Pcela me ubola. Zaklala bi nekoga.Pcela u 3.mj., i to po ovakvom vremenu?!
Osa zapravo. Kod mene je sunce, a i okruzena sam prirodom. Tako da imam tu blagodat da mi uvijek neka bestija dode/doleti/izgmize na teracu. Svako malo imam slom zivaca od tih bagudina, nikako se naviknut…
https://lb1f.lilypie.com/gXYTp2.png?VqgGn73u [lb1f.lilypie.com]
Kao mladu buduću mamu (imam 21. godinu, termin je polovicom 8.og mj.), najviše me živcira diranje trbuha bez pitanja. Ne znam zašto ali jedino mi odgovara dok me dragi mazi po trbuhu, svim drugima bi strgala ruke dok mi se približe isto tako susrela sam se sa situacijama (najviše u tramvaju) da me se odmjerava ali na onaj posprdni način i komentari su bili da sam ja premlada da bi bila mama, da zašto sam si uništila život i slično…Zadnji put kad mi se to dogodilo sam plakala u sobi punih sat vremena i dobila sam želju ostati doma do poroda, odvratan osjećaj.Sad ja Vas, mame pitam, kako da se ja nosim s tim sto me se osuđuje jer sam odlučila imat bebu u ovim godinama,kako da uživam u svojoj trudnoći kad me čudni pogledi prate i automatski se loše osjećam u svojoj koži?
Maka, zašto se opterećuješ takvim pogledima i nepoznatim ljudima koji su potpuno nebitni u tvom životu? I koje vjerojatno vidiš prvi i zadnji put u životu? Zar su oni vrijedni tvojih živaca? Sve što ti osjećaš osjeća i tvoja beba, zato osmjeh na lice! Tvoja želja je da imaš dijete, ti znaš da je tvoja beba željena i ti se svojoj bebi raduješ. Najbitnije je što želiš i osjećaš ti i tebi najbliži i najvažniji ljudi. Ostali su u potpunosti nebitni za tebe, tvoj život i tvoje dijete.
I znaš što još Maka? Za mene ljudi koji smatraju da su im djeca uništila život nisu normalni. I ja bi im rekla da ako imaju mu** nek odu kući i to kažu svome djetetu.
Mene je moja mama rodila sa 20 godina. Roditelji me u tom trenutku nisu planirali, dogodila sam im se i malo sam požurila njihove planove. I nikad, ali nikad mi nisu dali ni naslutiti da sam im uništila život ili da sam greška.
Sada su već 28 godina u sretnom braku, imaju dvoje djece, željno iščekuju svoje prvo unuče i nitko sretniji od njih.
Oprosti što sam se vratila s još jednim komentarom, ali morala sam ti reći svoje mišljenje jer me tvoj post razljutio (ne ti, nego ti ljudi koji si svašta dopuštaju) i bacio u razmišljanje.
A i ja sam primjetila da me tako gledaju pogotovo one srednjoskolke pa uvik iman osjecaj da komentiraju. Isto tako jedan put ja i muz u cekaoni u ginekologa a nasuprot nas sjede mama i kcer (kcer otprilike nasih godina 21) toliko su bile odvratne i buljile u nas da je moj muz popizdia i naglas komentira “a bolesnih ljudi”. Uzas. Al meni ne smeta nek gledaju i nek komentiraju. Ponosno prolazin kraj njih i sretna san sta smo i ja i muz sa 21 godinu odlucili imat bebu to nam je bila velika zelja i sta smo odgovorni i sami sve postizemo. :D
PseudoHTML, UBBCode and BB Code
[lilypie.com]
Jer ne postoji ljubav kao kad volis svoje djete! ❤ N❤
100 ljudi, 100 cudi
Ja sam se udala prije 2 godine, sad imam 26 i po trudna sam i nitko sretniji od nas. Zavrsila sam fakultet, radim u struci, imam predivnog muza i sve nam je poslozeno, a mene i danas pitaju zasto tako mlada sam se udala i kud mi se zuri sa trudnocom. Neka ti na jedno udje, a na drugo izadje. Da si starija drobili bi da si prestara, ovako si premlada. Nikad udovoljiti. Zivi svoj zivot, veseli se bebici i ne zamaraj se drugima. Samo opusteno! 😉
Sortiraj odgovore
Najstariji