Baš ne nalazim riječi koje će ijednu od nas moralisati,  ali je sigurno da je sve Božija odredba! Ima neko ko za nas planira u našu korist, sigurno! Poslije svih tužnih ishoda doći će dani zadovoljstva i sreće. Ako Bog da! 

Hvala Točkica 89, sretno nam svima u našim željama!

Od mog spontanog je proslo 50 dana, cekam drugi ciklus posle kojeg planiramo ponovo da radimo na bebi, jako se radujem tome, mada smo mi imali jedan nezasticen odnos i u ovom ciklusu, zelela sam da otvorim tu mogucnost, osecam se vec sasvim dobro a novi pokusaji su nesto sto vraca nadu

Upravo tako Beban, nadu svakako nesmijemo gubiti. Sa srećom u novim borbama, da ako Bog da sve doživimo sreće na našim licima! Ti sad komotno planiraj sa što više optimizma. I svakako bez razočarenja ako vještice budu i stizale koji put. Samo hrabro!!!

Drage nove cure, žao mi je što ste se našle na ovom forumu i što ste morale proći taj gorak dio života. Nema riječi utjehe, samo vrijeme koje liječi i to je jedina istina. Nekom je potrebna samoća, nekom je potrebna priča i što god da vam pomaže u ovom svemu je dobro. Koliko god vremena da vam treba je u redu. Nećemo nikada to zaboraviti, pogotovo kada si nosio dijete pola trudnoće i morao si ga sahraniti. Ali nekako kreneš dalje, pa čak, možda ružno ili dobro za reći, ne sjetiš se. U početku je najgore kada svaki dan vrtiš jedan te isti scenarij, ali valjda je to potrebno da bi duša došla na svoje. Moj sin je umro prije 5 godina, nemam problem s nikim pričati o tome, to je dio mene i dio moje sudbine. I ljubav koja je kratko trajala fizički, ali uvijek će biti u srcu i uvijek ću biti mama jednom hrabrom dječaku koji se borio punih mjesec dana. To je moja priča i moj ponos. Da mi je žao što ga nemogu gledati kako raste, je. Jako mi je žao, ali ponos puca i na sebe i na njega jer smo sve to proživjeli, a ja sam nezamislivo preživjela. I opet sam proživjela 5 godina poslije razočaranje i izgubila bebu..I opet sam se nekako digla. Tako da, nemojte se sramiti ako se loše osjećate, ako ne želite s nikim pričati, a ako želite, ne ustručavajte se, uvijek ima ljudi koji će vas poslušati. Sada vam se čini nezamislivo, ali osjećati ćete se bolje jer mi smo jake i bit ćemo još i jače za svoje druge bebe! 

hrvivax

Drage nove cure, žao mi je što ste se našle na ovom forumu i što ste morale proći taj gorak dio života. Nema riječi utjehe, samo vrijeme koje liječi i to je jedina istina. Nekom je potrebna samoća, nekom je potrebna priča i što god da vam pomaže u ovom svemu je dobro. Koliko god vremena da vam treba je u redu. Nećemo nikada to zaboraviti, pogotovo kada si nosio dijete pola trudnoće i morao si ga sahraniti. Ali nekako kreneš dalje, pa čak, možda ružno ili dobro za reći, ne sjetiš se. U početku je najgore kada svaki dan vrtiš jedan te isti scenarij, ali valjda je to potrebno da bi duša došla na svoje. Moj sin je umro prije 5 godina, nemam problem s nikim pričati o tome, to je dio mene i dio moje sudbine. I ljubav koja je kratko trajala fizički, ali uvijek će biti u srcu i uvijek ću biti mama jednom hrabrom dječaku koji se borio punih mjesec dana. To je moja priča i moj ponos. Da mi je žao što ga nemogu gledati kako raste, je. Jako mi je žao, ali ponos puca i na sebe i na njega jer smo sve to proživjeli, a ja sam nezamislivo preživjela. I opet sam proživjela 5 godina poslije razočaranje i izgubila bebu..I opet sam se nekako digla. Tako da, nemojte se sramiti ako se loše osjećate, ako ne želite s nikim pričati, a ako želite, ne ustručavajte se, uvijek ima ljudi koji će vas poslušati. Sada vam se čini nezamislivo, ali osjećati ćete se bolje jer mi smo jake i bit ćemo još i jače za svoje druge bebe!

😔 Jako mi je žao zbog tvojih tuga. U pravu si, taj osjećaj žalosti nikad neće proći, nego se nauči sa njim živjeti. Takva nam je sudbina, da imamo taj pečat na dušama doživotno. Ja licno sam za svog sina već kupovala odjećicu, da ne pričam o ostalim trenucima povezanosti i maženja stomaka, pričala mu... da bi mi doktor rekao da je već prije oko 4 sedmice desilo se što se desilo. I kako više ikada biti što si bio?! Nemoguće je. Ali je istina da sam bila i uvijek ću biti majka jednog dječaka koji nije prisutan fizički uz mene tokom mog života, ali u mom srcu i mojim mislima uvijek će biti. Hrabrost nekako skupiti, novim srećicama se nadati ako Bog da!!! Ovaj forum je spas u smislu što imaš kome nešto ispričati ko će te razumjeti, jer razumije te samo onaj ko je isto prošao. 

Pozdrav zene, zanima me znate li je li nalaz P-PV INR  1.0 uredu? To mi je prvi nalaz koji je stigao ,a kod doktorice idem tek kada stignu svi

Gatalinka, posle prvog spontanog prvu nakon 28, drugu nakon 33 dana, pa se ustalio na 24.
Posle drugog nakon 28 dana, sad sam cekala sledeci ciklus, imali smo jedan ne zasticen odnos 18-og dana ciklusa kad sam mislila da je ovulacija sigurno prosla i jutros se nazire druga linija na testu...

U sredu imam zakazano vadjenje krvi za trombofilije, ne bih da im kazem za trudnocu posle svega sto sam dozivela, znam koliko se situacija promeni u trenu, a cekam taj termin dva meseca, testna crtica je bas slaba pa ne mislim da ce odmah uticati na rezultate krvi, sta vi mislite?

gatalinka

Kad ste dobile mengu nakon nemilog dogadaja?
Meni je za par dana pet tjedana, jos nista 😑

Ja danas točno mj dana i još ništa