Savjeti
Hej curke,
nije me bilo tu par dana pa sad lagano čitam vaše postove...
Nessah, jako mi je žao, ne znam što drugo da ti kažem...drži se i hrabro dalje :*
miska, vjerujem da je bilo prerano za testić, možda za par dana bude plusić :)
Sanjarka, pa čestitam, gospođo :) nek ti je sa srećom i ugledala brzo +
ostalim curkama svima držim fige da vidimo uskoro još plusića novih :D
ja sam trenutno u fazi proučavanja billingsove metoda i fertility friend aplikacije i zbilja moram reći da je nevjerojatno koliko pojma nemam o vlastitom tijelu i samom začeću 
, ali dobro, bolje naučit sad nego nikad...
inače, imam još 5 dana do M, držite mi fige...nemam nikakve posebne simptome iako moram priznati da ih lagano počinjem umišljati...nadam se da će me vještica ovaj mjesec zaobić u širokom krugu...
puse svima :*
Lijep pozdrav svima...nova sam, iscitavam pomalo al eto odma zastadoh na ovoj temi. Ja bih vam se prvo trebala dobro izjadati :) tj. ispricati svoju pricu...pa onda dodati da evo ovih dana razmisljam o planiranju druge trudnoce.
Jesam li ovdje na pravom mjestu???
Miska... Ako ti je temperatura povisena 16dana poslije ovulacije, test bi ti treebao pokazati plus. Medjutim, ja sam radila test s clearblue easy na 15.dpo i pokazao mi plus. Isti taj dan uzmem test s ebaya i pokaze mi plus, ali toliko neprimjetan, da zapravo sumnjam da je ista pokazao (tj dvije crtice). Vidis ju samo pod nekim cudnim svijetlom i kutom. Ja sam sigurna da on meni nije pokazao nista. Naravno usrala se od straha.... Sljedeci dan opet napravim s clearblue testom i opet plus ko kuca! Tako da, draga moja, ja vjerujem da je problem u testu!!!! Pepiti je isto pokazao nista taj s neta, a vec je bila trudna!!!! Uzmi ti taj negativa rezultat s rezervom!! Ja vjerujem da si ti trudna! Al bas bas vjerujem jer 16 dana povisene temperature baaas jako upucuje na T!!!!
E hvala na odgovoru. Evo ja cu sad ispricati moju pricu, mozda bude poduza...al eto, prvi put, posle cu vas na krace gnjaviti heheheh.
32 su mi godine...mislim da je vazna informacija :)
Imala sam jedan spontani i nakon 9 mjeseci ponovo ostala trudna. U 12. sedmici mi greskom receno da je 90% vjerovatnoca da ce beba imat daunow sindrom. Nakon toga su tu vjerovatnocu smanjili na 12 %. Al ja od tad na svaku osobu sa nekim invaliditetom reagujem placuci.
Cijelu trudnocu sam prepovracala a ipak 23 kg dobila..strasno. U 5. mjesecu mi receno da nosim nisko i da mirujem. Mjesec nakon toga kaze, sve u redu, moras setati, debljas se. U 6. mjesecu imala visok pritisak jednom...opasnost odma. E u 7. mjesecu se preselim u Sloveniju, dodjem u jedan mali stancic, taman u jednom selu (morali smo uzet sto se prvo ponudilo jer muz vozi kamion po Evropi i nismo imali mogucnosti ici i traziti sta bolje u tom trenu). Ja naravno sama u stanu, muz cijelu sedmicu na putu, vikendom dodje. Imam nesto famelije tu koja nije imala vremena ni za sebe a kamo li za mene. Al bili su tu, kad sam trebala dokotoru i na preglede. Da dodam, cijelu trudnocu sam imala porodicnih problema, moji se nisu slagali sa nasim odlaskom, a ja opet previse vezana za njih, pa je to za mene velika trauma bila. U 8. mjesecu zavrsim u bolnici zbog visokog pritiska. Htjeli me poroditi al ipak pricekali. Lezala bez terapije, samo nadzor i u 36+6 me hitnim carskim porode. E sad, cijelo vrijeme sve bilo ok za prirodan porodjaj. Ja nikad pomislila na carski nit se informisala jer me uzasno strah i posjeci se. Meni su u pon. 6. jan. prosle godine u 8 ujutro dali vaginaletu za otvaranje a u 10 sam imala trudove na 3 min, al nije bilo bolno. Ni mm nisam bila otvorena. Upada armija sestara u sobu i pakuje moje stvari i kaze mi da hitno idemo u radjaonu, sa bebom nesto ne stima. To je bio prvi sok za mene. Drugi je uslijedio na stolu, kada dr. kaze da beba nece prezivjeti ako budemo cekali prirodan porodjaj i da ce radit carski. Posle toga se dosta stvari i ne sjecam a cega se sjecam je sve ruzno bilo. Imala sam ogroman strah. Nisam smjela da se pomjerim nakon poroda. Beba rodjena sa 2.5 kg i niskom tj. temp. Lezali jos 7 dana. U tih sedam dana muz morao u Bosnu da upise bebu a ja sama ostala. Dobila postporodjajnu depresiju od straha. Kad sam se vratila kuci, mislila da ce bit lakse, al bilo samo teze. Zbog mog psihickog stana, sve je bilo gore. Muz morao na put, ja ostala sama. Dobila hemeroide, beba imala 3 mjeseca nesnosne grceve. Al najvise me samoca ubila. Kada je mali imao mjesec, umislim si, da se gusi....odvedem ga u bolnicu, ostave mi ga na intenzivnoj preko noci. Taj prizor nikad necu zaboravit. Ispostavi se da je dobio fino na tezini i da mu se hrana vraca u lezecem polozaju. Tad je u pomoc stigla i moja mama jer me nisu vise htjeli gledat onakvu. Bila sam pred slomom zivaca. Po povratku kuci, nalazi krvi kod malog su bili losi...al nije se znalo sta je. On zdrav a krv nije ok. 6 Mjeseci smo svaki mjesec isli na hematologiju na analize krvi i tu sam se svega nagledala. E u tom periodu smo se preselili u novi veci stan, u grad, grcevi prestali, ja malo smrsala :) I sve krenulo na bolje. Al moj strah od porodjaja i svega prozivljenog je bio ogroman. Iduce godine planiramo da se selimo za Njemacku i sve sam govorila, ako budem planirala trudnocu, bit ce to nakon selidbe.
Medjutim....meni se javila ogromna zelja za bebom...iz prostog razloga, sin mi je da ga ne ureknem, dijete za pozelit. Nit jednom nije bio bolestan. Zubici izrasli bez nekih velikih problema, jede sve sto mu se da, ne izvolijeva a ziv je....aktivniji od djece koja su normalno rodjena. Prohodao je u 9. mjesecu a vec brblja ko veliki i vjecito nasmijan.
Ja se izvinjavam na ovolikom postu....al eto, volila bi cuti iskustva zena koje su imale problema sa pritiskom u trudnoci.
Ja se bojim carskog i zbog toga se nadam prirodnom porodu. Dr mi je rekla da postoji vjerovatnoca da se problem sa pritiskom opet javi i da bi tad morala carski roditi al obzirom da je moj pritisak bio (pretpostavljam) zbog svega prezivljenog, ja se nekako nadam, da bi u drugoj trudnoci sve moglo bit drugacije. Sad je hvala Bog sve ok, odosi u porodici super, sa muzem sve u redu, finansijski imamo onoliko koliko imamo...dovoljno za zivota hvala Bogu. Jedino je muzev posao jos isti, al obzirom da vec imam iskustvo sa jednim djetetom, da imam rodicu u komsiluku koja bi bar navece mogla navratiti i obici nas. Imam i gazdu i gazdaricu u stanu do nas....sa kojima se fino slazemo a za godinu bi i mogli preci u Njemacku gdje ce muz traziti normalan posao a i ja bi onda mogla sta raditi....eto, nekako mislim da je sad pravo vrijeme.
Sortiraj odgovore
Najstariji