Spontani pobačaj

U redu je što idete par sati kasnije, pobačaj se nažalost u toj fazi ne može spriječiti. On će vas znati uputiti trebate li po neki lijek i reći će vam je li se sve očistilo. Nažalost, mnoge žene nemaju privilegiju stati i prodisati nakon takvog događaja ako imaju još djece, ali probajte si bar malo vremena dati da procesuirate što se dogodilo. 9tt je već puna tri mjeseca trudnoće, tijelo i um se trebaju oporaviti. Sretno!

Dijelom osjecam da je lakse jer imam vec dijete,jos je i mala pa sam okupirana maksimalno njome,Al ovo je bas tesko opisati i razumiti ko nije prosa. Zao mi je cure za sve vase dijagnoze, spontane,neuspjele trudnoce, drzite se!

Hvala puno, sve je to dio života, ali dočekat ćemo mi svoju dugicu, sigurna sam u to❤️ 

Cure, molim vas za pomoć ili ako postoji neka druga tema da me prebacite. Naime radi se o psihičkom zdravlju nakon spontani. U 10/2022 spontani pobacaj u 20tt, trudnoca uredna, ostala sam trudna isti mjesec kad smo krenuli raditi na bebici i u 20 tt sok na uzv, nema otkucaja. Odradila sam medikamentozni pobacaj, u bolnici pokupila ureaplasmu te sam se i od tog izljecila. Nakon 6 mjrseci pokusavanja ostanem trudna ali nazalost biokemijska trudnoca (11/2023). U 01/24 odradila sam pretrage na trombofiliju, torch test te sam bila pozitivna na cmv i mononukleozu, nakon 3 mjeseca nalazi su bili uredni i dobili smo zeleno svijetlo. ( spermiogram odlican) E sad, tu nastupa moj problem, dakle primjetila sam kako vrijeme prolazi od gubitka da mi sve vise smetaju trudnice, placem stalno kad cujem da je neka trudna, da je trudnoca uredna, jednostavno se rastuzim, ne zelim nikome lose ali stalno preispitujem zasto su svi zasluzili dobit bebice prije nas (uglavnom se radi o uzoj obitelji i prijateljima) i tesko mi je bit sretna zbog njih. Neznam da li je to normalno, da li bih trebala kod nekoga na razgovor (psiholog, psihijatar) molim se Bogu da mi da snage i oprosti moje grozne misli ali jednostavno nemogu si pomoc, zasto su svi zasluzili postat roditelji prije nas, cak i oni koji to nisu zeljeli. Dosta me to stresira. Znam da ce svi rec opusti se ali nema nacina da ne razmisljam o tome, pogotovo jer svi oko mene su trudni. 

luce96

Cure, molim vas za pomoć ili ako postoji neka druga tema da me prebacite. Naime radi se o psihičkom zdravlju nakon spontani. U 10/2022 spontani pobacaj u 20tt, trudnoca uredna, ostala sam trudna isti mjesec kad smo krenuli raditi na bebici i u 20 tt sok na uzv, nema otkucaja. Odradila sam medikamentozni pobacaj, u bolnici pokupila ureaplasmu te sam se i od tog izljecila. Nakon 6 mjrseci pokusavanja ostanem trudna ali nazalost biokemijska trudnoca (11/2023). U 01/24 odradila sam pretrage na trombofiliju, torch test te sam bila pozitivna na cmv i mononukleozu, nakon 3 mjeseca nalazi su bili uredni i dobili smo zeleno svijetlo. ( spermiogram odlican) E sad, tu nastupa moj problem, dakle primjetila sam kako vrijeme prolazi od gubitka da mi sve vise smetaju trudnice, placem stalno kad cujem da je neka trudna, da je trudnoca uredna, jednostavno se rastuzim, ne zelim nikome lose ali stalno preispitujem zasto su svi zasluzili dobit bebice prije nas (uglavnom se radi o uzoj obitelji i prijateljima) i tesko mi je bit sretna zbog njih. Neznam da li je to normalno, da li bih trebala kod nekoga na razgovor (psiholog, psihijatar) molim se Bogu da mi da snage i oprosti moje grozne misli ali jednostavno nemogu si pomoc, zasto su svi zasluzili postat roditelji prije nas, cak i oni koji to nisu zeljeli. Dosta me to stresira. Znam da ce svi rec opusti se ali nema nacina da ne razmisljam o tome, pogotovo jer svi oko mene su trudni.

Zao mi je zbog Vaseg gubitka i jako stresnog iskustva.
Tko to nije dozivio ne moze znati kakav je osjecaj.
Također svi smo mi razliciti i svatko se sa traumom i stresom nosi na svoj nacin.
Ne trebate se osjecat lose zato sto u sebi osjecate kao neku nepravdu i sto se ne mozete veseliti drugima i toj svojoj muci.
Samo moj Vam je savjet da odete psihologu.
Nije to nista strasno,kao sto imamo doktora za svaki dio tjela imamo i za glavu,mislim na psihu.
Oni znaju svoj posao i sigurno ce Vam pomoci razgovor s nekim strucnim licem koje sagleda objektivno vasu situaciju.
Pokusajte si odradit makar jednu seansu pa cete odmah znati ima li pomaka ili nema.
Necu vam reci da se opustite jer znam da ne mozete.
Samo cu Vam reci da postoji jos jako puno načina da dodjete do svojeg cilja i da ne odustajete.
Zelim Vam svu srecu❤️

luce96

Cure, molim vas za pomoć ili ako postoji neka druga tema da me prebacite. Naime radi se o psihičkom zdravlju nakon spontani. U 10/2022 spontani pobacaj u 20tt, trudnoca uredna, ostala sam trudna isti mjesec kad smo krenuli raditi na bebici i u 20 tt sok na uzv, nema otkucaja. Odradila sam medikamentozni pobacaj, u bolnici pokupila ureaplasmu te sam se i od tog izljecila. Nakon 6 mjrseci pokusavanja ostanem trudna ali nazalost biokemijska trudnoca (11/2023). U 01/24 odradila sam pretrage na trombofiliju, torch test te sam bila pozitivna na cmv i mononukleozu, nakon 3 mjeseca nalazi su bili uredni i dobili smo zeleno svijetlo. ( spermiogram odlican) E sad, tu nastupa moj problem, dakle primjetila sam kako vrijeme prolazi od gubitka da mi sve vise smetaju trudnice, placem stalno kad cujem da je neka trudna, da je trudnoca uredna, jednostavno se rastuzim, ne zelim nikome lose ali stalno preispitujem zasto su svi zasluzili dobit bebice prije nas (uglavnom se radi o uzoj obitelji i prijateljima) i tesko mi je bit sretna zbog njih. Neznam da li je to normalno, da li bih trebala kod nekoga na razgovor (psiholog, psihijatar) molim se Bogu da mi da snage i oprosti moje grozne misli ali jednostavno nemogu si pomoc, zasto su svi zasluzili postat roditelji prije nas, cak i oni koji to nisu zeljeli. Dosta me to stresira. Znam da ce svi rec opusti se ali nema nacina da ne razmisljam o tome, pogotovo jer svi oko mene su trudni.

Jako mi je zao zbog svega. Ja sam imala 3 spontana tj mised ab ali svi do 11 tt i znam kako vam je. Ja sam isla kod psihologa i vjerujte da pomaze i budem sretna uvijek zbog necije trudnoce iako se onda samo rastuzim zbog sebe ali opet vjerujem da cu i sama jednog dana imati uspjesnu trudnocu.

Draga luce96 jako mi je zao zbog gubitaka, imala sam jedan pa ne znam kako sažvakati.. ali uglavnom nemas se za sto kriviti, sve su to normalne posljedice gubitaka. Ja bih isto svakako preporucila psihologa, znam ljude iz svoje okoline koji se isto bore sa istim i sličnim problemima i samo imaju rijeci hvale za takve stvari. Ja isto kad bih imala “dubljih” problema bih takoder potražila njegovu pomoc.

Cim razmisljas tako vidis i sama da ti treba “pomoc” i da nije uredu takvo razmisljanje. Kao sto je Nora napisala kako imamo doktora za sve ostali stvari treba nam i za psihu,a to danas i je najbitnije. 
Samo naprijed i pronađi sebi nekog ugodnog za razgovor.

Ima li cure tko od vas samo mutaciju mthfr c677t heterozigot? Sto uzimate kao nadomjestak folata? Imam razgovor sa doktorom za mj pa cisto da vidim Sta drugi koriste jer vidim da neki prepisuju i bas niske zanemarive razine.

luce96

Cure, molim vas za pomoć ili ako postoji neka druga tema da me prebacite. Naime radi se o psihičkom zdravlju nakon spontani. U 10/2022 spontani pobacaj u 20tt, trudnoca uredna, ostala sam trudna isti mjesec kad smo krenuli raditi na bebici i u 20 tt sok na uzv, nema otkucaja. Odradila sam medikamentozni pobacaj, u bolnici pokupila ureaplasmu te sam se i od tog izljecila. Nakon 6 mjrseci pokusavanja ostanem trudna ali nazalost biokemijska trudnoca (11/2023). U 01/24 odradila sam pretrage na trombofiliju, torch test te sam bila pozitivna na cmv i mononukleozu, nakon 3 mjeseca nalazi su bili uredni i dobili smo zeleno svijetlo. ( spermiogram odlican) E sad, tu nastupa moj problem, dakle primjetila sam kako vrijeme prolazi od gubitka da mi sve vise smetaju trudnice, placem stalno kad cujem da je neka trudna, da je trudnoca uredna, jednostavno se rastuzim, ne zelim nikome lose ali stalno preispitujem zasto su svi zasluzili dobit bebice prije nas (uglavnom se radi o uzoj obitelji i prijateljima) i tesko mi je bit sretna zbog njih. Neznam da li je to normalno, da li bih trebala kod nekoga na razgovor (psiholog, psihijatar) molim se Bogu da mi da snage i oprosti moje grozne misli ali jednostavno nemogu si pomoc, zasto su svi zasluzili postat roditelji prije nas, cak i oni koji to nisu zeljeli. Dosta me to stresira. Znam da ce svi rec opusti se ali nema nacina da ne razmisljam o tome, pogotovo jer svi oko mene su trudni.

Jako mi je žao zbog tvog gubitka...
Svakako bih ti savjetovala razgovor sa psihologom.
Odjel ginekologije u Splitu ima svoju psihologinju, s kojom sam odradila razgovor nakon poroda mrtvorođene djevojčice u 25.tjednu trudnoće. Meni ta psihologinja nije "sjela", a i odlasci na razgovore u rodilište mi nisu odgovarali zbog same činjenice da je dolje puno trudnica pa sam si pronašla privatnu psihologinju kod koje idem već 4 mjeseca... 
Bitno je da nađeš onog tko ti odgovara za tvoje psihičko stanje... Želim ti svu sreću 🤞😊