Spontani pobačaj

Pozdrav, evo i mene nažalost tu... nakon tjedna borbe i krvarenja na kraju ipak nepotpuni pobacaj i kiretaza u 8 tjednu. Vidim da su zadnji postovi svi vise manje usmjereni postizanju sljedeće trudnoće. Ja bih molila nekog da mi kaze kako ste se osjecale, koliko vam je trebalo da profunkcionirate? Znam da nisam bila puno trudna i da to spada pod normalno, ali ja u okolini ne znam nikog oko sebe da je pobacio. Muž pokušava biti potpora, ali u biti ne razumije niti može. Ujutro i navečer mi je najgore. Zaspati ne mogu bez tableta. Imam ogroman osjecaj praznine na mjestu di je bila beba i u dusi. Kao da me neka crna rupa gusi tokom noci. Ujutro odmah krene plac i ocaj. Prva kava od koje mi nakon 2 mjeseca nije bilo muka me isto bacila u napadaj placa i histerije jer mojoj bebi je jako smetao i miris kave... Sramim se za reci, ali druge trudnice i djeca me samo zivciraju i tjeraju u ocaj. Zasto sam bas ja jedna od cetiri trudnoce?  Sama se sebi gadim, pogotovo ove sad vec ispuhane sise. Fizicki sam se nakon 4 dana skoro pa oporavila, ali psihicki sam rasulo i nemam s kim o tom pricati... ako mi netko moze reci svoje iskustvo bila bi vam zahvalna... voljela bi i ja kreniti za dva mjeseca raditi na novoj bebi, ali muz je pomorac pa to fizicki nece biti koguce bar jos 5 mjeseci. Da stvar bude gora, moj anđeo se trebao roditi na dan kad je rođen sin moje prijateljice. Sad cu svake godine se sjecati svoga i gledati njenog kako raste i misliti kakav je trebao biti moj decko... imala sam snazan osjecaj da je beba decko... 
Evo ispricavam se na dugom postu i nadam se da ce neko podijeliti svoje iskustvo. 

anny35

Pozdrav, evo i mene nažalost tu… nakon tjedna borbe i krvarenja na kraju ipak nepotpuni pobacaj i kiretaza u 8 tjednu. Vidim da su zadnji postovi svi vise manje usmjereni postizanju sljedeće trudnoće. Ja bih molila nekog da mi kaze kako ste se osjecale, koliko vam je trebalo da profunkcionirate? Znam da nisam bila puno trudna i da to spada pod normalno, ali ja u okolini ne znam nikog oko sebe da je pobacio. Muž pokušava biti potpora, ali u biti ne razumije niti može. Ujutro i navečer mi je najgore. Zaspati ne mogu bez tableta. Imam ogroman osjecaj praznine na mjestu di je bila beba i u dusi. Kao da me neka crna rupa gusi tokom noci. Ujutro odmah krene plac i ocaj. Prva kava od koje mi nakon 2 mjeseca nije bilo muka me isto bacila u napadaj placa i histerije jer mojoj bebi je jako smetao i miris kave… Sramim se za reci, ali druge trudnice i djeca me samo zivciraju i tjeraju u ocaj. Zasto sam bas ja jedna od cetiri trudnoce? Sama se sebi gadim, pogotovo ove sad vec ispuhane sise. Fizicki sam se nakon 4 dana skoro pa oporavila, ali psihicki sam rasulo i nemam s kim o tom pricati… ako mi netko moze reci svoje iskustvo bila bi vam zahvalna… voljela bi i ja kreniti za dva mjeseca raditi na novoj bebi, ali muz je pomorac pa to fizicki nece biti koguce bar jos 5 mjeseci. Da stvar bude gora, moj anđeo se trebao roditi na dan kad je rođen sin moje prijateljice. Sad cu svake godine se sjecati svoga i gledati njenog kako raste i misliti kakav je trebao biti moj decko… imala sam snazan osjecaj da je beba decko…
Evo ispricavam se na dugom postu i nadam se da ce neko podijeliti svoje iskustvo.

Gle svatko prolazi kroz to na drukciji nacin.govoriti ti kako ti trebas nema smisla.ja ti mogu reci sto je meni pomoglo. Ja sam osoba koja inace dosta brzo svlada tugu ako se mogu tako izraziti. Mene je plac nakon prvog spontanog hvatao odprilike do 10 dana nakon. Krscanka sam tako da sam se odlucila pomoliti za dijete, i uvijek si razmisljam da je na nebu sa nasim obiteljima. I dalje dodu trenutci da je tesko i vjerovatno ce uvijek toga biti.
Mene je cak u nekom trenu bilo uhvatila griznja savjetsi jer sam prebrzo bila spremna za ponovni pokusaj, ali svakako ti nakon kiretaze kazu da je barem 3 do 4 mentruacije oke sacekati,jer raden je zahvat. Tako da to ti je taman dok ti se muz vrati. 

Anny 35, normalno je da ti je tesko, imala sam dva spontana, prvi put je trudnoca trajala krace ali psihicki mi je bilo cak i strasnije, drugi put je fizicki bilo teze ali tuga je bila vec dozivljena pa mi je trebalo krace da se oporavim, proslo je mesec dana i sacekacu jos jedan mesec pa ispocetka, nemam bas puno reproduktivnog doba pred sobom... neko vreme mi je bilo tesko da gledam trudnice i bebe, ali prodje, zivis dalje, okupiraj se necim dodatno, upisi neki kurs, polozi voznju... doci ce i nasih pet minuta, a onda cemo ih ceniti vise od drugih ljudi

Anny 35 žao mi je što si nam se morala pridružiti na ovoj temi i vjeruj mi da uz nas nisi sama. Mi te razumijemo. Jako je teško, i uvijek će bit teško, al moraš to prihvatiti, moraš krenuti dalje i dalje se boriti. Meni je već duže vremena teško vidjeti trudnicu, malu bebu jer smo mi teško došli do trudnoće, a onda nam se ovo dogodi. Inače jako volim djecu. Boli, ne samo da boli kako je to sve moglo biti, nego boli i činjenica da se to dogodilo baš meni i zašto sam baš ja ta koja se s tim mora boriti, učiti živjeti s tim i td. Ali valjda jesam ja ta, valjda nam nije bilo suđeno u tom trenutku, valjda je drugačije zapisano od onog kako sam ja to u svom srcu htjela. Vidim da pišeš da mi već razmišljamo o novim trudnoćama, to je zato jer je to neka vrsta pomoći, nada i gura me naprijed pa valjda zato. Ujedno misli si volim zaokupirati poslom, poslovima po kući, čitanjem. Volim se tijekom dana jako izmoriti da navečer lakše zaspim. Preokupiram si misli s drugim stvarima pa funkcioniram. A i isplačem se ponekad, kada me nitko ne vidi. Imam podršku supruga, obitelji pa se nekako trudim zbog njih i zbog sebe da idem dalje. Svako funkcionira na svoj način, meni moj donekle pomaže.

Hvala svima na odgovorima, malo mi je lakse kad cujem iskustva iz prve ruke i kad vidim da se ne predajete i da ste naucile ziviti s tim. Pokusavam se okupirati koliko mogu, fizicki i ne mogu bas puno jer odmah pocnu bolovi i malo jace krvarenje. Nadam se da ce to uskoro proci pa da se posteno fizicki umorim. Najgore je pred spavanje i ujutro kad se budim... a sto cemo. Ima u svijetu svega, i gorega i boljega, a nas je eto ovo zapalo... Meni dežurni ginekolog u viziti prakticki nije nista rekao ni savjetovao osim da dodem na pregled u srijedu. Ni trebam li mirovati ni koliko cu krvariti otprilike, tablete nikakve nisam dobila (vidila sam po forumima da se cesto spominju neke tablete). Ja se od soka nisam ni snasla, skroz zaboravika pitati..  Jesu vama nesto savjetovali? 

anny35

Hvala svima na odgovorima, malo mi je lakse kad cujem iskustva iz prve ruke i kad vidim da se ne predajete i da ste naucile ziviti s tim. Pokusavam se okupirati koliko mogu, fizicki i ne mogu bas puno jer odmah pocnu bolovi i malo jace krvarenje. Nadam se da ce to uskoro proci pa da se posteno fizicki umorim. Najgore je pred spavanje i ujutro kad se budim… a sto cemo. Ima u svijetu svega, i gorega i boljega, a nas je eto ovo zapalo… Meni dežurni ginekolog u viziti prakticki nije nista rekao ni savjetovao osim da dodem na pregled u srijedu. Ni trebam li mirovati ni koliko cu krvariti otprilike, tablete nikakve nisam dobila (vidila sam po forumima da se cesto spominju neke tablete). Ja se od soka nisam ni snasla, skroz zaboravika pitati.. Jesu vama nesto savjetovali?

Meni je moja ginekologinja prepisala brufen onaj sumeci,koji sam smjela po potrebi uzimat do 3 na dan.meni je najlakse bilo dok sam bila u pokretu pa sam setala.mogu reci da sam ja jedno on sretnica(ako se to tako moze nazvati) koju je boljelo samo prvi dan. tako mi je inace se menstruacijom,cim mirujem jace boli,sad dal je tako ili je to vise u glavi neznam

anny35

Hvala svima na odgovorima, malo mi je lakse kad cujem iskustva iz prve ruke i kad vidim da se ne predajete i da ste naucile ziviti s tim. Pokusavam se okupirati koliko mogu, fizicki i ne mogu bas puno jer odmah pocnu bolovi i malo jace krvarenje. Nadam se da ce to uskoro proci pa da se posteno fizicki umorim. Najgore je pred spavanje i ujutro kad se budim… a sto cemo. Ima u svijetu svega, i gorega i boljega, a nas je eto ovo zapalo… Meni dežurni ginekolog u viziti prakticki nije nista rekao ni savjetovao osim da dodem na pregled u srijedu. Ni trebam li mirovati ni koliko cu krvariti otprilike, tablete nikakve nisam dobila (vidila sam po forumima da se cesto spominju neke tablete). Ja se od soka nisam ni snasla, skroz zaboravika pitati.. Jesu vama nesto savjetovali?

I da nisu ni meni rekli puno,nego sam se po dolasku javila svojoj ginekologinji koja mi je onda sve pojasnila i prepisala tablete

Hej anny35...jako mi je zao sto si morala proci tako nesto 🥺
Isplaci se, odzaluj, daj si vremena koje ti je potrebno. Evo meni je proslo nesto vose od mjesec dana i i dalje placem. Ne kao prije, ali i dalje svakodnevno potonem i sjetim se svog malog sincica.
To sto je tvoja trudnoca bila rana kad se desio spontani ne znaci da manje boli i da se moras pravit da je sve oke. Nemoj emocije drzat u sebi.
Ovo sto smo prosle fizicki nije ni blizu boli koju osjecamo. Ja se nakon 6 sati poroda danas ni ne sjecam fizicke boli, ta bol u dusi je sve to izbrisala.
Koliko god tesko zvuci, probaj se sto prije vratit u rutinu, naci nesto sto te veseli i zaokupit misli. To ne znaco da moras zaboravit svoju bebu, samo naucot zivjet s tim sto ti se desilo.
Moj savjet je da pricas o tome, nije bitno jel tvoj sugovornik to prosao ili ne, bitno je da ne drzis sve u sebi da ne puknes na kraju. Ti si bitna trenutno. Ako nista drugo imas nas koje te razumijemo.
Mene osobno drzi vjera. Vjerujem da je tako trebalo biti, da je moj mali andeo samnom samo ne fizicki,da je sretan, miran, da nas cuva, da ce jednog dana cuvat svoju bracu ili seku i da zna da ga volimo najvise na svijetu i da smo ga htjeli. Naravno svako ima nesto svoje al eto to je neki moj ispusni ventil.
Tako je trebalo biti iz nekog nama trenutno nepoznatog razloga.  ceka te jos neopisivo puno lijepih stvari u zivotu. 

Kk1109, kakvu ste preporuku dobili za buducu trudnocu? Kad mozete? Sta uraditi pre sledece?

Beban

Kk1109, kakvu ste preporuku dobili za buducu trudnocu? Kad mozete? Sta uraditi pre sledece?

Pa u principu neki su mi rekli da moram pricekat 3 mjeseca, neki da bi bilo dobro barem 5-6 ciklusa, ali prvo naravno rijesit baketriju (Ureaplazma) posto je to jedini problem kojeg imamo dragi i ja. 
Evo sad sam popila 13 dana dozu doksiciklina, jos me ceka 6 dana sumameda i onda cemo malo pricekat prije briseva.
Ako brisevi budu negativni bacamo se na posao.
Uredno se i kontroliram u bolnici i fizicki se sve vratilo u normalu (od menge, ovulacije, zatvorila sam se...) pa mislim da cemo mi odma nakon negativnih briseva krenut u nove pobjede.
A sto su vama rekli? Kad mozete opet pokusati i sta bi trebali obaviti?