PiaBuu

Kl1109
Zao mi je i zbog tebe, i ti si nedavno prošla sve ovo, drži se!
Taman smo završili s terapijom, premda su nama dali drugačiji terapiju, dečko je pio 3 dana sumamed dok sam ja dobila dalacin kremu ( 7 dana ) , briseve ću sada obaviti. Razmišljala sam da i dečka pošaljem na briseve za svaki slučaj al ne znam ni gdje ni šta… muški su još tabu tema po pitanju toga.

Ni jednoj od nas nije lako al doci ce i nama bolji dani. Jake smo, moramo bit ... zbog nasih andela i bebica koje ce uskoro doci.
Ne znam od kud si, al moj dragi se testiro u poliklinici Breyer. Ne moraju ic na briseve nego mogu donjet urin (ne stariji od 2 sata). Kosta 200 kn (ureaplazma i mikroplazma) i rezultati su nam dosli za cca 3-4 dana.
On je od pocetka bio negativan (imo je nema dugo upalu pluca pa je bio na 2 ture sumameda pa pretpostavljam da je od tog otislo). On zato nije dobio terapiju, nismo imali odnose od tad al svejedno planiramo jos jednom ga testirat prije nego krenemo u akciju.
Ako nemas Breyer u blizini pogledaj po privatnim klinikama. Vise manje svaka od njih ima takve testove.

PiaBuu

Kl1109
Zao mi je i zbog tebe, i ti si nedavno prošla sve ovo, drži se!
Taman smo završili s terapijom, premda su nama dali drugačiji terapiju, dečko je pio 3 dana sumamed dok sam ja dobila dalacin kremu ( 7 dana ) , briseve ću sada obaviti. Razmišljala sam da i dečka pošaljem na briseve za svaki slučaj al ne znam ni gdje ni šta… muški su još tabu tema po pitanju toga.

mislim da bi za dečka možda trebala tražiti uputnicu za urologa? 

Kl1109 
Slažem se, na kraju, sve ćemo mi postat majke samo je pitanje vremena kada :) 
Svakako ću i ja svojega poslati isto kao i ti, poliklinika breyer mi je u blizini, obrat ću im se, hvala ti! :)
I svakako ponovite još jednom za svaki slučaj, moramo bit oprezne :) 
Loza- ic ću privatno, jer dok dođe na red Trebat će neko vrijeme

🗯️

Bas sam sretna zbog tebe! Držim fige da sve bude najbolje i da ulijes veeeeeliku nadu nama ostalim 🥰
Svakako nam se javljaj sa svime! :) 
Brusnicu čaj možeš popiti ali nemoj uvin h, nije preporučljiv u trudnoći 

PiaBuu

Kl1109
Slažem se, na kraju, sve ćemo mi postat majke samo je pitanje vremena kada :)
Svakako ću i ja svojega poslati isto kao i ti, poliklinika breyer mi je u blizini, obrat ću im se, hvala ti! :)
I svakako ponovite još jednom za svaki slučaj, moramo bit oprezne :)
Loza- ic ću privatno, jer dok dođe na red Trebat će neko vrijeme

Nema problemaa, tu smo da si pomognemo :))
Nadam se da ce vam brisevi bit negativni i da uskoro prelazimo na neku ljepsu temuu 🤗

Drage zene. Kao itko od nas, nisam mislila da ću s teme ljetnih beba završiti na ovoj. Prošlo je 4 tjedna od nemilog događaja ja se još nisam snašla. Imam pitanje- kako ljudi ovo prežive? Ja sam rodila u 27.tj sina, nagla abrupcija posteljice, dr kaze da zadnjih 10 godina sigurno nije imao takav slučaj tako naglog prsnuca. Još čekamo phd nalaz posteljice, a odmah po odlasku iz bolnice dobila sam trombozu noge. Nakon 3 tjedna neprestanog krvarenja pojavili su mi se ogromni ugrusci ići dijelovi posteljice, i završila sam skoro hitno na zahvatu koji je sprijecen radi tih lijekova za trombozu jer bi im tamo iskrvarila. Nakon toga sam dobila 3 dana 4xjacu dozu lijekova za poticanje pobačaja da to izađe, što i je. Ne mogu vam opisati koliku traumu izaziva svaki odlazak tamo u bolnicu. Sad imam još 2 mjeseca terapije lijekovima za trombozu I nakon toga na kontrolu kod svojeg dr. Prijavila sam se kod psihoterapeuta, krpaju nas prijatelji i obitelj. Ali stalno mi se vraćaju scene i epizode iz bolnice. Porod je trajao 30 sati. Svaka rečenica mi je urezana i s tim se budim po noći kao i s pitanjima što sam napravila, jesam ja kriva, gdje nam je nešto promaklo. Danas smo podigli papire za prijavu mrtvorodenog djeteta. Svaki taj potez me vraća u taj film tamo. Jedino se dobro osjećam kad mu odemo na grob, jer to je jedino što mu mogu dati😭. Uglavnom, isprike što nesuvislo pišem  ali eto ako ima koja savjet kako se s ovim nosit neka podijeli. Puno hvala.

Hej draga. Jako mi je zao sto si morala sve ovo proci i dozivjet tako traumaticno iskustvo 😭 nikom za pozeljet.💔
Mislim da nema trenutno rijeci utjehe od kojih ce ti biti bolje, treba vremena da prebolis sve. 
Ono sto ti mogu reci da si jaca nego sto mislis i da ces kad sve ovo splasne biti jos jaca.
Nemoj emocije drzat u sebi, isplaci se, odzaluj, pricaj s ljudima o tome. Ako smatras da trebas psihoterapiju samo naprijed. Sve sto mislis da ti moze pomoc objerucke prihvati.
I mi smo tu, sve djelimo slicne traume i lakse je pricat nekome za kog znas da razumije.
Treba vremena, koliko ja ti ne znam reci jer se ni ja nisam u pitpunosti opiravila psihicki ali lakse jee sad nakon mjesec i pol.
Meni osobno pomaze pisanje svom andelu i drzi me vjera. 
Koliko god ti je tesko nemoj se zatvarat u sebe, na srecu eto kako i kazes imas divne ljude oko sebe koji ti mogu pomoci, saslusati te i zagrliti kada ti to treba.
Nemoj ocekivat da ce nestat ta bol preko noci, vjerojatno ce uvijek biti tu samo ces s vremenom naucit s tim zivjet. Bit ce boljih i gorih dana al ti to mozes!!!!
Daj si vremena, odzaluj, placi, izbaci sve negativno iz sebe...vjeruj da je tvoj andeo s tobom i bit ce zauvijek samo ne fizicki. Ceka te na puno ljepsem mjestu, a tebe ceka sunce i sreca nakon ovih groznih dana ❤

Pozdrav svima. 
Imala sam spontani pobacah u 16 tt, bebi je stalo srce u 15. Tt
Odmah sam ostala u bolnici gdje su mi davali tableste Misprenol za poticanje pobacaja. Tablete sam dobivala 2 dana i to prvi dan 3×2 u razmaku od 3 sata i deugi dan isto tako , i tek nakon te zadnje ture je zapoceo pobacaj. Medjutim tek onda krecu problemi. Krvarila sam uzasno jako dobrih 2 sata dok nije dosla doktorica i odvela me na kiretazu ( na zivo 😥), mogu vam reci da sam umrla od bolova ali je krvarenje prestalo. Zadrzana sam u bolnico jos jedan dan poslije toga i pustena kuci. Nakon 2 tjedna odlazim na kontrolu kad ponovno sok, nije sve otislo ...i opet u bolnicu. Doktor mi je ponovno dao jos jednu tabletu da pokusamo na taj nacin , nakon 2 dana na kontroli kaze kavum je prazan, sve izgleda puno bolje. Ta zadnja tableta je  bila  prije tjedan dana. 
Krvarenje je prestalo , ali ja imam konstantne bolove u donjem dijelu stomaka i ledjima i kad hodam, kad ustajem..jedino kad lezim stomak me manje boli. Nemam temperaturu , ne osjecam se lose..jedino ta bol. I uzasne grceve prije velike nuzde. Radila sam nalaz beta hcg i on mi je sada 16,8. Da li se netko susretao s takvim problemima i da li je nalaz bete u nekim granicama normale s obzirom da je pobacaj bio u 2. Tromjesecju. Luda sam vise od svega...

I samo da ti jos kazem da nisi ti krivaa i nisi ti ta koja je ti htjela. 
ja sam se dugo vremena krivila dok md doktorica nije posjela i objasnila mi da to nije tako i da te misli samo vode depresiji.
To zaboravi i ne okrivljuj se jer nisi nikako mogla to sprijecit. Da si nesto mogla napravit sigurna sam da bi prevrnula pola planete i napravila sve sta je u tvojoj mogucnosti.Samo ces si otezat ove ionako teske trenutke i nabit griznju savjest za nesto to ponavljam NISI TI KRIVAA!!!!!!!!!!

suze na oči dok sve ovo čitam...
cure žao mi je što ste dospjele na ovu temu, nemam riječi utjehe... Jednostavno se prepustite svojim osjećajima, ne požurujte se.
Odlučila sam se ne javljati više i ostaviti taj dio života iza sebe. Imala sam tu "sreću" da nakon pobačaja nisam imala nikakvih komplikacija i odmah dobila zeleno svijetlo za dalje pa sam odma u prvom ciklusu i ostala opet trudna. 
Dok je gubitak mog sina bio još svježi opirala sam se svakoj pomisli na to da ću ikada više biti trudna i da ću imati više djece, nisam htjela da bi moj Anđeo ikad pomislio da ga mama želi zamijeniti. A cure znate što ću vam reći... Naravno da nije zamjena. Tuga za izgubljenom bebom ostaje i nema tog trenutka da kad pomislim na njega da se oči ne napune suzama. Samo što sada imam razlog za probudit se ujutro i borit se dalje. Presretna zbog druge bebe, ali srce i dalje boli...
Tako da, MrfauM, ne prođe to nikada, samo se čovjek nauči živjeti s tim. Ja sam prije 3 mjeseca izgubila svog sina a i dalje svakodnevno imam flešbekove cijelog tog dana kada sam završila na hitnoj. 
Nije mi bio cilj prosipati negativu, samo želim reći da je da se osjećate baš tako kako se osjećate i nemojte si davati prevelika očekivanja da će tuga i bol proći... Dan po dan i polako. Ne znam cure koliko vam je stalo do toga, ali meni je molitva bila sve na svijetu u tim danima i pomogla mi je da preživim taj grozan period. Ono što je lijepo u tome svemu je što je molitva postala sastavni dio mog života i zaista mi daje snagu da izdržim dalje.