Spontani pobačaj

Pozdrav... Moram iznijeti i svoju priču, ovdje vama, koje me najbolje razumijete. 35 mi je godina, hvala Bogu imam kćerkicu od godinu i po, koju sam rodila bez ikakvih komplikacija. To je bila moja prva, a i uspješna trudnoca. Juče odlazim na redovnu kontrolu moje 17+3 trudnoće... dala urin, nalaz odmah gotov... doktor se začudi odkud krv u urinau ( nije se vidjela golim okom,  nego samo u nalazu). Prvo me pregledao vaginalno, kaže čudno, jer je sve ok, kaže možda imaš kamen u bubregu. Onda ultrazvuk preko stomaka i... kaže žao mi je... beba nije živa. Za osjećaj da vam ne pričam, sve znate! Srce moje bebe je stalo još nakon zadnjeg pregleda prije mjesec dana, kada sam radila opsežni ultrazvuk i dala krv za pranatal test ( juce sam po dolasku doktoru dobila rezultate da je sve uredu)... ... ... Nikad nikakva naznaka nije bila da nešto nije uredu, nikakav niti bol, niti krvarenje. Doktor mi dao neke 2 tablete koje će mi danas reći telefonski kada da popijem, da se otvorim, da mi u četvrtak urade kiretažu. Sinoć odem u bolnicu, da vidim mogu li mi oni to odmah uraditi, da ne čekam četvrtak... psihički je još teže čekati do četvrtka... razumijete me. U bolnici mi doktor kaže da, pošto je beba već velika, mora se ići na prirodan porod koji bi i oni izazvali tako tim tabletama, ali da može potrajati 2, 3 dana, a možda i sedmicu. Danas zovem svog ginekologa, odustala sam od bolnice. Izvinjavam se na dugom postu, ali... Ima li ko slično iskustvo? Kako se je sve kod vas završilo? Moja duša je ranjena...

Žal čitajući tvoju priču uhvatila sam suze u svojim očima. Ja sam bila trudna puno, puno manje, ali jednako me je zaboljelo kad su mi rekli da nema srčane radnje. Vjerujem da te sada čeka teško razdoblje, nadam se samo da će porod proći fizički što lakše. Za davati ti savjete kako će to izgledati ne znam, ima cura na forumu sa sličnim iskustvima. Samo ti moram reći da moraš biti hrabra i zbog sebe i zbog svoje male kćeri. Što se tiče psihičkog dijela to će biti teško, jako treško, ali imaš nas pa se slobodno pojadaj. 

žal

Pozdrav… Moram iznijeti i svoju priču, ovdje vama, koje me najbolje razumijete. 35 mi je godina, hvala Bogu imam kćerkicu od godinu i po, koju sam rodila bez ikakvih komplikacija. To je bila moja prva, a i uspješna trudnoca. Juče odlazim na redovnu kontrolu moje 17+3 trudnoće… dala urin, nalaz odmah gotov… doktor se začudi odkud krv u urinau ( nije se vidjela golim okom, nego samo u nalazu). Prvo me pregledao vaginalno, kaže čudno, jer je sve ok, kaže možda imaš kamen u bubregu. Onda ultrazvuk preko stomaka i… kaže žao mi je… beba nije živa. Za osjećaj da vam ne pričam, sve znate! Srce moje bebe je stalo još nakon zadnjeg pregleda prije mjesec dana, kada sam radila opsežni ultrazvuk i dala krv za pranatal test ( juce sam po dolasku doktoru dobila rezultate da je sve uredu)… … … Nikad nikakva naznaka nije bila da nešto nije uredu, nikakav niti bol, niti krvarenje. Doktor mi dao neke 2 tablete koje će mi danas reći telefonski kada da popijem, da se otvorim, da mi u četvrtak urade kiretažu. Sinoć odem u bolnicu, da vidim mogu li mi oni to odmah uraditi, da ne čekam četvrtak… psihički je još teže čekati do četvrtka… razumijete me. U bolnici mi doktor kaže da, pošto je beba već velika, mora se ići na prirodan porod koji bi i oni izazvali tako tim tabletama, ali da može potrajati 2, 3 dana, a možda i sedmicu. Danas zovem svog ginekologa, odustala sam od bolnice. Izvinjavam se na dugom postu, ali… Ima li ko slično iskustvo? Kako se je sve kod vas završilo? Moja duša je ranjena…

Pozdrav, zao mi je sto prolazis ovako ruzno iskustvo.🥺 Nema rijeci koje bi ti rekla a da ti bude bolje trenutno. Bit ce tesko, trebat ce ti neko vrijeme da dodes k sebi, a naposlijetku svi se na ovaj ili onaj nacin naucimo zivjet s tim.
Ja sam imala porod u 18 tt samo sto je moj sincic bio ziv, a ja sam se sama pocela otvarat. Sto se tableta tice ne znam kako djeluju al moje iskustvo je 6 sati u radaoni + drip. Evo ja sam mjesec dana nakon toga dobila prvu menstruaciju i vratio mi se ciklus.
Psihicki nisam dosla k sebi u potpunosti ali eto. Zivot mora ici dalje, rane ce zauvijek ostati ali bit ce lakse zivjeti s njima.
Nije ugodno i lijepo iskustvo al mozes ti to. Sve ce s vremenom doci na svoje. Budi jaka i ne skrivaj svoje emocije u sebi. Isplaci se i izbaci sve iz sebe. Saljem puno podrske ❤

Točkica 89 i kk1109 hvala vam puno na suosjećanju i riječima utjehe! Takođe suosjećam sa vama zbog vaših ranjenih duša. Uhvatim se u mišljenju da nije istina, da mi se ne dešava! Zašto?!  Samo da preživim, jer krvarim upravo iz duše...

žal

Točkica 89 i kk1109 hvala vam puno na suosjećanju i riječima utjehe! Takođe suosjećam sa vama zbog vaših ranjenih duša. Uhvatim se u mišljenju da nije istina, da mi se ne dešava! Zašto?! Samo da preživim, jer krvarim upravo iz duše…

Baš pravi opis: krvarim iz duše!

Zal, zao mi je jako, nazalost desava se cesce nego sto smo mogli zamisliti...
Moja beba je stala u 22-oj nedelji, otkriveno je u 25-oj, grlic je bio u skladu sa nedeljama trudnoce, nikakvih naznaka nije bilo osim sto sam u jednom momentu osecala pokrete pa posle ne ali nisam htela da mislim da nije u redu...
Primljena sam u bolnicu, popila sam ricinus oko 17h, u 22h su mi namazali neki gel na grlic koji je trebalo da ga rastvori, bolovi su poceli momentalno, u 5h su mislili da me klistiraju, u 7h da me ukljuce na indukciju, medjutim porodila sam se oko malo pre 5h, pomislis samo da prodje fizicka bol, da dodjem kuci ali boli dusa jos jace, funkcionisala sam vrlo brzo, ali energija, volja, elan... sve se vratilo sa prvom menstruacijom, sto je bilo pre 10-ak dana, sad se polako radujem novom pokusaju od sledeceg meseca, bice lakse vremenom, znam da ne vidis razlog za srecu trenutno ali polako ces biti zahvalna na cinjenici da imas dete, da ostajes u drugom stanju, na kraju se obradujes ciklusu jer je to znak da se hormoni stabilizuju... bicemo mi sve dobro, svima nam zelim uskoro neizmernu srecu kad uzmemo svoje buduce bebe u ruke i kad ih budemo volele jos vise zbog ovog iskustva!
Bices jaca posle, imaces trenutke kad ces se diviti sama sebi kako si podnela neku situaciju, koliko ne brines oko sitnica...

Beban tako mi je žao I zbog tvoje tragedije. Jer ovo što smo mi sa ovog foruma doživjele su čiste tragedije. To najbolje mi znamo. Bol koja guši, tuga ona hronična. Gubitak u svakom smislu.  Mislim da nikada više nije moguće biti kao prije. Svaki ovakav slučaj je trauma, ali sa većom trudnoćom trauma na traumu. Gubitak bebe, pa porod... prirodan... Tacno je ljudsko biće nesvjesno šta sve može podnijeti. Eto ti si čisti primjer prolaska kroz sve traume, i opstanka. Psihičkog. Ja ću ovu drugu traumu izgleda izbjeći u smislu prirodnog poroda. Zvala sam doktora, rekao mi da u četvrtak u 9h ujutro popijem 2 tablete koje mi je juče dao, a u 1 popodne da mu odem i da će mi moje malo biće, nikad prežaljeno, izvaditi pod opštom anestezijom. Hvala vam puno na riječima podrške, sad stvarno znače...

žal

Bebantako mi je žao I zbog tvoje tragedije. Jer ovo što smo mi sa ovog foruma doživjele su čiste tragedije. To najbolje mi znamo. Bol koja guši, tuga ona hronična. Gubitak u svakom smislu. Mislim da nikada više nije moguće biti kao prije. Svaki ovakav slučaj je trauma, ali sa većom trudnoćom trauma na traumu. Gubitak bebe, pa porod… prirodan… Tacno je ljudsko biće nesvjesno šta sve može podnijeti. Eto ti si čisti primjer prolaska kroz sve traume, i opstanka. Psihičkog. Ja ću ovu drugu traumu izgleda izbjeći u smislu prirodnog poroda. Zvala sam doktora, rekao mi da u četvrtak u 9h ujutro popijem 2 tablete koje mi je juče dao, a u 1 popodne da mu odem i da će mi moje malo biće, nikad prežaljeno, izvaditi pod opštom anestezijom. Hvala vam puno na riječima podrške, sad stvarno znače…

Nemam nista drugo za reci nego drzi se

Želja00

Nemam nista drugo za reci nego drzi se

❤ 

Bok cure...mozda glupo pitanje al kad ste se pocele osjecat bolje nakon spontanog?
Znam da boli zauvijek, al kad ste pocele normalno funkcionirat?
Ja i dalje ne znam kako psihu popravit i pocet normalno funkcionirat. I dalje me rastuzi svaka trudnica i mala beba koju vidim na cesti.
Kolko god na van pokusavam bit jaka, iznutra sam i dalje slomljena