kk1109

Bok, koliko ste nakon spontanog (porod+kiritaza) dobile prvu mjesecnicu?

Prvi puta nakon 29 dana, takav mi je inace i ciklus 28/29 dana.a sada nakon spontanog bez kiretaze evo cekam

Želja00

kk1109

Bok, koliko ste nakon spontanog (porod+kiritaza) dobile prvu mjesecnicu?

Prvi puta nakon 29 dana, takav mi je inace i ciklus 28/29 dana.a sada nakon spontanog bez kiretaze evo cekam

Hvala :)
Evo ja danas (tocno mjesec dana nakon spontanog) dobila. 
Do sad nisam imala bolne menstruacije al ova bas je. Pretpistavljam da je normalna drugacija nego inace posto je i porod i kiritaza u pitanju.

🗯️

Hvala, nadam se da će sve biti u redu napokon. 😍❤️

Vidim da ti je beta preodlično narasla. Super.

kk1109

Želja00

kk1109

Bok, koliko ste nakon spontanog (porod+kiritaza) dobile prvu mjesecnicu?

Prvi puta nakon 29 dana, takav mi je inace i ciklus 28/29 dana.a sada nakon spontanog bez kiretaze evo cekam

Hvala :)
Evo ja danas (tocno mjesec dana nakon spontanog) dobila.
Do sad nisam imala bolne menstruacije al ova bas je. Pretpistavljam da je normalna drugacija nego inace posto je i porod i kiritaza u pitanju.

Meni je prvi put isto bilo bolnije, vjerovatno je to 'normalno'

Pozdrav, evo i mene nažalost tu... nakon tjedna borbe i krvarenja na kraju ipak nepotpuni pobacaj i kiretaza u 8 tjednu. Vidim da su zadnji postovi svi vise manje usmjereni postizanju sljedeće trudnoće. Ja bih molila nekog da mi kaze kako ste se osjecale, koliko vam je trebalo da profunkcionirate? Znam da nisam bila puno trudna i da to spada pod normalno, ali ja u okolini ne znam nikog oko sebe da je pobacio. Muž pokušava biti potpora, ali u biti ne razumije niti može. Ujutro i navečer mi je najgore. Zaspati ne mogu bez tableta. Imam ogroman osjecaj praznine na mjestu di je bila beba i u dusi. Kao da me neka crna rupa gusi tokom noci. Ujutro odmah krene plac i ocaj. Prva kava od koje mi nakon 2 mjeseca nije bilo muka me isto bacila u napadaj placa i histerije jer mojoj bebi je jako smetao i miris kave... Sramim se za reci, ali druge trudnice i djeca me samo zivciraju i tjeraju u ocaj. Zasto sam bas ja jedna od cetiri trudnoce?  Sama se sebi gadim, pogotovo ove sad vec ispuhane sise. Fizicki sam se nakon 4 dana skoro pa oporavila, ali psihicki sam rasulo i nemam s kim o tom pricati... ako mi netko moze reci svoje iskustvo bila bi vam zahvalna... voljela bi i ja kreniti za dva mjeseca raditi na novoj bebi, ali muz je pomorac pa to fizicki nece biti koguce bar jos 5 mjeseci. Da stvar bude gora, moj anđeo se trebao roditi na dan kad je rođen sin moje prijateljice. Sad cu svake godine se sjecati svoga i gledati njenog kako raste i misliti kakav je trebao biti moj decko... imala sam snazan osjecaj da je beba decko... 
Evo ispricavam se na dugom postu i nadam se da ce neko podijeliti svoje iskustvo. 

anny35

Pozdrav, evo i mene nažalost tu… nakon tjedna borbe i krvarenja na kraju ipak nepotpuni pobacaj i kiretaza u 8 tjednu. Vidim da su zadnji postovi svi vise manje usmjereni postizanju sljedeće trudnoće. Ja bih molila nekog da mi kaze kako ste se osjecale, koliko vam je trebalo da profunkcionirate? Znam da nisam bila puno trudna i da to spada pod normalno, ali ja u okolini ne znam nikog oko sebe da je pobacio. Muž pokušava biti potpora, ali u biti ne razumije niti može. Ujutro i navečer mi je najgore. Zaspati ne mogu bez tableta. Imam ogroman osjecaj praznine na mjestu di je bila beba i u dusi. Kao da me neka crna rupa gusi tokom noci. Ujutro odmah krene plac i ocaj. Prva kava od koje mi nakon 2 mjeseca nije bilo muka me isto bacila u napadaj placa i histerije jer mojoj bebi je jako smetao i miris kave… Sramim se za reci, ali druge trudnice i djeca me samo zivciraju i tjeraju u ocaj. Zasto sam bas ja jedna od cetiri trudnoce? Sama se sebi gadim, pogotovo ove sad vec ispuhane sise. Fizicki sam se nakon 4 dana skoro pa oporavila, ali psihicki sam rasulo i nemam s kim o tom pricati… ako mi netko moze reci svoje iskustvo bila bi vam zahvalna… voljela bi i ja kreniti za dva mjeseca raditi na novoj bebi, ali muz je pomorac pa to fizicki nece biti koguce bar jos 5 mjeseci. Da stvar bude gora, moj anđeo se trebao roditi na dan kad je rođen sin moje prijateljice. Sad cu svake godine se sjecati svoga i gledati njenog kako raste i misliti kakav je trebao biti moj decko… imala sam snazan osjecaj da je beba decko…
Evo ispricavam se na dugom postu i nadam se da ce neko podijeliti svoje iskustvo.

Gle svatko prolazi kroz to na drukciji nacin.govoriti ti kako ti trebas nema smisla.ja ti mogu reci sto je meni pomoglo. Ja sam osoba koja inace dosta brzo svlada tugu ako se mogu tako izraziti. Mene je plac nakon prvog spontanog hvatao odprilike do 10 dana nakon. Krscanka sam tako da sam se odlucila pomoliti za dijete, i uvijek si razmisljam da je na nebu sa nasim obiteljima. I dalje dodu trenutci da je tesko i vjerovatno ce uvijek toga biti.
Mene je cak u nekom trenu bilo uhvatila griznja savjetsi jer sam prebrzo bila spremna za ponovni pokusaj, ali svakako ti nakon kiretaze kazu da je barem 3 do 4 mentruacije oke sacekati,jer raden je zahvat. Tako da to ti je taman dok ti se muz vrati. 

Anny 35, normalno je da ti je tesko, imala sam dva spontana, prvi put je trudnoca trajala krace ali psihicki mi je bilo cak i strasnije, drugi put je fizicki bilo teze ali tuga je bila vec dozivljena pa mi je trebalo krace da se oporavim, proslo je mesec dana i sacekacu jos jedan mesec pa ispocetka, nemam bas puno reproduktivnog doba pred sobom... neko vreme mi je bilo tesko da gledam trudnice i bebe, ali prodje, zivis dalje, okupiraj se necim dodatno, upisi neki kurs, polozi voznju... doci ce i nasih pet minuta, a onda cemo ih ceniti vise od drugih ljudi

Anny 35 žao mi je što si nam se morala pridružiti na ovoj temi i vjeruj mi da uz nas nisi sama. Mi te razumijemo. Jako je teško, i uvijek će bit teško, al moraš to prihvatiti, moraš krenuti dalje i dalje se boriti. Meni je već duže vremena teško vidjeti trudnicu, malu bebu jer smo mi teško došli do trudnoće, a onda nam se ovo dogodi. Inače jako volim djecu. Boli, ne samo da boli kako je to sve moglo biti, nego boli i činjenica da se to dogodilo baš meni i zašto sam baš ja ta koja se s tim mora boriti, učiti živjeti s tim i td. Ali valjda jesam ja ta, valjda nam nije bilo suđeno u tom trenutku, valjda je drugačije zapisano od onog kako sam ja to u svom srcu htjela. Vidim da pišeš da mi već razmišljamo o novim trudnoćama, to je zato jer je to neka vrsta pomoći, nada i gura me naprijed pa valjda zato. Ujedno misli si volim zaokupirati poslom, poslovima po kući, čitanjem. Volim se tijekom dana jako izmoriti da navečer lakše zaspim. Preokupiram si misli s drugim stvarima pa funkcioniram. A i isplačem se ponekad, kada me nitko ne vidi. Imam podršku supruga, obitelji pa se nekako trudim zbog njih i zbog sebe da idem dalje. Svako funkcionira na svoj način, meni moj donekle pomaže.

Hvala svima na odgovorima, malo mi je lakse kad cujem iskustva iz prve ruke i kad vidim da se ne predajete i da ste naucile ziviti s tim. Pokusavam se okupirati koliko mogu, fizicki i ne mogu bas puno jer odmah pocnu bolovi i malo jace krvarenje. Nadam se da ce to uskoro proci pa da se posteno fizicki umorim. Najgore je pred spavanje i ujutro kad se budim... a sto cemo. Ima u svijetu svega, i gorega i boljega, a nas je eto ovo zapalo... Meni dežurni ginekolog u viziti prakticki nije nista rekao ni savjetovao osim da dodem na pregled u srijedu. Ni trebam li mirovati ni koliko cu krvariti otprilike, tablete nikakve nisam dobila (vidila sam po forumima da se cesto spominju neke tablete). Ja se od soka nisam ni snasla, skroz zaboravika pitati..  Jesu vama nesto savjetovali? 

anny35

Hvala svima na odgovorima, malo mi je lakse kad cujem iskustva iz prve ruke i kad vidim da se ne predajete i da ste naucile ziviti s tim. Pokusavam se okupirati koliko mogu, fizicki i ne mogu bas puno jer odmah pocnu bolovi i malo jace krvarenje. Nadam se da ce to uskoro proci pa da se posteno fizicki umorim. Najgore je pred spavanje i ujutro kad se budim… a sto cemo. Ima u svijetu svega, i gorega i boljega, a nas je eto ovo zapalo… Meni dežurni ginekolog u viziti prakticki nije nista rekao ni savjetovao osim da dodem na pregled u srijedu. Ni trebam li mirovati ni koliko cu krvariti otprilike, tablete nikakve nisam dobila (vidila sam po forumima da se cesto spominju neke tablete). Ja se od soka nisam ni snasla, skroz zaboravika pitati.. Jesu vama nesto savjetovali?

Meni je moja ginekologinja prepisala brufen onaj sumeci,koji sam smjela po potrebi uzimat do 3 na dan.meni je najlakse bilo dok sam bila u pokretu pa sam setala.mogu reci da sam ja jedno on sretnica(ako se to tako moze nazvati) koju je boljelo samo prvi dan. tako mi je inace se menstruacijom,cim mirujem jace boli,sad dal je tako ili je to vise u glavi neznam