijski mjehur u 9. tjednu bio prazan tj. plod se nije razvijao i nakon toga je slijedio spontani pobačaj. Dakle, ako je na pregledu viden samo mjehur, možda je to i tvoja situacija...ali to bi ginekolog rekao. Btw. Sve upute oko svojih pitanja možeš dobiti kod ginekologa. Najbolje je savjete o pobačaju ne tražiti ovdje jer nerviraš žene koje žele bebe.
Život je lijep!
Draga Lela! Nemora tako biti! Meni se desila neplanirana trudnoca, plakala sam ko kisna godina kad sam saznala da sam trudna... Abortus nije bio opcija jer sam znala da sama sebi nikada to nebi oprostila niti bi mogla s tim zivjeti... Rodila sam prekrasnog sina, ima 3 mjeseca, beskrajno volim to malo bice, a on je beba kakvu bi svaka mama pozeljela!!!
Draga Lela! Nemora tako biti! Meni se desila neplanirana trudnoca, plakala sam ko kisna godina kad sam saznala da sam trudna… Abortus nije bio opcija jer sam znala da sama sebi nikada to nebi oprostila niti bi mogla s tim zivjeti… Rodila sam prekrasnog sina, ima 3 mjeseca, beskrajno volim to malo bice, a on je beba kakvu bi svaka mama pozeljela!!!
Kao da sebe slušam... Kad sam ostala trudna, suprug (koji mi je tada još uvijek bio zaručnik) i ja bili smo suočeni sa puno nevolja. On bez posla, ja pri kraju faksa... Nisam to planirala, ali dogodilo se i što sad... Nikad nisam niti pomislila na abortus. Roditelji, brat i sestre su mi bili tolika podrška da im to nikada u životu neću zaboraviti niti im se moći odužiti za to... Dragi je isto bio fantastičan. Našao jedan privremeni posao, sad već ima stalni sa kojim smo jako zadovoljni... I dakako, imamo malog tromjesečnog anđela Luku bez kojega ne bi mogli zamisliti niti jedan dan... Predobra beba, niti jednu neprospavanu noć nismo proveli s njime...Naš svakodnevni izvor sreće i blagoslova 
Tako da, jedino što mogu reći autorici ove teme jest da jako, jako dobro promisli... Iskreno, ja ne znam kako bi ja živjela sama sa sobom, vjerojatno bi svaki dan zamišljala što bi bilo da je ta beba kraj mene... Svatko ima svoja razmišljanja i svoje razloge, ali što se mene tiče - abortus nikada!
Sortiraj odgovore
Najstariji